Vid Došen: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m opis stila autora |
||
Redak 11:
Iste godine je u Zagrebu objavio i pjesmu ''Aždaja sedmoglava bojnim kopljem udarena i nagrđena. Podijelivši spjev na 7 »ukora« (smrtnih grijeha) Došen obrađuje predmet iz kršćanske moralke primjenjujući je na svakidašnji narodni život. Obara se na mane slavonskog života ne štedeći ni jedan društveni razred. Za razliku od prosvjetitelja Relkovića i A. Kačića Miošića, koji pišu desetercem, D. se vraća osmeračkom dvostihu hrvatske srednjovjekovne poezije, stihu pučke tradicije.<ref>Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb</ref>
Stil Vida Došena: Nikola Andrić je uočio osnovnu karakteristiku Došenova pjesničkog postupka te naglašava dosljednost simetričnog osmerca sa sljubljenom rimom. naglašava Došenovu sklonost moraliziranju koje je osnovna karakteristika ''Aždaje'' dok se u ''Jeci'' razbire u punoj snazi. Oštrina i, žestina te upotreba stanovita rječnika je jedna od bitnijih značajki u njegovu stvaralaštvu. koristi riječi koje će značajno djelovati te ostaviti snažan utisak na čitatelje . Došen ne ide putem blagog uvjeravanja nego putem žestokog i oštrog napada na pojave koje kritizira. napada nemoral i grješne pojave i mane.
<references group="Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad Osijek, Znanstveni skup o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću, Slavonski Brod " />
Došen je zaslužan za afirmaciju štokavske ikavštine kao književnog jezika. Njegova Aždaja imala je i šireg odjeka, pa ju je, ne spomenuvši autora, prenio u slavenosrpski Georgij Mihaljević (Aždaja sedmoglava, sireč’ opisanie sedmi grehov’ smertnyh’ ... s dalmatinskago jazyka na slavenoserbskďy prečišćeno, Pešta 1803).<ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska</ref> Kao slavonski prosvjetitelj D. je borbeniji od Relkovića, ali uz poneke žive opise »u njega uopće nema nastojanja da stvori umjetničko djelo, ... svrha je njegova pisanja bila podići narodni život na viši stupanj, da u njemu što jače prevlada moralna dobrota i razumna sređenost«.<ref>Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb</ref>
| |||