Socijalistička Republika Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 226:
U doktrini [[Radničko samoupravljanje|samoupravljanja]], inzistiralo se na jednoj vrsti demokracije, gdje su ''radni kolektivi'' i ''mjesne zajednice'' javnim glasovanjem odlučivali o važnim pitanjima. Stavljanje bilo kojeg pitanja na dnevni red samoupravnih tijela je, međutim, skoro bez iznimke bilo dogovoreno od strane ''partijske organizacije'', čiji su članovi vodili glavnu riječ u raspravama i bez većih problema vodili raspravu prema onim zaključcima koji su bili unaprijed dogovoreni u osnovnoj organizaciji ili ''direktivama'' koje su došle iz nadređenih partijskih ''komiteta''. Odnosi političke moći su pripadnicima ''radnog naroda'' bili dobro poznati (''odstupanje od'' ''linije'' je bilo socijalno vrlo rizično), te se raspravljanje na ''zborovima'' uglavnom prepuštalo ''članovima'' (partije) i razbarušenim pripadnicima ''radničke klase'' koji su smjeli iznositi dobronamjerne sugestije bez očekivanja da ih se osobito ozbiljno shvati (te su, doista, ''javljanja za riječ'' od strane nepartijaca često bila prožeta stanovitom vrstom dobroćudnog narodnog humora). <ref>[http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg32-20.pdf "Gračanica 1966. godine: Odjeci IV. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije"], rad prezentiran na znanstvenoj konferenciji “Istraživanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini”, Gračanica: 10. prosinca 2010. </ref>
 
Stanoviti (skromni) procvat demokratičnosti bilježi se za vrijeme [[hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] 1970. - 1971. godine, koje je međutim vrlo brzo ugušeno uz znatnu količinu državne represije. Kasnije tijekom 1970.- ih godina je društvena represija, ipak, ublažena.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=199969 "Hrvatsko proljeće - počeci političkog interesnog pluralizma"], Ivica Šušak, "Hrvatska i komparativna javna uprava", Vol. 8 No.3, 2008.</ref> Međutim je sve do kraja razdoblja komunističke Jugoslavije iskazivanje bilo kakvog ne-komunističkog svjetonazora bilo rizično, te se ''djelovanje s neprijateljskih pozicija'' nerijetko javno označavalo kao djelovanje ''neprijatelja koji diže glavu''; u takvim su slučajevima ''organi reda'' redovito istraživali ''veze s [[Hrvatska neprijateljska emigracija|neprijateljskom emigracijom]]''. [[UDBA]] je veliki dio svojih resursa posvećivala nadzoru takvih ''društveno nepoželjnih pojava'', a brojni ''Komiteti za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu'', osnivani u državnim tijelima i poduzećima su u svojem ''strogo povjerljivom'' djelovanju<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/partijska-arhiva-je-ociscena-bas-iz-vremena-ubojstva-971608 "Partijska je arhiva očišćena, baš iz vremena ubojstva"], Silvana Perica za "Večernji list", 5. studenog 2014.</ref> izlagali nepoćudne pojedince raznim vrstama socijalnih neugodnosti. U vrijeme SRH nije uopće bilo nekog razdoblja u kojem se ne bi zabranjivalo izražavanje mišljenja neistomišljenicima režima i u kojima u zatvorima ne bi bilo pojedincimapojedinaca koji su bili kažnjeni stoga što su nekako ipak uspjeli izraziti svoje mišljenje koje bi bilo u nesuglasju sa stajalištima režima. Tako će zbog povjesničarskog rada koji nije bio sukladan službenoj istini o suvremenoj povijesti, čak dva puta na višegodišnje zatvorske kazne biti osuđen i [[Franjo Tuđman|dr. Franjo Tuđman]], budući predsjednik Republike Hrvatske. [[Ante Bruno Bušić|Bruno Bušić]], Tuđmanov suradnik u [[Hrvatski institut za povijest|Insitutu za historiju radničkog pokreta]] će naposljetku zbog takvog pisanja biti i ubijen od strane [[UDBA|Udbe]]. Brojne politički progonjene osobe iz tog danadoba danas okuplja [[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika]].
 
== Upravna podjela ==