|
Kršćanstvo je najbrojnija religija sa preko 2,5 milijarde vjernika. Danas u kršćanstvu postoje 3 glavna ogranka, a to su: katoličanstvo (1,5 milijarde vjernika), pravoslavlje (300 milijuna vjernika) i protestantizam (800 milijuna vjernika). Osnivač kršćanstva je Isus iz Nazareta (3/4 god.pr.n.e. - 27-30.god.n.e). Kršćani Isusu uz ime pridaju titulu Krist što znači mesija. Kršćanstvo se razvilo iz judaizma i odijelilo tijekom 1.stoljeća nove ere. Od samih početaka, kao sekta nastala u judaizmu, pa sve do danas, kao najbrojnija religija na svijetu, kršćanstvo je prošlo kroz burna i mirna razdoblja svoje povijesti i pritom utjecalo na sve segmente života i kulture zapadne civilizacije.
{{jednostrano}}{{kršćanstvo}}
'''[[Kršćanstvo]]''' je najveća svjetska [[religija]] koja broji 2,9 milijuna vjernika. Njezina povijest započinje nastankom [[svijet]]a, a traje još i danas.
Osnutak i djelovanje prve zajednice
== Kršćanstvo prije Isusa ==
=== Postanak svijeta ===
{{Glavni|Biblijski izvještaj o stvaranju}}
Isus iz Nazareta rođen je 3. ili 4. godine prije nove ere u gradu Betlehemu kako svjedoče evanđelja. Rodio se u Betlehemu jer je zbog popisa stanovništva (taj popis stanovništva je vjerojatno izmišljen jer nema ni jednog sačuvanog rimskog zapisa o tom popisu stanovništva za vrijeme cara Augusta) njegov otac morao otići u Betlehem. Isus je kao i sva druga židovska djeca prikazan u Hramu u Jeruzalemu. Isus iz Nazareta je započeo svoje javno djelovanje oko 30. godine života koje je moglo trajati od nekoliko mjeseci (sinoptička evanđelja) do najviše tri godine (četvrto evanđelje). Isusovo javno djelovanje u potpunosti je prožeto sukobima s židovskim vjerskim grupacijama od kojih se u evanđeljima najviše ističu farizeji iako se spominju i saduceji i zeloti. Zbog svog djelovanja i stalne kritike kako vjerske tako i političke i državne vlasti Isus postaje nepoželjan te ga vjerska vlast odlučuje smaknuti. Budući da nisu imali ovlasti bilo koga pogubiti to su prepustili rimskoj vlasti u provinciji Judeji. Dužnost upravitelja provincije Judeje tada je obnašao Poncije Pilat. Rimska vlast osudila je Isusa na smrt te je umro pribijen na križ. Nakon njegove smrti njegovi učenici su se isprva plašili javno djelovati zbog straha da ih ne zadesi ista ili slična sudbina. Nakon nekog vremena učenici su počeli propovijedati Isusov nauk i ubrzo se učenje stolara iz Nazareta počelo širiti Rimskim carstvom.
[[Knjiga postanka]], prva biblijska knjiga, donosi izvještaj o nastanku svijeta. Međutim, biblijski prikaz stvaranja je [[alegorija]] i ne donosi točan [[Znanost|znanstveni]] izvještaj, nego objašnjava odnos između [[Bog|Boga]] i [[čovjek]]a. U početku Bog je stvorio [[nebo]] i [[Zemlja|Zemlju]], koja je bila pusta i prazna. Prvog dana Bog je stvorio [[svjetlost]] i rastavio je od [[Tama|tame]]; svjetlost je nazvao [[dan]], a tamu [[noć]]. Drugog dana stvorio je [[Nebo|nebeski]] svod. Trećeg je načinio [[kopno]], [[more]] i [[biljke]]. Četvrtog dana stvorio je [[Sunce]] i [[Mjesec]], a peti i šesti dan [[životinje]] te na kraju [[čovjek]]a, [[Adam]]a.
Petar i Pavao
=== Kršćanski judaizam ===
{{Glavni|Povijest judaizma}}
O životu prvih zajednica donose Djela apostolska koja se pripisuju evanđelistu Luki.
