'''Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu''' označavaju zločine koje je počinila [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].
Vodstvo partizanskog pokreta vodilavodilo smišljenuje propagandnuosmišljenu kampanjupropagandu us ciljuciljem širenja boljševičke ideologije i jačanjuširenja mržnje prema političkim neistomišljenicima. Zločini su bili spontani (iz mržnje) i/ili organizirani (po naređenju).
[[Gerilsko ratovanje]] je način ratovanja koje samo po sebi bavi manjim pothvatima, koje imaju malen učinak. Međutim okupatorske snage su se osvećivale okrutno: za jednog ubijenog [[vojnik]]a [[Wehrmacht]]a prijetili i provodili su strijeljanje velikog broja (i po stotinu civila za jednog vojnika) [[talac]]a.
U mjestima, gdje partizani nisu dobili podršku civilnog stanovništva događaladogađali su se zločini kao primjerice [[Jugokomunistički zločin u Zrinu|zločin u Zrinu]]. Također su i u mjestima koje bi partizani osvojeni odabirani istaknutiji pojedinci za "likvidaciju", kako bi se "neprijateljima" pokazalo da se "narodnoj vlasti" ne smije suprotstavljati; primjer takvih zločina na dubrovačkom području je [[Pokolj na otoku Daksi|Pokolj na otočiću Daksa]], a u Srednjoj Dalmaciji su civili iz primjerice [[Trogir|Trogira]] ubijani i bacani u [[Kevina jama|Kevinu jamu]] kod [[Lećevica|Lećevice]]. Na zagrebačkom području postoji veći broj stratišta, od kojih je nešto bolje istražen [[Partizanski zločini u Gračanima|Pokolj u Gračanima]].
Tijekom gotovo cijelog vremenačitavog Drugog svjetskog rata Titovi partizani su izbjegavali izravni sukob s oružanim snagama [[NDH]] i s njemačkom vojskom. Jugoslavenski komunisti su izvršavaliu svrhu uzdržavanja svojih postrojbi i stanovništva koje ih je podržavalo vršili konfiskaciju (oduzimanje) privatne imovine, i strijeljali one osobe koji su otvoreno protivileprotivili suradnji s njima.
Zarobljeni vojnici protivničke strane su se na obje strane uglavno strijeljali.
