Zenica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nuova; https://www.google.com/search?q=bistua+nuova&cad=h |
|||
Redak 326:
Da bi opstruirali pokušaje Hrvatsko-Ugarske u vraćanju zemalja koje su Osmanlije netom osvojile, Osmanlije su osnovali marionetsku državicu Bosanskog Kraljevstvo, koje se prostiralo od Lašve na jugu do prostora Jajačke i Srebreničke banovine na sjeveru, a čije je sjedište bilo ovdje, u Vranduku. Državicu su ukinuli 1476. godine.<ref name="Zenicaba-povijest"/> Iako je bila bila sjedište [[nahija|nahije]] (imena [[Brodska nahija|Brod]] koje je zadržala od imena župe<ref name="Vego-Naselja"/>), i u popisima 1485. i 1489. spomenuta kao trg,<ref name="enciklopedija"/> ovdje je poslije osnovana [[Vrandučka kapetanija|Vrandučka]] [[kapetanija]]<ref name="Zenicaba-povijest"/>, bila je neznatne važnosti tijekom osmanske vladavine,<ref name="enciklopedija"/> čemu je pridonijela odvojenost od zapadne kršćanske civilizacije, zatočenost u nazadnu orijentalnu civilizaciju koja je preskočila renesansu, barok i dr., te prometna odvojenost. Osmanlije su podigle vjerske objekte i nekakve gospodarske objekte te je u 17. stoljeću bila potpuno oblikovana [[kasaba]].<ref name="Zenicaba-povijest"/>
Osmanlijska okupacija bilo je katastrofalno doba za katoličanstvo i katoličke Hrvate. Katolički Hrvati su zbog nasilna i interesna prevjeravanja (većinom na [[islamizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini|islam]] i [[pravoslavizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini|pravoslavlje]]), ubojstava, izbjeglištva i protjerivanja potpuno nestali iz ovih prostora. Biskup [[Marijan Maravić]] u izvješću iz 1650. godine ne navodi niti jednu katoličku obitelj u Zenici. Mnogi Hrvati su zbog političke situacije i progona pobjegli u južnu hrvatsku zemlju Dalmaciju.<ref name=svjosipzenica/> Koncem 17. stoljeća imala je oko 330 kuća, što ju je činilo u gradove srednje veličine u Bosni. 1697. godine habsburški princ Eugen Savojski poduzeo je [[pohod Eugena Savojskog 1697. u Bosnu|oslobodilački pohod]] na Bosnu. Zenica je potpuno spaljena. Prema predaji samo su tri kuće preživjele. Mnoštvo uglednih Zeničana je
Uslijed dolaska zime, austrijska se vojska vratila u Osijek. Očekujući osvetničke progone koje su Osmanlije jedva čekale sprovesti, s austrijskom se vojskom Bosnu napustilo oko 40.000 Hrvata katolika koji su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka.
Spaljeni grad i gubitak poduzetnih katolika bio je težak udarac od kojeg se Zenica dugo oporavljala.<ref name="Zenicaba-povijest"/>
Redak 337:
Pred kraj osmanske uprave u Zenicu su se doselili Židovi.<ref>(boš.) [http://zemuzej.ba/zemuzej/o-nama/historijat-grada-zenica/486973746f72696a6174206772616461205a656e696361 Muzej grada Zenice] ''Historijat grada Zenica'' (pristupljeno 14. svibnja 2019.)</ref>
=== Austro-Ugarska ===
Berlinskim kongresom 1878. godine, Austro-Ugarska dobila je mandat zaposjesti BiH. Lokalni muslimani su se odupirali. Smatra se da je u Zenicu u kući hadži-Mazića su pregovarali predstavnik osmanske vlasti u bosanskom vilajetu Hafiz-paša i zapovjednik austro-ugarskih snaga generala Filipovića o uvjetima prestanka sukoba.<ref name="Zenicaba-povijest"/>
| |||