Još u [[prapovijest]]i nastao je [[judaizam]], religija koja je isprva bila čista i prava, ali se kasnije raskolila na današnji judaizam, koji odbija povjerovati u [[Isus Krist|Isusa]], i kršćanstvo. Utemeljitelj judaizma je [[Abraham]], praotac [[Izraelci|izraelskog]] naroda s kojim je Bog sklopio savez. Nakon progonstva u [[Drevni Egipat|Egiptu]], Abrahamovi potomci [[Židovi]] nastanjuju se u [[Kanaan]]u, zemlji obećanoj od Boga, u [[13. stoljeće pr. Kr.|13. stoljeću pr. Kr.]] Međutim, prije ulaska u Kanaan, Židovi su četrdeset godina ostali u [[Pustinja|pustinji]] pod [[Mojsije]]vim vodstvom. Na [[Sinaj]]u je Bog objavio Mojsiju [[Deset Božjih zapovijedi|svoj zakon]]. Kršenje Zakona uzrok je ljudskim nedaćama; u budućnosti treba doći Mesija, koji će uspostaviti [[Kraljevstvo Božje]]. Židovima su najprije vladali [[Sudac|suci]], pa [[kralj]]evi. U doticaju sa susjednim narodima Židovi su bili neprestano izloženi [[Poganstvo|poganskim]] [[Idolopoklonstvo|idolopokloničkim]] [[kult]]ovima, ali su ih [[Prorok|proroci]] podsjećali na njihove dužnosti i obveze prema Bogu. Židovi su pali u [[babilonsko ropstvo]], ali su oslobođeni [[538. pr. Kr.]] Izgradili su razoreni Hram [[515. pr. Kr.]] i živjeli po Mojsijevim zakonima, ali malo-pomalo ogrezli su u [[zlo]] i [[grijeh]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.natuknica.aspx?id=29433 Judaizam]</ref>
== Isusov prvi dolazak ==
{{Glavni|Isus Krist}}
=== Isusovo rođenje ===
{{Glavni|Isusovo rođenje}}
Mnogi su proroci, pogotovo prorok [[Izaija]], naviještali dolazak obećanog Mesije, Spasitelja, koji će otkupiti ljudske [[grijeh]]e. [[Arkanđeo]] [[Gabrijel]] je navijestio [[Marija (majka Isusova)|Mariji]] da će roditi sina Svevišnjeg, a ona je odgovorila: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" ([[Evanđelje po Luki|Lk]] 1:38) Marijin suprug [[Sveti Josip|Josip]] primijetio je ženinu [[Trudnoća|trudnoću]] i naumio je napustiti, ali u snu mu je ukazao [[anđeo]] i rekao mu da ostane uz nju. [[Sveta tri kralja|Istočni mudraci]] su se raspitivali kod [[kralj]]a [[Herod I. Veliki|Heroda]] gdje će se Isus roditi, a on je doznao da će se, prema [[Sveti Mihej|Mihejevim]] [[Proročanstvo|proročanstvima]], to odviti u [[Betlehem]]u. Mudraci su došli do jaslica prateći [[Betlehemska zvijezda|Betlehemsku zvijezdu]], poklonili se malom Isusu i darovali mu [[zlato]] kao kralju, [[tamjan]] kao čovjeku i [[Smirna|smirnu]] kao Bogu.<ref>Laudato: [http://www.laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Blagdan-Sveta-Tri-Kralja-ili-Bogojavljenje.aspx Blagdan Sveta Tri Kralja ili Bogojavljenje]</ref> Marija, Josip i Isus uskoro [[Bijeg u Egipat|bježe u Egipat]], a kralj Herod daje pobiti sve dječake od dvije godine naniže. Nakon Herodove se smrti [[Sveta obitelj]] nastanjuje u [[Nazaret]]u.
=== Isusovo djelovanje ===
{{Glavni|Isusovo javno djelovanje}}
Kada je Isus imao trideset godina, došlo je vrijeme da počne javno djelovati. Njegov bratić, [[sveti Ivan Krstitelj]], [[Krštenje|krstio]] ga je na rijeci [[Jordan]], pri čemu je na njega sišao [[Duh Sveti]] u obliku bijelog [[golub]]a. Nakon krštenja povukao se na četrdeset dana u [[Judejska pustinja|Judejsku pustinju]], gdje ga je [[Isusova kušnja|iskušavao]] [[Sotona]]. Isus triput odbija Sotonine kušnje i uspijeva ga otjerati od sebe. Nakon toga odlazi iz pustinje i dolazi na [[Svadba u Kani Galilejskoj|svadbu u Kani Galilejskoj]] gdje će učiniti svoje prvo [[Isusova čuda|čudo]]. Isus je pretvorio [[Voda|vodu]] u [[vino]] i dokazao svoju moć nad [[Priroda|prirodom]], a Marija se zbog činjenice da je prva zamolila Isusa za pomoć i danas štuje u [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] kao pomoćnica i zagovornica ljudi u njihovim nevoljama. Isus odabire dvanaest [[apostol]]a i [[sedamdeset učenika]] te održava znameniti [[govor na Gori]], gdje daje [[osam blaženstava]], [[zlatno pravilo]] i druge temelje kršćanskog života. Nakon toga Isus čini mnoga [[Isusova čuda|čuda]] kao dokaz da zaista jest sin Božji. Istjerivao je Sotonu i njegove [[demon]]e, liječio bolesne, vladao prirodom, pa čak i uskrsavao mrtve. Isus svojim učenicima pripovjeda mnoge [[Isusove prispodobe|prispodobe]], gdje putem [[metafora]] objašnjava mnoge životne istine o ljudima, Bogu, [[grijeh]]u, [[raj]]u i [[Pakao|paklu]]. Isus je otvoren prema svima: grešnicima, zločincima, carinicima, ženama, djeci - svima koje je tadašnje društvo izopćilo i smatralo manje vrijednima - i time pokazao bezgraničnu [[ljubav]] koju Bog ima prema čovjeku. Zbog njegovog djelovanja Isus je stekao mnoge protivnike, ponajviše [[Rabin|svećeničke]] glavare, [[Farizeji|farizeje]] i [[Pismoznanci|pismoznance]], ali i većinu tadašnjih [[Židovi|Židova]].
