Humanistički odgojen, bio je čovjek prakse i izvorni mislilac. Godine [[1498]]. Machiavelli stupaje stupio u službu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat. Iako u politici nikada nenije postajepostao ličnostosoba prvog plana, bavljenje tim poslovima omogućujeomogućilo mu daje izravno upoznajeupoznavanje ljude,ljudi i njihovenjihovih odnoseodnosa - probleme [[rat]]a i [[mir]]a.
[[1512]]. godine u Firenci su Medici bili ponovo na vlasti, pa je Machiavelli gubiizgubio službu, konfirniranbio je, zatvoren i mučen. Otada se posvećujeposvetio uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on posežeje posegnuo za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjujenadahnjivao se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije izlažeje izlagao u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, [[apsolutizam|apsolutne monarhije]]. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "[[Vladar (Machiavelli)|Vladaru]]" kroz savjete vladaru (''Il Principe'') koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, onbio je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako predviđaje predviđao njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti).
Zbog toga je preokupiranbio zaokupljenn zaštitom građanskih prava naspram vladaru, odnosno zaštitom pravnog poretka u kojem bi se ta prava afirmirala. On u "Vladaru" zapravo daje preporuke za uspješnu vladavinu, naglašavajući da uspješan vladar mora izbalansirati oprečne težnje u društvu-težnje velikaša naspram težnjama puka, s tim da je ključ opstojnosti vladavine u oslanjanju na potporu puka, koja se može ostvariti jedino zaštitom imovine i časti građana. Iako je jedan od najčitanijih političkih mislilaca novog vijeka, Machiavellievi čitatelji najčešće su bili odvučeni u krivom pravcu, bilo zbog okrutnih metoda koje katkad legitimira kao uobičajeni (čak, neophodni) dio političkog poretka, bilo zbog njegovog "glavnog junaka" Cesarea Borgie u kojem Machiavelli vidi oličenje političke ''"virtu''" dok se povjesničari uglavnom slažu u opisu Borgie kao podivljalog psihopata. No, sam [[Rousseau]], veliki "prorok demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "''Machiavelli veliki republikanac koji je imao odreda loše i neupućene čitatelje''".
