Tvornica Zsolnay: razlika između inačica

 

Tvornicu su gradila četiri naraštaja obitelji Zsolnay, počevši s Vilmosem. Nastavile su njegova djeca, kćeri Terezom i Julijom, sin Miklósem pa dalje ostali. Obiteljska manufaktura originalne unikatne keramike i njihov obiteljski dom razvijao se. Poslije Drugoga svjetskog rata postala je gotovo ruševina.<ref name=Oblizeki>[http://oblizeki.com/pecuh-i-zlatni-baranjski-trokut-ili-cetiri-nezaboravna-madarska-dana-19483 Oblizeki] Božica Brkan: ''Pečuh i Zlatni baranjski trokut ili četiri nezaboravna mađarska dana'' 23. studenoga 2016. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref> 80-ih godina 20. stoljeća europska je i time mađarska [[industrija keramike]] zapala u krizu. <ref name="Glas Slavonije"/> Zbog smanjene potražnje, bili su veliki rezovi radnih mjesta.<ref name="magazin HRT"/> Od 2.000 radnika iz vremena krize 1980-ih, ostalo je danas oko 200.<ref name="Glas Slavonije"/> Puno je tvorničkih zgrada ostalo prazno. Da bi se sačuvalo veliki tvornički kompleks od propadanja, posegnuli su za svjetskim trendom, da se napuštena [[industrijska arhitektura|industrijska zdanja]] ponovne nasele i daju im novi sadržaj. Opstanak tvorničkog kompleksa riješili su otvaranjem [[Kulturna četvrt Zsolnay|Kulturne četvrti Zsolnay]]. Tako je na mjestu nekadašnjeg tvorničkog kompleksa nedavno izrasla kulturna četvrt Zsolnay, u vrijeme kada je Pečuh proglašen [[europska prijestolnica kulture|europskom prijestolnicom kulture]] [[2010.]] godine. Sasvim je obnovljen tvornički kompleks.<ref name="magazin HRT"/> Proizvodnju su ostavili izvan Kulturne četvrti, a u četvrti su manje radionice za lijevanje bronce i keramike, brojni izložbeni prostori, galerija suvremene umjetnosti, igraonice, stara je tvornica preuređena u atelje, u tvorničkoj hali je velika knjižnica. Sastavni dio projekta je Sveučilišna četvrt koju s ostalim dijelom Kulturne četvrti povezuje [[pješački most]].<ref name="Glas Slavonije"/> Tijekom priprema oko projekta Pečuh - [[Europska prijestolnica kulture]], rodila se ideja da bi trebalo „probuditi“ suradnju tvornice porculana Zsolnay i suvremene likovne umjetnosti te industrijskog dizajna. U prošlosti je tvornica Zsolnay njegovala je i poticala suvremene pristupe, pa su surađivali svjetski poznata imena poput mađarskog secesijskog umjetnika Rippl Ronai Jozefa i njegovog učenika pečuškog likovnog umjetnika Martyn Ferenca, sve do svjetski poznatog op-art majstora rođenog u Pečuhu Viktora Vasarelyja. Deset vrhunskih umjetnika je 2008. godine temeljeći se na staroj Zsolnayevoj tehnici stvorilo niz originalnih i unikatnih suvremenih djela prilagođenih [[masovna proizvodnja|masovnoj proizvodnji]] i praktičnoj uporabi. Od prvog Zsolnaijevog međunarodnog simpozija keramike do danas stvarana su sve suvremenija tematsko-tehnološka i idejna rješenja, koja se predstavili na završnoj zajedničkoj izložbi. Uspjeh je postignu, i robna marka Zsolnay je ostala, opstala i obogaćena suvremenim autorskim pristupom. <ref>[https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=60907 Culturenet.hr] (M.K., 14.10.2014) Izložba: Zsolnay - porculan i još dosta toga... 15. 10.2014. - 30.10.2014. Zagreb; Galerija Karas, Praška 4. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref>

 

Druga zanimljiva zbirka je zbirka uporabnih predmeta ružičaste [[glazura|glazure]], što je onda bila neuobičajena boja za glazuru.<ref name="magazin HRT"/> Zsolnayeva četvrt fantastičan je spoj indutrijske i kulturne baštine i izgledom sliči Gaudijev dio Barcelone ili Hindertwasserov dio Beča.<ref name=Oblizeki/>