=== Isusova muka i smrt ===
{{Glavni|Posljednja večera|Suđenje Isusu|Isusovo razapinjanje|Ukop Isusa}}
Nekoliko dana prije [[Pasha|Pashe]], Isus [[Cvjetnica|svečano ulazi]] u [[Jeruzalem]] jašući na [[Magarac|magarcu]]. Narod ga je dočekao oduševljeno, mašući [[Palma|palminim]] i [[Maslina|maslinovim]] grančicama te rasprostirući svoje haljine. U [[Veliki četvrtak]] Isus blaguje [[Posljednja večera|posljednju večeru]] s apostolima, na kojoj je oprao noge svojim učenicima i ustanovio [[Euharistija|Euharistiju]]. Poslije večere Isus odlazi na [[Isus na Maslinskoj Gori|Maslinsku goru]] gdje se moli Bogu. Sotona je iskušavao Isusa, ali Bog je poslao [[Anđeo|anđela]] da ga utješi. Apostol [[Juda Iškariotski|Juda]] izdao je Isusa kojeg su uhitili svećenički glavari, sluge i vojnici. Židovi su Isusa najprije odveli kod [[Ana|Ane]], a potom i kod [[Kajfa|Kajfe]], velikog svećenika. Odveli su ga svezana pred [[Poncije Pilat|Poncija Pilata]] tvrdeći da zavodi narod, tvrdi da je kralj židovski i ne da da se [[car]]u plaća [[porez]]. Pilat nije našao krivnju na Isusu pa ga je poslao [[tetrarh]]u [[Herod Antipa|Herodu]], koji nije dobio od njega nikakve odgovore pa ga je poslao natrag Pilatu. Prema tadašnjem običaju, za blagdana se puštao jedan zatvorenik, pa je Pilat dao narodu da bira između Isusa i [[Baraba|Barabe]]. Svećenici su nahuškali narod da traže Barabu, osuđenog pobunjenika i ubojicu, a da se Isus smakne. Pilat je dao [[Bičevanje Isusa|izbičevati]] Isusa, nadajući da će se narod smiriti, ali to se nije dogodilo. Pod pritiskom naroda i svećenstva dao je Isusa [[Razapinjanje Isusa|razapeti]] na [[križ]]. Isus je nosio [[Trnova kruna|trnovu krunu]], a [[Šimun Cirenac]] križ. Rimski vojnici razapeli su Isusa na križ i bacili kocku za njegovu odjeću. Isus je bio razapet između dva razbojnika, od kojih je jedan bio [[Oholost|oholi]] [[Ateizam|nevjernik]], a drugi se [[Kajanje|pokajao]] prije smrti i postao prva osoba koja je ušla u raj. Pilat je nad Isusovom glavom dao izrezbariti natpis ''Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] '''Isus Nazarećanin, kralj židovski''', skr. INRI) na tri jezika: [[Latinski jezik|latinskom]], [[Grčki jezik|grčkom]] i [[Hebrejski jezik|hebrejskom]]. Ugledni Židov i Isusov učenik, [[Josip iz Arimateje]], zamolio je Pilata da ukopa Isusa u svoj grob, pri čemu su mu pomagali [[Nikodem]] i Djevica Marija. Ispred grobnice položen je kamen, a čuvali su je i dva stražara, jer su Židovi bili u strahu da će apostoli ukrasti Isusovo tijelo i tvrditi da je uskrsnuo.
=== Isusovo uskrsnuće i uzašašće ===
{{Glavni|Uskrsnuće Isusa Krista|Emaus|Uzašašće}}
[[Marija Magdalena]] i druge žene otišle su do Isusova groba u [[Nedjelja|nedjelju]], treći dan od Isusova ukopa, kad je on prema predaji trebao uskrsnuti. Zaprepastile su se vidjevši odvaljen kamen, prazan grob i anđela koji im je rekao da je Isus uskrsnuo. Isus se ukazao Mariji Magdaleni i rekao joj da javi apostolima radosnu vijest. Svi apostoli su povjerovali, osim [[Toma Apostol|Tome]], koji je povjerovao tek kad je opipao Isusove rane. U to su vrijeme [[Sveti Kleofa|Kleofa]] i još jedan učenik bili na putu u Emaus. Isus im se pridružio i razgovarao s njima, ali ga oni nisu prepoznali dok nije razlomio kruh. Ukazao se i učenicima koji su lovili ribu na [[Galilejsko more|Tiberijadskom jezeru]], a [[Sveti Petar|Petra]] je proglasio [[Papa|papom]]. Isus je proveo četrdeset dana na Zemlji sa svojim učenicima i potom uzašao na nebo, s obećanjem da će [[Isusov drugi dolazak|opet doći]] na kraju vremena.
== Rano kršćanstvo ==
{{Glavni|Rano kršćanstvo}}
=== Crkva za sv. Petra ===
Pri nastanku Crkve u [[Jeruzalem]]u na apostole, učenike i Mariju je sišao [[Duh Sveti]], zbog čega su oni počeli neustrašivo propovijedati [[Radosna vijest|Radosnu vijest]] na jezicima koje dotad nisu poznavali. Upravo sv. Petar, koji je triput zatajio Isusa u Kajfinu dvorištu, održava nadahnutu propovijed nakon koje se krstilo tri tisuće ljudi. Upravo Duh Sveti čini Katoličku Crkvu pravom i istinskom Crkvom, a ne tek jednom od stotinu vjerskih zajednica.<ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/duhovi-ili-pedesetnica-spomen-na-silazak-duha-svetoga-na-apostole Duhovi ili Pedesetnica - spomen na silazak Duha Svetoga na apostole]</ref> Nadahnut Duhom Petar je i liječio bolesnike, pa su ih ljudi iznosili na trgove i oni bi odmah ozdravljali. Zbog propovijedanja [[Evanđelje|evanđelja]] bio je bačen u tamnicu. Herod Antipa htio je idućeg dana pogubiti Petra i pridobiti Židove za sebe, ali Petra je noću iz tamnice oslobodio anđeo i odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega. Petar je napustio Jeruzalem i tako se spasio. Potaknut viđenjem, odlazi u [[Cezareja|Cezareju]] gdje navješćuje evanđelje rimskom građaninu [[Kornelije|Korneliju]], čime je kršćanstvo po prvi put izašlo iz židovskog kruga. Petar je propovijedao i u [[Antiohija|Antiohiji]], a osobito je važna bila njegova uloga na [[Apostolski sabor u Jeruzalemu|apostolskom saboru u Jeruzalemu]], kad je odlučeno da se od [[Poganstvo|pogana]] koji se [[Obraćenje|obrate]] na kršćanstvo neće tražiti da obdržavaju sav židovski zakon.
