Tvornica Zsolnay: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Tvornica Zsolnay''' iz [[Pečuh]]a, poznata po svojoj [[keramika|keramici]] i [[porculan]]u. Zsolnayeva keramika i porculan poznati su po umjetničkoj izradi i tehnici u bojama.<ref name="magazin HRT">[https://magazin.hrt.hr/403596/hrt-ova-ekipa-u-posjetu-muzeju-i-kulturnoj-cetvrti-zsolnay-u-pecuhu Magazin HRT] Autor: Melita Homa: ''HRT-ova ekipa u posjetu muzeju i kulturnoj četvrti Zsolnay u Pečuhu'' 5. rujna 2017. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref>
 
Sredinom 19. stoljeća počela je raditi [[tvornica]]. Pokrenuta je [[1853.]] godine. Bila je to mala radionica i manufaktura.<ref name="magazin HRT"/><ref name="Glas Slavonije">[http://www.glas-slavonije.hr/vijest.aspx?id=163379 Glas Slavonije] Vesna Latinović: Zsolnay simbol je i brend, 24. ožujka, 2012. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref>
Sredinom 19. stoljeća počela je raditi [[tvornica]]. U proizvodnju i osmišljavanje tehnika i dizajna bila uključena cijela obitelj Zsolnay. Isprve je tvornica proizvodila samo keramiku ali ne i porculan. Tvornica je u narednom razdoblju imala zlatne dane. Svugdje po Pečuhu se vidi bogata ostavština Zsolnayeva rada. Do kraja 19. stoljeća tvornica se bavila svim granama proizvodnje keramike. Proizvodili su [[uporabni predmet|uporabne predmete]], [[ukrasna posuda|ukrasne posude]], [[podna pločica|podne pločice]], [[peć]]i i osobito [[građevinski element|građevinske elemente]] za kojima je onda bila velika potražnja zbog izgradnje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]]. [[Robna marka]] Zsolnay tad je bila svjetski poznata. Na području građevine Zsolnayi izumili su [[pirogranit]], kojim je mijenjan [[klesani kamen]]. Pirogranit je postao dijelom [[mađarska secesija|mađarske secesije]], tada vrlo modernom. U svezi s njom je tehnika eozin. Eozin je jedan od ishoda Zsolnayevih pokusa. Najpoznatiji je izum [[Vilmos Zsolnay|Vilmosa Zsolnaya]] (u. 1900.). [[Eozin]] je tehnika koja predmetima daje poseban smanjeni sjaj, a postupak te tehnika je i danas tajna.<ref name="magazin HRT"/>
U proizvodnju i osmišljavanje tehnika i dizajna bila uključena cijela obitelj Zsolnay. Isprve je tvornica proizvodila samo keramiku ali ne i porculan. Tvornica je u narednom razdoblju imala zlatne dane.<ref name="magazin HRT"/>
SredinomIzrasli 19.su stoljećau počelasvjetskog jekeramičarskog raditidiva [[tvornica]].u Uvrijeme proizvodnju i osmišljavanje tehnika i dizajna bila uključena cijela obitelj ZsolnayAustro-Ugarske. Isprve<ref jename="Glas tvornica proizvodila samo keramiku ali ne i porculan. Tvornica je u narednom razdoblju imala zlatne dane.Slavonije"/> Svugdje po Pečuhu se vidi bogata ostavština Zsolnayeva rada. Do kraja 19. stoljeća tvornica se bavila svim granama proizvodnje keramike. Proizvodili su [[uporabni predmet|uporabne predmete]], [[ukrasna posuda|ukrasne posude]], [[podna pločica|podne pločice]], [[peć]]i i osobito [[građevinski element|građevinske elemente]] za kojima je onda bila velika potražnja zbog izgradnje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]]. [[Robna marka]] Zsolnay tad je bila svjetski poznata. Na području građevine Zsolnayi izumili su [[pirogranit]], kojim je mijenjan [[klesani kamen]]. Pirogranit je postao dijelom [[mađarska secesija|mađarske secesije]], tada vrlo modernom. U svezi s njom je tehnika eozin. Eozin je jedan od ishoda Zsolnayevih pokusa. Najpoznatiji je izum [[Vilmos Zsolnay|Vilmosa Zsolnaya]] (u. 1900.). [[Eozin]] je tehnika koja predmetima daje poseban smanjeni sjaj, a postupak te tehnika je i danas tajna.<ref name="magazin HRT"/>
 
