Mihailović je stupio na čelo [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]] - velikosrpske organizacije organizirane u suradnji s državnim vlastima između dva svjetska rata u svrhu prevencije pobuna i pripreme za eventualna gerilska djelovanja u slučaju rata - te je ubrzo uspostavio vezu s kraljem Petrom II. Karađorđevićem i njegovom vladom u izbjeglištvu, koja se smjestila pod britanskom zaštitom u Londonu. Tim su putom četnici uspjeli osigurati britansku pomoć u oružju, opremi i novcu.
Nakon kratkotrajnog angažmana protiv Nijemaca, stupili su četnici otvoreno u službu talijanskih okupatora, koji ih u svojoj okupacijskoj zoni već od listopada 1941. godine opskrbljuju i plaćaju kao svoju [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačku antikomunističku miliciju]]. U Srbiji postižu dogovor s Nijemcima, te se ubrzo i za [[Četnici u NDH|četnike u NDH]] - naime u onom dijelu kojim nisu upravljale talijanske okupacijske vlasti, koje su se oslanjale na četnike, a zabranjivale pristup ustašama - osigurava status antikomunističkih boraca<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/vijesti/odnos-ustaske-vojnice-s-cetnicima-i-srpskim-snagama-580844|title=Odnos Ustaške vojnice s četnicima i srpskim snagama|author=Zvonimir Despot|date=8. srpnja 2013.|work=|language=|publisher=|accessdate=}}</ref> ; ali tek nakon što su četnici najprije počinili znatne [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|zločine protiv nesrpskog pučanstva u BiH i Hrvatskoj]] (s kojima su zapravo nastavili i kasnije, pod izlikom borbe protiv komunista), te bili tijekom 1941. i u prvim mjesecima 1942. godine involvirani u znatne borbe protiv snaga NDH.
Makar se nisu borili protiv Talijana i Nijemaca, četnici su kao "kraljevska vojska" dobivali znatnu vojnu pomoć od Velike Britanije, koja je tek s rujnom 1943. godine odlučila započeti podupirati [[NOVJ]], ali samo u jednakoj mjeri kao i JVuO. Nakon što su četnici u prosincu 1943. godine odbili izričite britanske zahtjeve da pokrenu akcije protiv Nijemaca, britanska vojna pomoć im prestaje pristizati. Naposljetku je u lipnju 1944. godine potpisan uz britansko posredovanje [[Sporazumi Tito-Šubašić|Sporazum Tito-Šubašić]], kojim je i kraljevska izbjeglička vlada priznala legitimitet NOVJ.