Zbog njegova boravka u Antiohiji tamošnja ga Crkva vidi svojim prvim [[biskup]]om i [[Svetac zaštitnik|zaštitnikom]] [[Antiohijska pravoslavna crkva|antiohijskog]] patrijarhata. Sv. Petar nekoliko godina boravi u [[Rim]]u, zbog čega drevna kršćanska predaja govori da je bio prvi biskup carskog grada. Godine [[64.]], za vrijeme [[Neron]]ovih [[Progoni kršćana|progona kršćana]], sv. Petar je zbog svoje vjere u Isusa Krista i propovijedanja Radosne vijesti osuđen na smrt te je podnio [[Mučenik|mučeništvo]]. Bio je osuđen na smrt razapinjanjem na križu, no budući da se nije smatrao dostojnim da umre na isti način kao Isus, tražio je svoje mučitelje da križ okrenu naopako, što su oni i učinili.<ref name="ivanja">Župa Ivanja Reka: [http://www.ivanjareka.zupa.hr/sveti-petar-i-pavao-apostoli/ Sveti Petar i Pavao - apostoli Crkve]</ref>
=== Sv. Pavao i Crkva ===
{{Glavni|Sveti Pavao|Pavlova misijska putovanja|Poslanice sv. Pavla}}
Sveti Pavao rođen je oko [[5.]] godine u [[Tarz]]u kao Savao, židovski [[Vjerski fundamentalizam|vjerski ekstremist]] i žestoki progonitelj kršćana. Uhvatio je i ubio mnogo nevinih ranih kršćana čija je jedina krivnja bila vjera u Boga i Isusa Krista, a bio je prisutan i pri okrutnom [[Kamenovanje|kamenovanju]] [[Stjepan Prvomučenik|Stjepana Prvomučenika]]. Dok je putovao prema [[Damask]]u s namjerom da uhvati i pogubi jednu od posljednjih kršćanskih zajednica, doživio je [[ukazanje]], oslijepio od jakog svjetla i čuo Isusove riječi: '''"Savle, zašto me progoniš?"''' To iskustvo je na njega tako utjecalo da je prihvatio kršćanstvo, krstio se u Damasku i počeo propovijedati Evanđelje.
Jeruzalemski su kršćani u početku bili sumnjičavi prema njemu, dok se nisu uvjerili da se stvarno obratio. Putovao je po [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Grčka|Grčkoj]] i istočnom [[Sredozemlje|Sredozemlju]], te je na kraju stigao do Rima. Obično se govori o njegova četiri [[Pavlova misijska putovanja|misijska putovanja]]. Na njima je najprije ulazio [[Subota|subotom]] u [[Sinagoga|sinagoge]] te Židovima naviještao evanđelje, a kad ga oni ne bi prihvatili, obraćao se poganima.
Njegove poslanice, koje je pisao u mjesnim Crkvama, postale su sastavni dio [[Novi zavjet|Novog zavjeta]]. Jedan od njegovih najpoznatijih tekstova je "[[Hvalospjev ljubavi]]", a [[Bogoslovlje|bogoslovno]] najbogatija poslanica je [[Poslanica Rimljanima]], u kojoj i sam spominje svoju nakanu da otputuje sve do [[Španjolska|Španjolske]]. Premda iz njegovih spisa nemamo potvrde da se to putovanje dogodilo, tradicija govori da je on i ondje navijestio evanđelje. U Rimu je dospio u zatočeništvo, a [[65.]] su mu rimski poganski vojnici [[Odrubljivanje glave|odrubili glavu]], pa je podnio i mučeničku smrt zbog svoje vjere.<ref name="ivanja"/>
=== Ranokršćansko vjerovanje ===
{{Glavni|Ranokršćansko vjerovanje}}
Pošto je Isus Krist propovijedao [[jednakost]] svih ljudi, kršćanstvo su u početku prihvaćali niži slojevi, a odbacivali viši. Osnovna aktivnost prvobitnih kršćana bila je [[molitva]] Bogu. Ranokršćanska [[Otajstvo|otajstva]] sadržavala su tri sveta [[sakrament]]a: [[krštenje]], [[Sveta potvrda|potvrdu]] i [[Euharistija|euharistiju]], pri čemu su rani kršćani krštenje i potvrdu primali istovremeno. Kršćani su krstili samo zrele vjernike i odbacivali [[carski kult]], [[poganstvo]] i [[idolopoklonstvo]], zbog čega su bili podvrgnuti dugotrajnim i okrutnim progonima od strane poganske carske vlasti. Stoga su se okupljali u podzemnim [[katakomba]]ma, gdje je nastala i [[ranokršćanska umjetnost]]. Vjerski simbol ranih kršćana bio je [[ihtis]], [[Riba|riboliki]] simbol koji je bio [[akronim]] za izraz: "Isus Krist, sin Božji, Spasitelj".
