Mile Budak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje suvišne rečenice bez izbora na prijedlog suradnika Mateo K 01 Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 63:
'''Mile Budak''' ([[Sveti Rok (Lovinac)|Sveti Rok]], [[30. kolovoza]] [[1889.]] – [[7. lipnja]] [[Zagreb]], [[1945.]]),<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/13864/ LZMK / Proleksis enciklopedija: Budak, Mile], preuzeto 29. rujna 2012.</ref> bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]], [[odvjetnik]], jedan od ideologa [[Ustaše|ustaškoga]] pokreta,<ref>''Triple Myth'' by Stella Alexander, Columbia University Press, 1987.<!-- ISBN/ISSN, page(s) needed --></ref> [[ministar]] u [[Vlada NDH|vladi NDH]], prozaik, [[romanopisac]] i [[novelist]]. Poslije pada vlade NDH 1945. jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na smrt i okrutno pogubile. U Titovoj Jugoslaviji proglašen je [[ratni zločin |ratnim zločincem]].<ref>Tomislav Jonjić, Stjepan Matković: [http://hrcak.srce.hr/file/155120 ''Presuda protiv Mile Budaka i družine pronađena je i objavljena ''], Društvena istaživanja, br.2/2013., str. 369.-370., 372.<br>"''...javni tužitelj Hrvatske podigao je 1. lipnja 1945. [[optužnica br. K. 68/1945.|optužnicu br. K. 68/1945.]] protiv dr. Mile Budaka i devet visokih političkih, pravosudnih i vojnih dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske koji su bili isporučeni: pukovnika [[Juraj Rukavina|Jurja Juce Rukavine]], predsjednika Prijekoga suda dr. [[Ivan Vidnjević|Ivana Vidnjevića]], predsjednika Hrvatske državne vlade, dr. [[Nikola Mandić|Nikole Mandića]], te ministara dr. [[Julije Makanec|Julija Makanca]], [[Nikola Steinfel|Nikole Steinfela]] i dr. [[Pavao Canki|Pavla Cankija]], kao i ustaškoga doglavnika [[Ademaga Mešić|Ademage Mešića]], generala [[Lavoslav Milić|Lavoslava Milića]] i glavara građanske uprave u oslobođenoj Dalmaciji, dr. [[Bruno Nardelli|Bruna Nardellija]]. Svima je stavljeno na teret: da su osnovali "protunarodnu terorističko-izdajničku organizaciju 'Ustaša', odnosno naknadno istoj pristupili ili bili sa njom usko povezani", pa su time počinili zločin veleizdaje protiv vlastitog naroda; da su "kao rukovodioci, prvaci, podstrekači, pomagači (...) inspirirali, organizirali i sudjelovali u izvršenju" velikoga broja zločina, od kojih je znatan broj poimence, ali vrlo općenito, naveden. ... Vojdrag Berčić, ...bio istražitelj i Budaku i Mandiću, ustvrdio je kasnije da su svi optuženici imali "svoje odvjetnike"...Ta je tvrdnja uglavnom netočna. Osumnjičenici nisu imali branitelje tijekom istrage, a ni pošto je optužnica podignuta, njihovo se pravo na obranu nije poštovalo...Poznati zagrebački odvjetnik dr. [[Ivo Politeo]] ...branio najmanje osam, a vjerojatno čak devet od ukupno deset optuženika...Suđeni su zbog djela veleizdaje i ratnog zločinstva po Vojnom zakonu...''"</ref>
Nakon što je kao istaknuta oporbena figura u lipnju 1932. godine u Zagrebu brutalno pretučen od strane suradnika jugoslavenske policije, početkom 1933. godine pridružio se emigrantskom krugu okupljenom oko bivšeg dopredsjednika [[Hrvatska stranka prava|Hrvatske stranke prave]] i budućeg [[Poglavnik|Poglavnika]] NDH Ante Pavevlića. U srpnju 1938. godine se bez suglasnosti Pavelića - koji s [[Ustaše|Ustašama]] u Italiji u tom času nije u dobrim odnosima sa svojim talijanskim domaćinima i kada su odnosi [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] s [[Kraljevina Italija|fašističkom Italijom]] i [[Treći Reich|Hitlerovom Njemačkom]] naizgled dobri - vraća u Zagreb, te objavljuje svoje kapitalno djelo "Ognjište", u četiri knjige, s velikim uspjehom kod čitateljstva i kritike. Kada se na obzoru pojavljuje rat, biva u veljači 1940. godine uhićen, te ga jugoslavenske vlasti u zatvoru drže [[Travanjski rat|Travanjskog rata]]. Tijekom drugog svjetskog rata je ministar bogoštovlja i nastave u Pavelićevoj vladi. Predaje se u svibnju 1945. godine u Austriji britanskim vojnim snagama, koje ga 18. svibnja 1945. godine predaju jugoslavenskim komunistima. Osuđen je na smrt u Zagrebu 6. lipnja 1945., a 7. lipnja 1945. godine je pogubljen.