Tvornicu su gradila četiri naraštaja obitelji Zsolnay, počevši s Vilmosem. Nastavile su njegova djeca, kćeri Terezom i Julijom, sin Miklósem pa dalje ostali. Obiteljska manufaktura originalne unikatne keramike i njihov obiteljski dom razvijao se. Poslije Drugoga svjetskog rata postala je gotovo ruševina.<ref name=Oblizeki>[http://oblizeki.com/pecuh-i-zlatni-baranjski-trokut-ili-cetiri-nezaboravna-madarska-dana-19483 Oblizeki] Božica Brkan: ''Pečuh i Zlatni baranjski trokut ili četiri nezaboravna mađarska dana'' 23. studenoga 2016. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref> 80-ih godina 20. stoljeća europska je i time mađarska [[industrija keramike]] zapala u krizu. <ref name="Glas Slavonije"/> Zbog smanjene potražnje, bili su veliki rezovi radnih mjesta.<ref name="magazin HRT"/> Od 2.000 radnika iz vremena krize 1980-ih, ostalo je danas oko 200.<ref name="Glas Slavonije"/> Puno je tvorničkih zgrada ostalo prazno. Da bi se sačuvalo veliki tvornički kompleks od propadanja, posegnuli su za svjetskim trendom, da se napuštena [[industrijska arhitektura|industrijska zdanja]] ponovne nasele i daju im novi sadržaj. Opstanak tvorničkog kompleksa riješili su otvaranjem [[Kulturna četvrt Zsolnay|Kulturne četvrti Zsolnay]]. Tako je na mjestu nekadašnjeg tvorničkog kompleksa nedavno izrasla kulturna četvrt Zsolnay, u vrijeme kada je Pečuh proglašen [[europska prijestolnica kulture|europskom prijestolnicom kulture]] [[2010.]] godine. Sasvim je obnovljen tvornički kompleks.<ref name="magazin HRT"/> Proizvodnju su ostavili izvan Kulturne četvrti, a u četvrti su manje radionice za lijevanje bronce i keramike, brojni izložbeni prostori, galerija suvremene umjetnosti, igraonice, stara je tvornica preuređena u atelje, u tvorničkoj hali je velika knjižnica. Sastavni dio projekta je Sveučilišna četvrt koju s ostalim dijelom Kulturne četvrti povezuje [[pješački most]].<ref name="Glas Slavonije"/>
 
Zbog smanjene potražnje, bili su veliki rezovi radnih mjesta. Puno je tvorničkih zgrada ostalo prazno. Da bi se sačuvalo veliki tvornički kompleks od propadanja, posegnuli su za svjetskim trendom, da se napuštena [[industrijska arhitektura|industrijska zdanja]] ponovne nasele i daju im novi sadržaj. Opstanak tvorničkog kompleksa riješili su otvaranjem [[Kulturna četvrt Zsolnay|Kulturne četvrti Zsolnay]]. Tako je na mjestu nekadašnjeg tvorničkog kompleksa nedavno izrasla kulturna četvrt Zsolnay, u vrijeme kada je Pečuh proglašen [[europska prijestolnica kulture|europskom prijestolnicom kulture]] [[2010.]] godine. Sasvim je obnovljen tvornički kompleks. Život su mu udahnuli novi sadržaji. Istaknute su dvije velike privatne zbirke, ''Zbirka Gyugi'', koju je darovao gradu mađarski emigrant iz SAD [[Lászlóa Gyugyija]] koji je kad je Pečuh postao prijestolnica kulture dogovorio da će zbirku od 600 predmeta darovati gradu.<ref name="magazin HRT"/> Domovini se odužio prikupivši krasne primjerke Zsolnayeve ukrasne keramike iz različitih razdoblja. Zbirka je smještena u vili Julije Zsolnay i njezina supruga Poljaka Tadea Sikorskoga, graditelja.<ref name=Oblizeki/>
 
Druga zanimljiva zbirka je zbirka uporabnih predmeta ružičaste [[glazura|glazure]], što je onda bila neuobičajena boja za glazuru.<ref name="magazin HRT"/> Zsolnayeva četvrt fantastičan je spoj indutrijske i kulturne baštine i izgledom sliči Gaudijev dio Barcelone ili Hindertwasserov dio Beča.<ref name=Oblizeki/>