=== Progoni kršćana ===
{{Glavni|Progoni kršćana|Neronovi progoni kršćana|Dioklecijanovi progoni kršćana}}
Pravovjerni kršćani od samog su početka bili izloženi okrutnim progonima od strane [[Poganstvo|pogana]]. Progone je poticao [[Sotona]] želeći uništiti kršćanstvo, pa su već nakon Poncija Pilata Rimljani počeli gušiti kršćanstvo, nazivajući ga "opasnom i prevratničkom sektom". Nazivali su ih [[Ateizam|bezbožnicima]] jer su odbijali vjerovati u rimske [[bog]]ove i klanjati se [[idol]]ima. Prve organizirane progone počeo je vršiti okrutni car [[Neron]] ([[54.]] - [[68.]]), pod izlikom da su [[64.]] kršćani skrivili [[veliki rimski požar]]. Rimski [[povjesničar]] [[Tacit]] donosi povijesni zapis o Neronovim progonima:
{{Citat|U svojoj su smrti (kršćani) bili pretvoreni u predmet razonode; ogrtali su ih u kože divljih zvijeri pa bi ih rastrgali psi, ili su ih pribijali na križeve, ili ih spaljivali, a kad bi dan ugasnuo, užegli bi ih da služe kao noćna rasvjeta.|"Anali", Tacit: Progoni nevinih kršćana za Neronove vladavine}}
Osim navedenih načina ubijanja, Neronovi su vojnici neke kršćane bacali u rijeku [[Tiber]] ili predavali divljim [[životinja]]ma u [[Amfiteatar|amfiteatru]]. Među rimskim mučenicima nalazili su se i Kristovi apostoli [[Sveti Petar|Petar]] i [[Sveti Pavao|Pavao]]. Poslije kratkog razdoblja zatišja počeli su novi progoni za cara [[Domicijan]]a ([[81.]] - [[96.]]) Nove veće progone pokrenuo je car [[Marko Aurelije]] ([[161.]] - [[180.]]), vladar "filozof", pod utjecajem [[Kršćanofobija|antikršćanski]] nastrojenih [[Stoicizam|stoika]]. Zanimljivo je da se Aurelijev progon odvijao samo u jednom gradu, [[Lyon]]u, [[177.]] godine. Tijekom sljedećih stoljeća veći progonitelji kršćana bili su carevi [[Septimije Sever]], [[Maksimin Tračanin]], [[Decije]] i [[Valerijan]]. Tijekom vladavine posljednja dva cara ubijeno je nekoliko desetaka tisuća, pa možda i stotinu tisuća ljudi, većinom kršćana.
Ipak, najžešće progone u povijesti Rima pokrenuo je [[Dioklecijan]] ([[284.]] - [[311.]]) i njegova suvladara [[Galerije|Galerija]]. Od [[303.]] do svoje smrti ta su dva vladara vršila neviđene progone nad kršćanima, te su više tisuća ljudi dali pogubiti ili otjerati u progonstvo. Spaljivali su [[Biblija|Biblije]], ubijali svećenike, oduzimali kršćanima građanska prava i prijetili im smrću ako ne budu žrtvovali bogovima. Car Galerije se na samrtničkoj postelji pokajao i izdao edikt o toleriranju kršćanstva, pod uvjetom da se mole Bogu za cara, ali car Dioklecijan se odbio pokajati te je umro od [[glad]]i i žalosti, sa žalosnom spoznajom da je kršćanstvo postalo još moćnije tijekom progona, te da su i njegova supruga i kćerka postale kršćanke.<ref>Moja povijest: [https://www.mojapovijest.com/progoni-krscana-u-rimskom-carstvu/ Progoni kršćana u Rimskom Carstvu]</ref>
=== Milanski edikt ===
{{Glavni|Milanski edikt}}
Početkom [[4. stoljeće|4. stoljeća]] car [[Konstantin Veliki]] ([[306.]] - [[337.]]) zakonski je izjednačio kršćanstvo s ostalim religijama u Carstvu i okončao doba progona kršćana, potpisujući dokument poznat kao ''[[Milanski edikt]]'' zajedno s carem [[Licinije]]m u [[Milan]]u [[313.]] godine.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.natuknica.aspx?ID=40820 Milanski edikt]</ref> Po tom zakonu vraćena je imovina kršćanima, pokrenuta je gradnja crkvi te je čak sazvan prvi [[ekumenski sabor]] kojim je car osobno predsjedavao. Ipak, progoni kršćana još su se vršili u udaljenijim dijelovima Carstva; dobar primjer je vladavina cara Licinija ([[308.]] - [[324.]]).
=== Državna religija ===
Rimski car [[Teodozije I.]] proglašava [[387.]] kršćanstvo državnom religijom i zabranjuje sve druge religije, sekte i [[kult]]ove, naročito poganske i idolopokloničke. Teodozije daje zatvoriti sve poganske hramove i izgraditi mnoge crkve diljem Carstva.