Osobni liječnik Ante Pavelića, [[Mile Budak (liječnik)|Mile Budak]], njegov je nećak.<ref name="Bajruši">Robert Bajruši: [http://arhiva.nacional.hr/clanak/14109/stjepan-steiner-titov-ratni-lijecnik-i-svjedok-najvecih-partizanskih-bitki ''Stjepan Steiner - Titov ratni liječnik i svjedok najvećih partizanskih bitki''], Nacional br. 485, 31. ožujka 2005. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.</ref><ref name="viktimologija">Josip Pečarić: [http://www.viktimologija.com.hr/index.php/tragom-proslosti/875-dr-stanko-sielski-pravednik-medu-narodima ''Dr Stanko Sielski - Pravednik među narodima''], Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 22. travnja 2015. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.</ref>
Line 73 ⟶ 75:
[[Datoteka:Mile Budak 1932.jpg|frame|left|Mile Budak u bolnici nakon atentata 1932.]]
[[Datoteka:Haj Amin al-Husseini and Mile Budak.png|thumb|left|200px|[[Mohammed Amin al-Husseini]] i Mile Budak na sastanku u Sarajevu, 1943.]]
Studij prava nastavio je i završio, nakon povratka iz zarobljeništva [[18. kolovoza]] [[1919.]] godine, a doktorirao je [[1920.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Od 1920. godine radi kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]]. Počinje i politički djelovati u [[Hrvatska stranka prava (1919.)|HSP]]-u, te postaje članom gradskog zastupstva u Zagrebu. Uređuje pravaški orijentirana glasila ''Hrvatsku misao'', (1924.), ''Hrvatsko pravo'' (1924-32.). U svibnju 1925. godine kao odvjetnik branio je [[komunisti]]čkog prvaka [[Vladimir Ćopić|Vladimira Ćopića]].<ref name="tko je tko"/> Nakon odlaska Ante Pavelića u emigraciju preuzima vodstvo HSP-a te s njim pristupa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] (SDK) i blisko surađuje s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]].<ref name="tko je tko"/> Krajem listopada [[1929.]] godine bio je, zbog političke djelatnosti, uhićen i u zatvoru provodi 7 mjeseci.<ref name="tko je tko"/>
Godine 1932., [[7. lipnja]], na njega je organizirala atentat [[Velika Srbija|velikosrpska]] kamarila. Izvršitelji atentata, pouzdanici zagrebačkoga redarstva, Šaban Šaćirović, Adem Saranija i Vojo Karakanović, napali su dra Budaka, usred dana, ispred njegovoga stana i odvjetničke pisarnice u Ilici 10.<ref name="Bos.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 310., fusnota 261. na str. 310.</ref> Pokušali su ga ubiti udarcima štapa po glavi no sva trojica bili su uhićeni.<ref name="Bos.Janjatović" /> Šaćirovića su uspjeli uhvatiti prolaznici a on je zatim odao ostale atentatore. Atentatori su u jesen 1932. godine suđeni i osuđeni na po tri godine zatvora, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda.<ref name="Bos.Janjatović" /> Nakon oporavka dr. Budak sudjeluje, [[5. studenoga|5.]]-[[7. studenoga]] 1932. godine u Zagrebu, a na poziv Vladka Mačeka, u sastanku Izvršnog odbora SDK kada su usvojene ''Zagrebačke punktacije''.<ref name="tko je tko" /> Emigrirao je [[2. veljače]] [[1933.]] godine, prvo u [[Austrija|Austriju]] te potom u [[Italija|Italiju]]. Početkom 1934. godine je u Berlinu šef ustaškoga ureda i izdaje godišnjak ''Nezavisna hrvatska država'' a u svibnju iste godine u izdanju ''Hrvatskog kola'' u [[SAD]] izlazi mu ''Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu'', politička rasprava u kojoj opisuje hrvatsko iskustvo u Jugoslaviji i predviđa rat između Hrvatske i Srbije kao jedino rješenje za hrvatski narod.<ref name="tko je tko" /> [[Datoteka:Budak-Mile-Grozda.jpg|thumb|right|200px|Mile Budak s kćeri Grozdom (stradalom u svibnju 1945. kod [[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburga]])]] [[1935.]] godine Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora za vojnu obuku u Italiji te na [[Lipari]]ma boravi od siječnja do početka veljače [[1937.