'''Šiško Menčetić''' ([[1457]]. - [[1527]].), [[Dubrovnik|dubrovački]]lijevo vlastelingovno, ostvario je svoj pjesnički opus uglavnom u [[15. stoljeće|XV. stoljeću]]. Plodan pjesnik, ostavio je u rukopisu zamašni ljubavni kanconijer od nekoliko stotina pjesama. Mjestimice življi od [[Džore Držić|Džore Držića]], kadikad i neposredniji a često lascivniji od njega. Menčetić se sav predao pjesničkoj maniri koju je slijedio ponavljajući stereotipe petrarkističkog izražavanja. Pisao je u duhu renesansne pustopašnosti, a tako je i živio: neobuzdani gosparski, aristokratski temperament, izvođen je i pred sud zbog izgreda na ulicama i napastovanja ženskog svijeta. Njegova pjesma “Blaženi čas i hip” jedna je od onih pjesama koje reprezentiraju i simboliziraju stil hrvatskog petrarkizma i zato nadživljuju stoljeća.