== Kršćanstvo u srednjem vijeku ==
{{Glavni|Kršćanstvo u srednjem vijeku}}
=== Vladavina Grgura Velikog ===
{{Glavni|Grgur I. Veliki}}
Papinsku čast [[590.]] preuzeo je Grgur I. Veliki, jedan od najpoznatijih papa u povijesti Katoličke Crkve. Tijekom svoje vladavine proveo je mnogo značajnih reformi: reorganizirao je upravu nad papinskim teritorijem i crkvenim posjedima, pokretao [[Misionar|misionarske]] djelatnosti, poticao [[Benediktinci|benediktinski]] red i reformirao crkvene ceremonije. Politikom prema [[Langobardi]]ma postavio je temelje kasnije političke moći papinstva. Prvi je upotrijebio izraz ''"servus servorum Dei"'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "sluga slugu Božjih") kao papinski naslov. Njegova su djela, osobito pisma, vrelo podataka za kulturnu povijest [[Rani srednji vijek|ranog srednjeg vijeka]]. Ustanovio je i pjevačku školu koja će postaviti norme za izvođenje pjevanja nazvanog po svom voljenom papi - [[gregorijanski napjev]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.natuknica.aspx?id=23350 Grgur I. Veliki]</ref>
=== Redovništvo ===
{{Glavni|Redovništvo}}
Oduvijek je u zajednici Kristovih vjernika bilo odvažnih muževa i žena koji su Krista htjeli naslijedovati živeći svoja krsna obećanja u obilnijoj mjeri. Prvi takvi kršćani javljaju se u [[3. stoljeće|3. stoljeću]] i nazivaju se [[redovnici]], a značajniji porast odvija se u [[4. stoljeće|4. stoljeću]]. Utemeljitelji redovništva su [[Pavao iz Tebe|sv. Pavao Pustinjak]], [[Antun Pustinjak|sv. Antun]] i [[sv. Atanazije]]. Prva redovnička pravila napisali su [[sv. Bazilije]] na istoku u 4. stoljeću i [[sv. Benedikt]] na zapadu u [[5. stoljeće|5. stoljeću]]. Tijekom godina osnovali su se mnogi redovi, od kojih su najpoznatiji [[benediktinci]], [[franjevci]], [[dominikanci]] i drugi.<ref>Bitno: [https://www.bitno.net/vjera/pitajte-svecenika/tko-su-redovnici-i-kada-su-nastali/ Tko su redovnici i kada su nastali?]</ref>
=== Veliki crkveni raskol ===
{{Glavni|Crkveni raskol}}
Nakon što je car [[Teodozije I.]] podijelio [[Rimsko Carstvo]] na [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadni]] i [[Bizantsko Carstvo|istočni]] dio, kulturne razlike među njima polako su se povećavale. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva bizantski car nije htio pomoći Zapadu u borbi protiv pogana, zbog čega su se pape okrenule [[Franačka|franačkim]] vladarima. Razlike su sve više rasle i kulminirale [[16. srpnja]] [[1054.]] u [[Carigrad]]u kada su se tijekom [[Sveta misa|bogoslužja]] [[kardinal]] [[Humbert od Silva Candide]], predstavnik pape [[Lav IX.|Lava IX.]], i [[carigradski patrijarh]] [[Mihajlo I. Cerularije]] međusobno [[Ekskomunikacija|ekskomunicirali]]. Iako su papa [[Pavao VI.]] i carigradski patrijarh poništili ekskomunikaciju tijekom [[Drugi vatikanski koncil|Drugog vatikanskog sabora]] [[1965.]], ona je još uvijek na snazi.<ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/16-srpnja-1054-crkveni-raskol-uzroci-posljedice-i-perspektiva 16. srpnja 1054. Crkveni raskol - uzroci, posljedice i perspektiva]</ref>
=== Križarski ratovi ===
{{Glavni|Križarski ratovi}}
Tijekom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] [[Arabija]] je bila okupirana od strane [[Seldžuci|Seldžuka]], turskog naroda porijeklom iz [[Mala Azija|Male Azije]]. Isprva su Seldžuci dopuštali kršćanima [[hodočašće]] u [[Jeruzalem]], ali seldžučki vladari su uskoro osvojili [[Jeruzalem]] i okrutno poubijali tisuće kršćana koji su hodočastili u to vrijeme. Stoga je [[1095.]] papa [[Urban II.]] pozvao kršćansku Europu u rat za oslobođenje Svete zemlje od islamske okupacije. Svi su prihvatili tu zamisao: vjernici zbog ulaska u [[raj]], [[plemstvo]] zbog stjecanja novih posjeda, a seljaci i radnici bijeg od teškog života i [[glad]]i.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34092 Križarski ratovi]</ref>
[[Prvi križarski rat]] trajao je od [[1096.]] do [[1099.]], i u njemu je kršćanska vojska postigla najviše uspjeha, pri čemu je osnovan prvi i najpoznatiji vojni red, [[templari]]. U listopadu [[1097.]] započela je [[opsada Antiohije]], koja je završila oslobođenjem [[1099.]], nakon čega je bio osiguran put prema Jeruzalemu. [[17. srpnja]] oslobođen je Jeruzalem i osnovano kršćansko [[Jeruzalemsko Kraljevstvo]]. [[Drugi križarski rat]] bio je vrlo neuspješan, a [[Treći križarski rat|treći]] je poznatiji po tome što su ga vodila tri vladara: [[Fridrik I. Barbarossa]], [[Rikard I. Lavljeg Srca]] i [[Filip II., kralj Francuske|Filip II. August]]. U tom ratu oslobođen je dio zemlje kojeg su muslimani okupirali u prošlom ratu. U [[Četvrti križarski rat|Četvrtom križarskom ratu]] [[Mletačka Republika|Venecija]] je osvojila [[Zadar]], ali je zato [[1204.]] oslobodila [[Carigrad]] i osnovala [[Latinsko Carstvo]] na bizantskom teritoriju, od čega se Bizant nikad nije oporavio. Tijekom ostalih pet križarskih ratova nisu postignuti značajni uspjesi, zbog čega su islamski zločinci zadržali svoju vlast.
