Wikipedija

Povelja kneza Trpimira: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Donatus (razgovor | doprinosi)
16.472 edits
m {{wp+}}
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{wp+}}
'''Povelja kneza Trpimira''', poznata i kao '''Trpimirova darovnica''', jest najstariji sačuvani spomenik [[Hrvatska|hrvatskog]] [[Pravo|prava]]. Ova isprava, nastala [[852]]. godine na [[Latinski jezik|latinskom jeziku]], najstarija je isprava s [[dvor]]a nekog od [[Hrvatski vladari|hrvatskih vladara]] i ujedno prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatsko ime.
Povelja kneza Trpimira iz 852. godine je najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava. Iz povelje se vidi da vladar ima skoro neograničenu vlast u državi jer Trpimir za sebe kaže da je vladar Hrvata ''po božjoj milosti''. Povelja dokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira jer on njom potvrđuje darovnicu splitskoj nadbiskupiji svog prethodnika, Mislava, te joj još daruje crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim kmetovima. Zatim, pokazuje da je riječ o feudalnoj državi u formiranju i da je hrvatski vladar imao svoj aparat vlasti u koji su spadali i njegovi dvorjani i vojno-upravni funkcioneri (župani, dvorski kapelani…). Trpimir dalje konstituira pravo crkve na ubiranje crkvene desetine. Feudalnu prirodu vladareve vlasti potvrđuje činjenica da Trpimir raspolaže državnim teritorijem i da posjeduje vlastite feudalne domene. Iako se Trpimir ponašao kao stvarni vladar on nije bio i formalno samostalan. Bio je u vazalnom odnosu s nasljednikom franačke vlasti u Italiji, lombardijskim kraljem Lotarom. Na osnovu Trpimirove povelje također se može zaključiti da se hrvatska država konačno pojavila u trećem desetljeću 9. stoljeća.▼
 
▲Povelja kneza Trpimira iz 852. godinePremda je najstarijisačuvana sačuvanifragmentarno, spomenik hrvatskog prava. Iziz povelje se vidi da vladar ima skoro neograničenu vlast u državi jer Trpimir za sebe kaže da je vladar [[Hrvati|Hrvata]] ''po [[Bog|božjoj]] milosti''. Povelja dokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira, jer on njomnjome potvrđuje darovnicu splitskojšto je [[split]] [[nadbiskup]] nadbiskupijipodario svognjegov prethodnikaprethodnik, Mislava[[Mislav]]a, te joj još daruje crkvu sv. Jurja u Putalju[[Putalj]]u i neke posjede s pripadajućim kmetovima[[kmet]]ovima. Zatim, pokazuje da je riječ o [[Feudalizam|feudalnoj]] državi u formiranju i da je hrvatski vladar imao svoj aparat vlasti u koji su spadali i njegovi dvorjani i vojno-upravni funkcioneri (župani[[župan]]i, dvorski kapelani…[[kapelan]]i i drugi). Trpimir dalje konstituira pravo [[Crkva|crkve]] na ubiranje crkvene desetine. Feudalnu prirodu vladareve vlasti potvrđuje činjenica da Trpimir raspolaže državnim teritorijem i da posjeduje vlastite feudalne domene. Iako se Trpimir ponašao kao stvarni vladar, on nije bio i formalno samostalan. Bio je, naime, u vazalnom[[vazal]]nom odnosu s nasljednikom [[Franci|franačke]] vlasti u [[Italija|Italiji]], [[Lombardija|lombardijskim]] kraljem Lotarom[[Lotar]]om. Na osnovu Trpimirove povelje također se može zaključiti da se hrvatska država konačno pojavila u trećem desetljeću 9. stoljeća.
 
[[Kategorija:Povijest Hrvatske]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Povelja_kneza_Trpimira"