Rođen 1742. godine. Izuzetno zaslužan za nastanak kronike franjevačkog samostana ali i grada Sombora[[Sombor]]a za razdoblje od kraja 17. do kraja 18. stoljeća, koja je pisana na latinskom jeziku. Pred kraj boravka u Somboru napisao je spjev ''[[Kripost posli smerti xivi. Pivaoc somborski putujuchi pripiva]]''. Sudeći po svojim posljednjim stihovima, spjev je nastao u razdoblju između srpnja 1786. godine, kada je carskom naredbom somborski franjevački samostan raspušten, i siječnja naredne godine, kada su i posljednji franjevci, među kojima je, prema popisu, bio i Mihaljević, bili iseljeni. Uzori su [[Razgovor ugodni naroda slovinskoga]] fra [[Andrija Kačić Miošić|Andrije Kačića Miošića]] ali i mogući je uzor i povijesno-romantični ep [[Osman (Gundulić)|Osman]] [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]]. Mihaljevićev spjev je ispjevan ikavicom i izvornim onovremenim narodnim govorom bačkih Bunjevaca i Šokaca, a odnosi se, kao i Mihaljevićeva kronika, na prošlost Sombora od kraja 17. stoljeća, pa do vremena iseljenja franjevaca 1786./87.<ref name=Stepanović/>
