Bioetanol: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 3 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
|||
Redak 7:
[[Datoteka:Brazilian Honda Civic Flex car 09 2008 logo & secondary gas tank.jpg|mini|desno|300px| Brazilska Honda Civic iz 2008., je isto prilagođena i fleksibilna za različita goriva, a ima dodatni spremnik za čisti benzin, za pomoć prilikom paljenja motora, te glavni spremnik za čisti bioetanol.]]
'''Bioetanol''' je [[etanol]] koji se proizvodi od [[biomasa|biomase]] i/ili biorazgradivoga ([[Celuloza|celuloznog]]) dijela otpada, da bi se koristio kao [[Biogoriva|biogorivo]]. Etanol se može koristiti u [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motorima s unutarnjim izgaranjem]] uz dodavanje [[benzin]]u ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na [[motor]]u, dok za dodavanje većeg udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomično modificirati motor, što poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%. Vozilo s bioetanolom može dostići oko 2/3 dometa benzinskog vozila iste veličine spremnika, što se nadomješta korištenjem etanola pomiješanog s benzinom. Etanol koji se koristi u vozilima kao gorivo je denaturiran, što znači da su mu dodana sredstva koja sprečavaju konzumaciju (npr. mala količina, 2-5%, benzina). <ref>
Etanol se može proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: [[Šećeri|šećera]] (od [[Šećerna trska|šećerne trske]], [[Melasa|melase]]), [[škrob]]a (od [[kukuruz]]a) i [[Celuloza|celuloze]] (od [[Stablo|drva]], poljoprivrednih ostataka). Sirovine bogate šećerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budući da već sadržavaju jednostavne šećere [[Glukoza|glukozu]] i [[Fruktoza|fruktozu]], koji mogu fermentirati izravno u etanol. Sirovine bogate škrobom sadržavaju velike molekule [[Ugljikovodici|ugljikovodika]], koje treba razložiti na jednostavne šećere procesom saharifikacije. To zahtijeva još jednu fazu u procesu proizvodnje što povećava troškove. Ugljikovodici u sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od još većih [[molekula]] i trebaju se pretvoriti u šećere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom [[Hidroliza|hidrolizom]]. Najznačajnije biljne vrste koje se uzgajaju za proizvodnju etanola su [[šećerna trska]], slatki [[sirak]], [[manioka]] i [[kukuruz]].
Vodeća zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je [[Brazil]], u kojem se svake godine proizvede više od 15 milijardi [[litra|litara]]. Oko 15% brazilskih vozila se kreće na čisti etanol, a oko 40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom (E20). Etanol se počeo proizvoditi kako bi se smanjila brazilska ovisnost o inozemnoj [[nafta|nafti]] i otvorilo dodatno tržište domaćim proizvođačima šećera. U [[SAD]]-u etanolske smjese čine oko 9% ukupne godišnje prodaje benzina. <ref>
==Prednosti==
Redak 19:
* etanol predstavlja manju opasnost za izazivanje [[požar]]a nego obični benzin.
* važna prednost bioetanola pred fosilnim gorivima je što smanjuje količinu [[Staklenički plinovi|stakleničkih plinova]]. Proizvodnja i korištenje bioetanola mogu se deklarirati od strane [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] u sklopu [[Protokol iz Kyota|Kyoto protokola]] kao organizirano smanjivanje generiranja [[Ugljikov(IV) oksid|ugljikovog dioksida]], jer je sav CO<sub>2</sub> koji je nastao sagorijevanjem etanola prethodno bio apsorbiran iz [[Zemljina atmosfera|atmosfere]] [[Fotosinteza|fotosintezom]].
* bioetanol dobiven iz poljoprivrednih proizvoda predstavlja [[obnovljivi izvori energije]], koji se za razliku od fosilnih goriva čije su zalihe konačne neće nikada iscrpiti. To posebno dolazi do izražaja u vezi naglo rastućih cijena nafte. <ref>
==Proizvodnja bioetanola==
Redak 66:
===Tehnološki proces za proizvodnju etanola iz kukuruza===
Za proizvodnju etanola iz [[kukuruz]]a u pravilu se koristi tzv. ''Dry mill proces''. Tako se naziva zato jer se suhi kukuruz unosi u “mlin čekičar” u kojem se melje u “šrot”, odnosno grubo kukuruzno [[brašno]]. Tako dobivenom kukuruznom brašnu se dodaje [[voda]], kako bi se od brašna stvorio kom. Povisuje se temperatura kako bi se smanjila količina bakterija i otopio škrob. To je kao kuhanje [[Palenta|palente]]. Zatim se dodaju [[enzim]]i koji razgrađuju škrob u dugolančane šećere, kao što je [[dekstroza]] i na kraju na [[glukoza|glukozu]]. <ref>
Kom se potom hladi i prebacuje u velike fermentore, gdje se dodaju [[kvasac|kvasci]], da bi započeo proces fermentacije i konvertiralo šećere u alkohol. Za kontrolu [[pH]] i kao nutrijent za kvasce se dodaje [[amonijak]]. Ovaj proces traje oko 45 sati pri čemu se krajnji stupanj odvija u tzv. pivskom bunaru. Kom se miješa i održava hladnim, kako bi kvasci bolje djelovali. [[Ugljikov(IV) oksid|Ugljikov dioksid]] ili CO<sub>2</sub> je nusproizvod [[Vrenje|fermentacije]]. U CO<sub>2</sub>-skraberu se protustrujno škropi voda i zarobljava alkohol koji bio eventualno ponesen sa CO<sub>2</sub> i tako dobivena razrjeđena alkoholna otopina se onda recirkulira u fermentor. Sam CO<sub>2</sub> se cjevovodom šalje dalje na komprimiranje i u prodaju kao suhi [[led]], dodatak [[Gazirano piće|gaziranim pićima]], ili se koristi u proizvodnji [[nafta|nafte]].
| |||