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Nakon toga kraće vrijeme boravi u [[Messina|Messini]] te u [[Salerno|Salernu]] kraj [[Napulj]]a gdje piše [[roman]]e ''Ognjište'', ''Na vulkanima'' i ''Rascvjetana trešnja''. U srpnju [[1938.|1938. godine]] U pritvoru dočekuje Travanjski rat i brzi raspad Kraljevine Jugoslavije. Zbog bolesti žuči je odveden na liječenje u bolnici, gdje prima vijest o proglašenju [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] 10. travnja 1940. godine, ali i vijest o smrti svoje supruge Ivke Budak, koja je 12. travnja 1940. godine u nikad razjašnjenim okolnostima pronađena mrtva u zdencu Budakovog vinograda. Tog je dana otpušten iz pritvora i bolnice; ubrzo je imenovan za ministra bogoštovlja i nastave i postaje zacijelo najznačajnija figura u propagandi ustaškog režima.<ref name=":0" /> Hrvatski književnik [[Miroslav Krleža|Mirloslav Krleža]] Budaka će opisati kao "ministra sa strojnicom".<ref name="tko je tko" /><ref>[https://books.google.ba/books?id=2cLlAAAAMAAJ&q=budak++zdencu+vinograda&dq=budak++zdencu+vinograda&hl=bs&sa=X&ei=PobPVJ2-I4GtUJ_Mg6gE&redir_esc=y Književnik Mile Budak sada i ovdje]</ref>
<br />
=== NDH ===
[[Datoteka:Budak-Horstenau.jpg|thumb|left|200px|Mile Budak (lijevo) i [[Edmund Glaise von Horstenau]]]]
Proglašenje NDH dočekuje ga u bolnici gdje je krajem ožujka [[1941.]] godine operiran. Nakon proglašenja [[NDH|NDH]] Budak postaje glavni čovjek propagande ustaškog režima, na njegovim početcima.<ref name=":0">Yugoslavia as History: Twice There was a Country by John R. Lampe, Cambridge University Press, 2000; ISBN 0-521-77401-2, ISBN 978-0-521-77401-7 (p. 208)</ref>
{{citat2|Mi imamo ne samo pravo, nego i dužnost tražiti od ovdašnjeg pravoslavnog življa, da taj živalj uvidi, što jest i da se prema tome snađe. Imamo zato pravo govoriti, ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina. (Ministar Mile Budak na skupu u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]])}}<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Drugo, dopunjeno izdanje, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., ISBN 953-6308-39-8, str. 180.</ref>
U prosincu 1941. godine postao je član [[HAZU]].<ref name="tko je tko"/> U [[Vlada NDH|vladi NDH]] bio je ministar nastave, zatim ministar vanjskih poslova te poslanik u [[Berlin]]u (1941.-43.). Na vlastiti zahtjev je [[5. studenoga]] [[1943.]] godine razriješen dužnosti ministra vanjskih poslova i umirovljen.<ref name="tko je tko"/> Iz Zagreba odlazi [[6. svibnja]] [[1945.]] godine, britanske vojne vlasti su ga [[18. svibnja]] iste godine izručile jugoslavenskim vlastima, a Vojni sud II. armije optužio ga je za ratni zločin, Budak se izjasnio kao nevin po svim točkama optužbe, a isti je dan osuđen na smrt vješanjem.<ref>[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1348 LZMK / Krležijana: Budak, Mile], pristupljeno 15. rujna 2015.</ref><ref name="tko je tko"/> Zajedno s ostalim članovima vlade NDH likvidiran je u [[Maksimir]]skoj šumi i pokopan u zajedničkoj grobnici čije je mjesto sve do današnjega dana nepoznato.▼
U prosincu 1941. godine postao je član [[HAZU]].<ref name="tko je tko"/> U [[Vlada NDH|vladi NDH]] bio je ministar bogoštovlja i nastave, a zatim je poslan na važno mjesto veleposlanika u [[Berlin]]u (1941.-43.), te je naposljetku imenovan ministrom vanjskih poslova NDH. Nakon što je kao ministar vanjskih poslova uvjetovao uspostavu odnosa s Mussolinijevom [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanskom Socijalnom Republikom]] Mussolinijevim odricanjem od [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]] (koja je NDH 1943. godine bila jednostrano otkazala i uzela pod svoju vlast područja koja je 1941. godine bila ustupila Italiji), morao je [[5. studenoga]] [[1943.]] podnijeti ostavku, te je razriješen dužnosti ministra vanjskih poslova i umirovljen.<ref name="tko je tko"/> Nakon toga ne sudjeluje u političkom životu.
