Inačica od 31. ožujka 2013. u 12:58 uredi Addbot (razgovor \| doprinosi) 113.398 edits m Bot: brisanje 2 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q424785 na Wikidati ← Starija izmjena		Inačica od 16. rujna 2019. u 20:13 uredi ukloni ovu izmjenu Kaštel Stari (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 674 edits Dodavanje informacija o pojmu Akindžija. Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 1: [[Image:Sueleymanname akinci2.png\|thumb\|200px\|~~Akindžija~~Akindžije]] ~~'''~~Akindžija~~'''~~ ([[~~turski~~Turski jezik\|tur.]] ''~~Akıncı~~akinci'', trkač, pljačkaš), ~~neredoviti [[juriš]]ni~~neredovno [[Konjica\|konjaništvo~~\|konjanici~~]] ~~u sastavu vojske~~ [[Osmansko Carstvo\|Osmanskog ~~Carstva~~carstva]] ~~koji su djelovali [[gerila\|gerilskom]] taktikom, a bili plaćeni onim što zarobe i zaplijene~~. Do vojnih reformi [[Sultan\|sultana]] [[Orhan I.\|Orhana I.]] [[1326.]] - [[1362.]], bila je jedina oružana snaga. Poslije njegovih reformi akindžije su nosioci pljačkaških napada. U borbenom poretku postavljani su na krila zajedno sa [[Spahije\|spahijama]]. U osmanskoj ekspanziji u Evropi, veliki upadi akindžija u susjedna protivnička područja, daleko ispred operativnog djelovanja vojske, nazivali su se ''Akin'' (tur. ''trčanje''). Akini su izvođeni zbog pljačke, pustošenja, paljenja naselja, odvođenja roblja i slamanja otpora stanovništva na području planiranom za osvajanje, što je trebalo olakšati buduće operacije redovnih osmanskih trupa. Akinom je zapovjednik akindžija s jednog područja (akindžijski [[beg]], [[sandžak-beg]], [[beglerbeg]] ili njihov zamjenik). Tijekom svojeg osvajanja Osmansko carstvo, prodorom na nove teritorije, novačilo je kršćane (pripadnike [[pravoslavlje\|Pravoslavne crkve]]), uglavnom obrtnike i seljake kao akindžije, odnosno jurišne konjanike u svojim upadima prema tadašnjoj [[Europa\|Europi]]. Ako u prodoru nisu sudjelovale sve akindžije jednog područja sa svojim zapovjednikom, već samo odred od 100 ili više akindžija, takav upad nazivao se ''haramiluk'', a ako ih je u akciji sudjelovalo manje od 100 — četa. Akini su temeljito pripremani, trajali su nekoliko od dana, pa do nekoliko tjedana. Izvođeni su iznenadno i munjevito, kroz međuprostore gradova. Dolaskom na cilj, odred bi se raspršio u više pravaca i izvršavao zadatak. Poslije završene akcije, akindžije su se vraćale, uz jako i dobro razvijena osiguranja. Kad su bili prisiljeni da prime borbu, roblje su ubijali da se ne bi pridružilo protivniku. Taj se postupak najbolje očituje neposredno prije [[Krbavska bitka\|Krbavske bitke]]. Akindžije su bile strah i trepet u kršćanskim zemljama [[Jugoistočna Europa\|jugoistočne Europe]], koju su temeljito opustošili. Popunjavali su, pretežno, ovčarima iz [[Mala Azija\|Male Azije]]. Nisu primali plaću, no bili su oslobođeni od davanja i imali su slobodu pljačke. Kasnije, sličnu ulogu imale su pomoćne postrojbe [[Tributarne države\|tributarnih država]] Moldavije, Vlaške, Gruzije, [[Krimski Tatari\|Krimskih Tatara]] i [[Kurdi\|Kurda]]. U [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu\|Bosni i Hercegovini]] akindžije su, također, popunjavane, pretežno od [[Vlasi\|Vlaha]] (stočara), a djelomično i od kršćanskog zemljoradničkog stanovništva. Kao poseban vojnički red, akindžije u [[Osmansko Carstvo\|Turskoj]] do [[18. stoljeće\|18. stoljeća]], a u Bosni i Hercegovini i ranije. == Vidi još == Line 9 ⟶ 15: [[janjičari]] == Literatura == ”Akindžije”,a U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 69. J. Hamrner, ''Geschichte des osmanischen Reiches'', I, Pest, 1827. G. Elezović, ''Iz carigradskih turskih arhiva'', Beograd, 1950. [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Osmanska vojna povijest]] [[Kategorija:Povijesne vojne postrojbe]]

Akindžija: razlika između inačica