== Kršćanstvo u novom vijeku ==
{{Glavni|Kršćanstvo u novom vijeku}}
=== Reformacija ===
{{Glavni|Reformacija}}
U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] mali dio svećenika i redovnika, potaknut društvenim nevoljama i nezadovoljan papinstvom, odlučuje dići pobunu protiv Crkve. Povod pokretu bilo je 95 teza koje je njemački redovnik [[Martin Luther]] objesio na župna vrata u [[Wittenberg]]u [[31. listopada]] [[1517.]] Zbog Lutherovih propovijedi u kojim neopravdano napada Rim on biva ekskomuniciran [[1521.]], ali kneževi i propovjednici i dalje podupiru reformu. Za to vrijeme [[Jean Calvin]] se odvaja od Luthera i osniva [[kalvinizam]] nasuprot [[Luterani|luteranstvu]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52218 Reformacija]</ref> Reformacija doživljava uspjeh u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] zbog kralja [[Henrik VIII.|Henrika VIII.]] koji se htio rastati od [[Katarina Aragonska|Katarine Aragonske]] i oženiti [[Ana Boleyn|Anom Boleyn]]. Papa [[Klement VIII.]] odbija, pa se Henrik [[1532.]] proglašava poglavarom Engleske Crkve i donosi [[Akt o supremaciji]]. Tijekom Henrikove vlasti katolici su bili progonjeni, zatvarani i ubijani, najčešće spaljivanjem na [[Lomača|lomači]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=2766 Anglikanska crkva]</ref> U isto vrijeme anglikanci su širili laži da katolici spaljuju ljude na lomači, zbog čega je nastao [[mit o inkviziciji]].
=== Francuska revolucija ===
{{Glavni|Francuska revolucija|Crkva i Francuska revolucija|Crkva za jakobinske diktature}}
Tijekom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] francuski [[Krajnja ljevica|krajnji ljevičari]] odlučili su svrgnuti kralja [[Luj XVI.|Luja XVI.]] i samostalno zavladati [[Kraljevina Francuska|Kraljevinom Francuskom]]. Međutim, kao majka svih [[revolucija]], Francuska je revolucija imala izrazito naglašen [[Antikršćanstvo|antikršćanski]] karakter, zbog čega bi se mogla nazvati nasilnom [[Dekristijanizacija|dekristijanizacijom]] Francuske. Ta se praksa provodila rušenjem crkava, progonom i ubijanjem svećenika, redovnika i vjernika, pljačkanje i uništavanje crkava, provođenjem [[Sekularizacija|sekularizacije]] i odstranjivanja sakralnosti, zatiranjem tisućugodišnje kršćanske kulture, prisiljavanjem svećenika na [[Ženidba|ženidbu]], uništavanjem [[križ]]eva, [[Raspelo|raspela]] i ostalih vanjskih oznaka kršćanstva, uvođenjem kulta Razuma i Vrhovnog bića te zabranom [[Bogoslužje|bogoslužja]], [[vjeronauk]]a i [[Isus]]ovog imena.
Ideolozi revolucije uništavali su križeve i svete slike, zabranjivali vjerske obrede i svetkovine, uklanjali naziv "sveti", [[Spaljivanje knjiga|palili knjige]], talili srebrninu i zvona, crkve pretvarali u krčme, konjušnice i skladišta. Ukinuli su [[gregorijanski kalendar]] te uveli svoj, od deset dana, i nedjelju zamijenili danom koji su nazvali "desetdan". Išli su toliko daleko da su obeščastili grobove francuskih kraljeva u [[Bazilika Saint Denis|bazilici Saint Denis]]. U crkvama su priređivali [[orgije]] i pijanke. Povjesničari procjenjuju da je oko 40,000 svećenika ubijeno, zatvoreno ili protjerano iz Francuske, a ubijeno je i prognano više stotina tisuća katolika i "neprijatelja revolucije". Međutim, revolucionari nisu ubijali samo muškarce, nego i žene, djecu i starce. Iz revolucije su izrastale sotonske zlokobne ideologije koje i danas razaraju svijet: [[ateizam]], [[antiklerikalizam]], [[liberalizam]] i [[socijalizam]].<ref>Narod: [https://narod.hr/eu/14-srpnja-1789-francuska-revolucija-skriveni-antikrscanski-karakter-revolucije 14. srpnja 1789. Francuska revolucija - skriveni antikršćanski karakter revolucije]</ref>
== Kršćanstvo u suvremeno doba ==
{{Glavni|Kršćanstvo u suvremeno doba}}
=== Nacizam, fašizam i komunizam ===
Tijekom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] katolici su bili najviše progonjeni, ubijani i zatvarani u povijesti zbog tri ideologije koje su gotovo uništile svijet ([[nacizam]], [[fašizam]] i [[komunizam]]). Od te tri ideologije, najpogubniji po Crkvu bio je [[komunizam]], pogotovo ruski [[boljševizam]]. Osnivač [[SSSR]]-a [[Vladimir Iljič Lenjin]] odmah je nakon uspostave [[Diktatura|diktature]] počeo s progonima svećenika, redovnika i laika. Katolička Crkva je zabranjena, ali Pravoslavna je imala povlašten položaj te je surađivala s totalitarnim vlastima. [[Josif Staljin]] osobito je progonio katolike te se procjenjuje da je u njegovim [[Velika čistka|čistkama]] stradalo 42,6 milijuna ljudi, od čega nekoliko milijuna katolika i ostalih vjernika.