▲
Odvjetnik [[Ivo Politeo]] ovako zapisuje tijek suđenja Budaku i drugim čelnicima NDH: "Šestoga lipnja 1945. rasprava od osam ujutro do 13,30, nastavak u 15 sati, svršetak oko 20, proglašenje oko 20,40, čitanje presude od 20,40 do 21,15. Predsjedao sudski pukovnik Hrnčević, članovi vijeća major Divjanović i kapetan Ranogajec. Javni tužilac [[Jakov Blažević|Jakov Blaževi]]<nowiki/>ć." Član sudskoga vijeća Gabrijel Divjanović izjavio je šezdesetak godina kasnije kako se ne sjeća da je uopće čitao spis, dodajući da on ionako nije "imao osobitih ingerencija" i da je Budaku postavio "nekoliko pitanja više reda radi".<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=155120|title=Presuda protiv Mile Budaka i družine pronađena je i objavljena|author=Tomislav Jonjić i Stjepan Matković|date=14. listopada 2019.|work=|language=|publisher=Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, Vol. 22 No. 2, 2013.|accessdate=14. listopada 2019.}}</ref>
Zajedno s ostalim članovima vlade NDH likvidiran je 7. svibnja 1945. god. u [[Maksimir]]skoj šumi i pokopan u zajedničkoj grobnici čije je mjesto sve do današnjega dana nepoznato.
Tijekom čitavog rata je njegov osobni vozač bio Židov, te je Mile Budak koliko je mogao odugovlačio s primjenom rasnih zakona koji je NDH uvela na zahtjev Njemačke. Štitio je i neke profesore Srbe kojima je omogućio da nastave predavati na Sveučilištu u Zagrebu. Ne zna se niti za jedan slučaj da je nekome izravno nanio kakvo zlo.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.index.hr/vijesti/clanak/o-mili-budaku-opet-deset-cinjenica-i-deset-pitanja-s-jednim-apelom-u-zakljucku/218775.aspx|title=O Mili Budaku, opet: Deset činjenica i deset pitanja - s jednim apelom u zaključku|author=Dubravko Jelčić i Josip Pečarić|date=23. kolovoza 2004.|work=|language=|publisher=Index.hr|accessdate=14. listopada 2019.}}</ref>
Njegovu kćer Grozdanu Budak su komunističke ubojice mučili, sakatili i ubili na iznimno svirep način, u sklopu [[Partizanski zločini u Gračanima|Pokolja u Gračanima]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/titova-krvnicka-ruka-gimnazijalki-grozdi-partizanke-su-iscupale-srce-pekle-ga-na-raznju-prije-toga-zvjerski-je-silovana-925216/|title=STRAVIČNO SVJEDOČANSTVO: Zagrebačkoj gimnazijalki partizanke su doslovce iščupale srce|author=I. Delić|date=29. svibanj 2016.|work=|language=|publisher=Dnevno.hr|accessdate=20. travnja 2019.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.croexpress.eu/vijest.php?vijest=7908|title=MOJE SVJEDOČANSTVO U obiteljskom arhivu čuvam zadnje pismo ubijene tetke, evo što u njemu piše|author=Tomas (Tomislav) Frković|date=16. svibnja 2016.|work=|language=|publisher=CroExpress|accessdate=20. travnja 2019.}}</ref>
Tijekom i nakon [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] nekoliko je ulica po gradovima i selima u Hrvatskoj nazvano po Budaku<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/bauk-zeli-ukloniti-ulice-mile-budaka-i-10-travnja-522449 Bauk želi ukloniti ulice Mile Budaka i 10. travnja]</ref> kao i jedna u Mostaru u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>[https://www.google.hr/maps/place/Dr.+Mile+Budaka,+Mostar+88000,+Bosna+i+Hercegovina/@43.3507286,17.8058518,17z/data=!3m1!4b1!4m5!3m4!1s0x134b43a0398daa09:0xbc58dd05c1c25b10!8m2!3d43.3507247!4d17.8080405 Ulica Dr Mile Budaka, Mostar]</ref>
| |||