Inačica od 5. prosinca 2017. u 18:43 uredi Silverije (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji 8.087 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 26. kolovoza 2019. u 17:54 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m brojao→brojio, brojao→imao Novija izmjena →
Redak 49: === Tursko-tatarska vojska === Velika tursko-tatarska vojska, koja je pod zapovjedništvom velikog vezira Fazil Ahmed-paše Ćuprilića stigla do lijeve obale Mure i počela se tamo stacionirati početkom mjeseca lipnja 1664. godine (između 2. i 4. lipnja), ~~brojala~~imala je više desetaka tisuća ratnika raznih [[Rod vojske\|rodova vojske]], ([[janjičar]]i, [[Spahija\|spahije]], [[azap]]i i dr.). S obzirom da je tursko uporište Velika Kaniža tijekom mjeseca svibnja 1664. bila izložena neuspješnoj opsadi kršćanskih snaga pod vodstvom Nikole Zrinskog, u njoj su već od prije bile stacionirane znatne vojne snage koje su ju obranile, a sada su se mogle pridružiti novopristigloj armadi. Procjenjuje se da je veliki vezir na cijelom širokom prostoru između Novog Zrina i Velike Kaniže ukupno imao na raspolaganju moćnu silu od oko 200.000 ljudi, od čega najmanje 40.000 turskih i 30.000 tatarskih vojnika (moguće i do 100.000), dok su ostalo bile [[Logistika\|logističke]] postrojbe, radnici, sluge i drugo pomoćno osoblje. == Pripreme za obranu == Redak 78: Pod okriljem noći između 8. i 9. lipnja osmanske su snage kopale nove [[rov]]ove koji su bili sve bliže utvrdi. Narednog dana ponovno su branitelji izveli iznenadni proboj, ali ne tako uspješno kao prije. Namjeravali su i protjerati Turke s murskog otoka, ali su zbog velikih gubitaka odustali. Sljedećih dana kopanje opsadnih jaraka i nasipa se nastavilo, a na Legradskoj gori postavljeni su 11. lipnja novi topovi, koji su od tada neumorno pucali, dok su se turski juriši izmjenjivali jedan za drugim. Dana 20. lipnja glavni carski zapovjednik Montecuccoli pozvao je sve svoje [[general]]e na zasjedanje ratnog vijeća u Legrad, kako bi razmotrili situaciju i predvidjeli moguće daljnje aktivnosti neprijatelja. Budući da su skoro svakog dana kršćanskim snagam stizala pojačanja, Nikola Zrinski je na tom ratnom vijeću zatražio da se sa svim raspoloživim snagama napadne Turke i prekine opsada, ali je Montecuccoli to odbio, uz obrazloženje da je tajnim kanalima obaviješten da neprijateljske postrojbe ~~broje~~imaju 70.000 ljudi, što je previše za njegovih 30.000, te da očekuje dolazak novih njemačkih vojnih jedinica pod zapovjedništvom [[baden]]skog markgrofa [[Leopold Vilim Badenski\|Leopolda Vilima]], kao i francuskih postrojbi pod vodstvom grofa Jeana de [[Jean de Coligny-Saligny\|Coligny-Salignyja]]. 24. lipnja osmanska je vojska pokušala zapaliti [[Palisada\|palisade]] novozrinske tvrđave, ali bezuspješno, jer je braniteljska posada otvorila žestoku paljbu po njoj, te ju otjerala. Isto se ponovilo još nekoliko puta sljedeće noći i dana. Nekoliko narednih dana očekivali su se turski juriši, ali do njih ipak nije došlo. Od uhvaćenih neprijateljskih prebjega branitelji su saznali da Turci i Tatari pripremaju velik broj vreća s [[Pijesak\|pijeskom]] kojima bi zatrpali dijelove opkopa oko Novog Zrina napunjenih vodom, a istovremeno su dopremljena i [[Drvo\|drva]] za gradnju mosta kojim bi Ćuprilićeva armija pokraj utvrde prešla preko Mure i napala kršćanski vojni logor. U povremenom zatišju obrambene su postrojbe iskoristile svaki pogodni trenutak kako bi izvršile popravne radove na [[pukotina]]ma i drugim oštećenjima tvrđave, koja su već bila znatna. Montecuccoli pak je u međuvremenu iznenada napustio [[Legrad]]. Situacija je krajem lipnja sve više izgledala bezizlazna, branitelji iscrpljeni, a znatne pričuvne snage i dalje ostajale stacionirane u vojnom logoru kod Legrada. Dana 28. lipnja u vrat je teško ranjen barun d'Avencourt, pa je zapovjedništvo nad njegovim postrojbama u samoj tvrđavi preuzeo pukovnik Tasso.

Opsada Novog Zrina: razlika između inačica