Zenica: razlika između inačica

Svoj vrhunac današnji prostor Zenice dostiže u prvih šest stoljeća nakon Krista kad se na području današnje Zenice nalazi, uz [[Bistua Vetus]] (selo Varvara u [[Rama|Rami]]) i [[Delminium]] ([[Duvanjsko Polje]]), jedan od tri najznačajnija [[municipij]]a i središta kršćanskih biskupija u Bosni: [[Bistua Novae|Bistua Nuova]] – sjedište [[Bistuenska biskupija|Bistuenske biskupije]],<ref name="enciklopedija"/> sjedište rimskog kršćanstva na području Bosne sve do doseljavanja Slavena.<ref name="Vego-Naselja"/> O važnosti Bistua NovaeNuove svjedoči nam i podatak da je njezin [[biskup]] [[Andrija (biskup Bistua Novae)|Andrija]] (Andreas) sudjelovao i bio potpisnikom [[Solinske sinode|solinskih sinoda]] [[530.]] i [[533.]] godine. Iz antičke Bistua NovaeNuove spomenici su antički nadgrobni spomenici, ostatci starokršćanske bazilike i dr.<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=67139 Hr. enciklopedija] Zenica, LZMK (pristupljeno 25. travnja 2019.)</ref> U naseljima Odmut, Putovići i Tišina arheolozi su našli nalaze, važnošću se ističu epigrafi, koji su ih naveli da je Bistua NovaeNuova bila na području Zenice.<ref name="Zenicaba-povijest"/> Nije isključeno da je Bistua NovaeNuova bila na mjestu današnje Zenice.<ref name="Vego-Naselja"/>

Kroz Bistua NovaeNuovu vodila je važna prometnica ka [[Salona|Saloni]] (Solin), [[Argentarium]]u (Srebrenica) i [[Sirmium]]u (Srijemska Mitrovica).<ref name=svjosipzenica/>

[[Seoba naroda|Barbarske provale]] sa sjevera prekinule su civilizacijski kontinuitet i nakratko su natjeralo kršćanstvo s ovih prostora na uzmak. U provalama početkom 7. stoljeća razorena je Bistua NovaeNuova sa svojom [[bazilika u Zenici|bazilikom]]. S uzmakom kršćanstva slijedi četiri stoljeća praznine u vrelima.<ref name=svjosipzenica/>

Na [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1879.|popisu 1879.]] godine imala je 438 kuća i oko 2000 stanovnika. 1000 su bili muslimani, 100 katolici, 200 pravoslavci, 50 židovi.<ref name="Zenicaba-povijest"/>[[Rudnik smeđeg ugljena Zenica|Rudnik smeđeg ugljena]] otvorila je Zemaljska uprava za BiH svibnja 1880. godine, prvi rudokop ugljena u BiH.<ref name="Zenicaba-povijest"/> Pruga od Zenice do Sarajeva izgrađena je 1882. godine.<ref name="Zenicaba-povijest"/> 1885. izgrađena je tvornica<ref name="enciklopedija"/> za proizvodnju ambalažnog papira inozemnim privatnim kapitalom bečkog industrijalca Eduarda Muslija a državnim novcem državna škola.<ref name="Zenicaba-povijest"/> 1885. je sagrađen prvi vodovod.<ref name=zeda/> U više faza počevši od 1886. do 1904. građen je [[KPD Zenica|Središnji kazneni zavod za Bosnu i Hercegovinu]].<ref name="Zenicaba-povijest"/> 1892. je osnovana [[Željezara Zenica]].<ref name="enciklopedija"/> Godine [[1892.]] je na području Zenice [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima, koja je obavio [[Ćiro Truhelka]] zeničkom naselju Bilmišće, otkrivena [[bazilika u Zenici|bazilika]] iz rimskog doba. Ova građevina je napravljena kao [[dvojna bazilika]] (basilica gemina) što je prava rijetkost među dosad poznatim kršćanskim crkvama. Rijetkost ove građevine potvrđuje i činjenica da su do danas poznate samo još dvije takve crkve, ona [[Sv. Ulrich i Afra|sv. Ulricha i Afre]] u [[Augsburg]]u i crkva [[Sv. Stošija|sv. Stošije]] u [[Zadar|Zadru]]. Otkrićem ove bazilike rasvijetljene su mnoge nejasnoće, posebno ona o lociranju rimskog municipija Bistua NovaeNuova. Arheološka istraživanja otkrila su bazilike, odnosno identične crkve koje stoje jedna uz drugu. Prema dosadašnjim nalazima poznato je da je jedna služila kao [[župna crkva|župna]], a druga kao [[katedrala|stolna crkva]]. U crkvi su nađena i dva [[epigraf]]ska natpisa od kojih je jedan značajan za rasvjetljavanje lokaliteta BistuaeBistue. Natpis ''DEC. MUN. BIS.'' govori u prilog pretpostavci da se na području današnjeg grada Zenice može locirati središte rimskog municipija i ranokršćanske biskupije. Nasuprot Bilmišća, na lijevoj strani rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]], u zeničkom naselju [[Odmut]]u pronađeni su tragovi stare rimske kaldrme odnosno ''vio munita''.<ref name=zenica24>[http://www.zenica24sata.com/ismet-salcinovic-gradonacelnik-zenice-1941-1945/ Zenica24sata] ''Ismet Salčinović – gradonačelnik Zenice (1941. – 1945.)'', 5. listopada 2012. (pristupljeno 8. svibnja 2017.)</ref> 1892. godine je Zenica u časopisu [[Bosanska vila]] prikazana kao naselje koje je cijelo na lijevoj obali Bosne u plodnoj ravnici. Prelaskom preko drvenog mosta dolazilo se na drugu stranu rijeke u muslimansku mahalu Bilmišće. Na istočnoj obali Bosne prostirala su se sela od istoka prema sjeveru: Crkvica, Radakovo, Novo selo, Sviće, Ričice, Pečuj, Gračanica i brdo Vepar. Od istoka prema jugu bili su Janjićki vrh, Drivuša, Gnusi, Raspotočke, Zvečaj, selo Gornja Zenica, brdo Vučijak, Uzunove stijene, Golubak, Staro groblje (srpsko) i Tromić. Sa zapada brdo Vaganj, selo Pobrže, Gradišće i planina Lisac. Na istoku je selo Klopče, brdo Klopačke stijene, Vragačke stijene i brdo Osječenik.<ref name="bosanska vila">(boš.) [http://bosnae.info/index.php/opis-zenice-iz-casopisa-bosanska-vila-izdatog-1892-godine Bosnae.info] ''Opis Zenice iz časopisa “Bosanska vila” izdatog 1892. godine'', 20. srpnja 2017. (pristupljeno 14. svibnja 2019.)</ref>