Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 43:
Pojavu teksta Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iskoristile su unitarističke snage u političkom rukovodstvu [[SRH|Hrvatske]], okupljene oko [[Miloš Žanko|Miloša Žanka]], koje su zahtijevale oštre mjere protiv institucija i pojedinaca potpisnika Deklaracije. O Deklaraciji je raspravljalo i partijsko rukovodstvo [[SFRJ]]; premda stavovi u toj raspravi nisu bili potpuno usklađeni ([[Edvard Kardelj]] bio je protiv sankcija zastupajući stav da je pogrješka što pitanje ravnopravnosti jezika nije riješeno već prethodnim Ustavom), prevladalo je mišljenje da svi potpisnici Deklaracije moraju biti kažnjeni jer se radi o »politički štetnom, nacionalističkom činu«. Stoga je i tzv. nacionalna struja u CK [[SKH]] bila primorana da poduzme sankcije protiv protagonista Deklaracije te da pripremi poseban plenum CK na kojem će biti osuđeni zahtjevi Deklaracije, premda su načelno mnogi od tadašnjih političkih lidera bili naklonjeni stavovima prezentiranima u tom dokumentu.<ref name="Krleža" />
''Deklaracija'' je za pobornike Jugoslavije trajno ostala primjer opasnog hrvatskog [[Nacionalizam|nacionalizma]]. Tako [[Stipe Šuvar]] u svojstvu člana Predsjedništva SFRJ [[1987.]] godine poručuje ovako: "Hrvatski je [[nacionalizam]] nakon 71. dobio po prstima, ali je ostao pritajen i ponovo se podmuklo širi... Djelovanje hrvatskog nacionalizma na području jezika već je urodilo otrovnim plodovima. Strateški je pritom cilj, a na njemu se uporno i sistematski radi nakon 1971., ne više na bučan, već na perfidan način, raskidanje jezičnog zajedništva hrvatskog i drugih naših naroda koji govore jednim, hrvatskim ili srpskim, odnosno [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskim jezikom]] uz sve varijantske razlike...Hrvatski nacionalisti uporno se bore za poseban (nacionalni) [[hrvatski jezik]]." <ref>Citat prema [https://bib.irb.hr/datoteka/467533.Doktorska_disertacija_Neboja_Blanua.pdf "Uloga teorija zavjera u konstrukciji političke zbilje u Hrvatskoj: analiza političkog diskurza 1980. - 2007. godine"], Nebojša Blanuša, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (doktorska disertacija), str. 235.</ref>▼
== Uloga Miroslava Krleže ==
Line 64 ⟶ 66:
U Zagrebu, 18. IV. 1967.<ref name="Krleža" />|source=[[Krležijana]]}}
▲''Deklaracija'' je za pobornike Jugoslavije trajno ostala primjer opasnog hrvatskog [[Nacionalizam|nacionalizma]]. Tako [[Stipe Šuvar]] u svojstvu člana Predsjedništva SFRJ [[1987.]] godine poručuje ovako: "Hrvatski je [[nacionalizam]] nakon 71. dobio po prstima, ali je ostao pritajen i ponovo se podmuklo širi... Djelovanje hrvatskog nacionalizma na području jezika već je urodilo otrovnim plodovima. Strateški je pritom cilj, a na njemu se uporno i sistematski radi nakon 1971., ne više na bučan, već na perfidan način, raskidanje jezičnog zajedništva hrvatskog i drugih naših naroda koji govore jednim, hrvatskim ili srpskim, odnosno [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskim jezikom]] uz sve varijantske razlike...Hrvatski nacionalisti uporno se bore za poseban (nacionalni) [[hrvatski jezik]]." <ref>Citat prema [https://bib.irb.hr/datoteka/467533.Doktorska_disertacija_Neboja_Blanua.pdf "Uloga teorija zavjera u konstrukciji političke zbilje u Hrvatskoj: analiza političkog diskurza 1980. - 2007. godine"], Nebojša Blanuša, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (doktorska disertacija), str. 235.</ref>
== Kažnjavanje potpisnika ==
Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati.<ref>[[Berislav Jandrić]], [https://web.archive.org/web/20140903094849/http://www.cpi.hr/download/links/hr/7035.pdf "Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"], ''Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja'', sv. 59, br.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401., o partijskoj kazni v. str. 404. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 3. rujna 2014.)</ref> [[Vlatko Pavletić]] predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. ''Studentski list'' [[4. travnja]] objavio je odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U ''Telegramu'' je [[7. travnja]] objavljeno kako su iz SK isključeni [[Dalibor Brozović]], [[Petar Šegedin]], Jakša Ravlić, [[Slavko Mihalić]], [[Duško Car]], [[Vojislav Kuzmanović]], [[Branko Hećimović]], [[Zvonimir Komarica]], a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene (valja opaziti da je članstvo u SK bio preduvjetom bilo kakvog socijalnog napretka: napredovanje na mjesta urednika, sveučilišnih profesora, direktora škola ili bilo kakva druga socijalno istaknutije dužnosti bilo je u to doba posve zatvoreno "ne-članovima"). Na plenumu CK posvećenome Deklaraciji Krležino pismo nije pročitano. Bakarić je samo obavijestio prisutne da je Krleža podnio pismenu ostavku i ona je bez rasprave prihvaćena. ''Vjesnik'' je [[20. travnja]] donio vijest o podnošenju [[Miroslav Krleža|Krležine]] pismene ostavke na članstvo u CK SKH.<ref name="Pavičić"/>
| |||