Situacija nije bila ništa bolja ni u [[Treći Reich|Trećem Carstvu]]. Katolički i protestantski svećenici i redovnici bili su objekt [[Adolf Hitler|Hitlerove]] mržnje i žrtva [[Holokaust]]a; tisuće svećenika i deseci tisuća katolika okrutno su pobijeni u njemačkim [[Nacistički sabirni logori|sabirnim logorima]]. Srećom po katolike, u [[Fašistička Italija|fašističkoj Italiji]] situacija je bila nešto bolja. Italija je oduvijek bila izrazito katolička država, što se posebno očituje po tome da se papinska država [[Vatikan]] nalazi u srcu [[Rim]]a. [[Benito Mussolini]] nije se smio zamjeriti Crkvi jer bi time izazvao bijes naroda, zbog čega je bio prisiljen potpisati [[Lateranski ugovori|Lateranske ugovore]] kojima je katoličanstvo priznato kao državna religija.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35553 Lateranski ugovori]</ref> Ipak, tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] nekoliko tisuća svećenika i laika zatvoreno je ili ubijeno pod optužom da "surađuju s neprijateljima".
=== Drugi vatikanski sabor ===
{{Glavni|Drugi vatikanski sabor}}
U zapadnoj Europi tijekom 20. stoljeća porasla je moć [[Liberalizam|liberalizma]], a opala je moć [[Konzervativizam|konzervativizma]], te se ruše stare kulturne vrijednosti "u ime napretka", tj. [[Novi svjetski poredak|Novog svjetskog poretka]]. Vjernici više nisu prepoznavali Crkvu kao '''sakrament sveopćeg spasenja''', zbog čega je papa [[Ivan XXIII.]] sazvao [[1962.]] Drugi vatikanski sabor, na kojem je sudjelovalo 2540 [[biskup]]a. Papa je posebno istaknuo važnost ''čitanja znakova vremena'', zbog čega je Crkva osuvremenjena i pokrenut je dijalog prema [[Krivovjerje|hereticima]] i [[Ateizam|ateistima]]. Usred sabora je papa umro, zbog čega je [[Pavao VI.]] nastavio sabor, na kojem je doneseno 16 liturgijskih dokumenata i na kojem je zaključen proces obnove Crkve, kojom je ona postala suvremena i prilagođena modernim ljudima i vremenima.<ref>Vjera i djela: [http://www.vjeraidjela.com/drugi-vatikanski-sabor/ Drugi vatikanski sabor]</ref>
=== Ivan Pavao II. ===
{{Glavni|Ivan Pavao II.}}
Nakon Drugog vatikanskog sabora Crkva je znatno osuvremenjena. Postupak reforme nastavio je i novoizabrani papa [[Ivan Pavao II.]], [[Poljaci|Poljak]] i [[svetac]] koji je iznimno mnogo doprinio Katoličkoj Crkvi. Tijekom 27-godišnjeg pontifikata imenovao je 1282 blaženika, 456 svetaca i 201 [[kardinal]]a. Susreo se s milijunima ljudi i mnogo je putovao: posjetio je 129 država, proputovao 1,2 milijuna kilometara, obišao zemaljsku kuglu 30 puta i posjetio 850 [[grad]]ova. Zalagao se za [[ekumenizam]] i međureligijski dijalog, neumorno je poticao [[Kultura života|kulturu života]], odigrao važnu ulogu u padu bezbožnog [[Komunizam|komunizma]], te je bio iznimno popularan kod mladih. Posebno je važan za Hrvatsku jer ju je posjetio tri puta, a [[Vatikan]] je usto prvi priznao Hrvatsku i značajno joj pomagao tijekom [[Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH|velikosrpske agresije]] i [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].<ref>Laudato: [http://www.laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Sveti-Ivan-Pavao-II-(1).aspx Sveti Ivan Pavao II.]</ref> [[Marija (majka Isusova)|Gospa]] je sama odabrala papu Ivana Pavla II. kao crkvenog poglavara, ali je i navijestila veliki mrak i oluje nakon njegovog odlaska, jačanje [[Ateizam|ateizma]] i dolazak [[Antikrist]]a.<ref>Dnevno: [https://www.dnevno.hr/vjera/svjedocanstva/gospino-prorostvo-nakon-pape-ivana-pavla-ii-slijedi-1318001/ Gospino proroštvo: Nakon pape Ivana Pavla II. slijedi...]</ref> Nakon papine smrti [[2005.]] njegovu politiku je nastavio [[Benedikt XVI.]], dok je papa [[Franjo]] povukao mnoge kontroverzne poteze od [[2013.]] do danas.
== Unutarnje poveznice ==
*[[Povijest katoličanstva]]
== Izvori ==
{{Izvori}}
[[Kategorija:Kršćanstvo]]
|
