Krbavska bitka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodao sam dio koji se tiče borbi za Senj i maknuo dio u kojem piše da "Hrvatska nakon bitke nije bila zemljopisno skladna", što smatram da je netočno jer bitka nije rezultirala teritorijalnim promjenama, samo s velikim ljudskim gubicima, a mislim da bi te gubitke i populacijska iseljavanja (odnosno zbjegove stanovništva) trebalo još dodatno objasniti u članku. |
|||
Redak 34:
[[Datoteka:Krbavsko polje.JPG|mini|280px|desno|Pogled na Krbavsko polje iz Udbine]]
Krajem ljeta 1493. godine Jakub-paša je provalio sa svojim akindžijama, oko 8 tisuća, preko rijeka [[Una|Une]] i [[Kupa|Kupe]] u [[Kranjska|Kranjsku]] i [[Štajerska (Slovenija)|Štajersku]]. Robio je, palio i pustošio do [[Celje|Celja]], [[Ptuj]]a i [[Maribor]]a.<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9059 Jakub-paša], Pejo Ćošković (2005.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 11. kolovoza 2018.</ref> Tu ga je štajerski kapetan Jakov Székely prisilio na uzmak.<ref name="hbl"/> Prigodom povratka iz Slovenije, Turci su opustošili i Hrvatsko [[zagorje]], spalili i opljačkali bogati gradić kneza Frankopana [[Modruš]],<ref>Josip Buljan, [https://hrvatski-vojnik.hr/bitka-na-krbavskom-polju/ ''Bitka na Krbavskom polju''], ''[[Hrvatski vojnik]]'', br. Broj 576, 18. travnja 2019., pristupljeno 4. listopada 2019.</ref> u kojem je bila smještena biskupija, s ciljem povratka u Bosnu
=== Borbe za grad Senj ===
U ljeto 1493, Frankopani su opsjedali grad [[Senj]] koji im je u ranijim godinama oduzeo kralj [[Matija Korvin]] zbog uspostave [[Senjska kapetanija|Senjske kapetanije]] kako bi uspostavio učinkovitiju obranu od Osmanlija. Zbog odvraćanja Frankopanskih napada na Senj, u okolici Krbave boravio je hrvatski ban Emerik Derenčin s vojskom od nekih 4000 konjanika i 2000 pješaka<ref>Riječ je o procjeni povjesničara Ferde Šišića</ref><ref>Kekez, 72</ref>. Kada je saznao da se u njegovom smjeru kreće osmanlijska vojska koja se vraćala s pohoda na zapadu, Derenčin donosi odluku da im se suprotstavi s vlastitom vojskom. Kako bi si poboljšao šanse u bitci inicirao je pomirbu s Frankopanima, što je prihvatila većina plemića<ref>{{Citiranje časopisa|last=Kekez|first=Hrvoje|authorlink=|coauthors=|title=Bernandin Frankapan i Krbavska bitka: je li spasio sebe i malobrojne ili je pobjegao iz boja?|url=https://bib.irb.hr/datoteka/438224.Hrvoje_Kekez-Bernardin_Frankapan_i_Krbavska_bitka.pdf|date=|year=2009.|month=|journal=Modruški zbornik|volume=|issue=|pages=73-75|id=|accessdate=29. 12. 2019.}}</ref>: [[Ivan Frankopan Cetinski|Ivan Frankopan Cetinskoi]], [[Bernardin Frankopan|Bernardin Frankopan Modruški]], [[Nikola Frankopan|Nikola Frankopan Tržačkoi]], Karla Gušić, Petra II. Zrinski (djed [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Zrinskog]], sigetskog junaka), njegova sin Pavao II. Zrinski, jajački ban [[Juraj Vlatković]], sin [[herceg]]a [[Vlatko Kosača|Vlatka Kosače]] i druge.
=== Nesuglasice oko taktike ===
Iako se je većina Frankopana zalagala za postavljanje zasjede Osmanlijama u jednome od planinskih klanaca kroz koje bi morali proći pri povratku u Bosnu, što je bilo neuobičajena taktika vojski feudalnog razdoblja i mogući pravi izbor, ban Derenčin inzistirao je da se Turcima suprotstavi na otvorenom polju.<ref>Kekez 75-80</ref> U konačnice je hrvatska vojska postavljena u tri konjičke skupine, od čega su prvu sačinjavale slavonske [[banderija|banderije]] pod zapovjedništvom [[Ferdinand Berislavić|Ferdinanda Berislavića]], drugu - hrvatske snage pod Ivanom Frankopanom Cetinskim i jajačkim banom Jurjem Vlatkovićem, Mihajlom Petkayom i treću – ostatak pod Nikolom Frankopanom Tržačkim i Bernardinom Frankopanom Modruškim. Između ovih konjičkih skupina su bili raspoređeni seljaci i pješaštvo.
Jakub-paša, stigavši na Krbavsko polje, najvjerojatnije preko [[Plaški|Plaškog]], uvjerio se da je sukob bio neizbježan i odmah je dao ubiti sve robove sposobne za borbu. Kako je želio izbjeći izravni sukob s hrvatskom vojskom, Jakub-paša je namjeravao izvući hrvatsku vojsku na ravnicu i iz zasjede djelovanjem sa svih strana brzom konjicom je napasti. Zbog toga je podijelio snage također u tri skupine ali po teritorijalnoj pripadnosti. Naime, turske snage su sačinjavale i snage iz Srbije pod kruševačkim sandžak-begom Ismailom i snage pod skopskim namjesnikom Karlerijem Mehmed-begom.
Line 75 ⟶ 79:
Krbavskom bitkom je izgubljen veliki dio ljudstva što je bio tek početak demografskog osiromašenja ovog dijela Hrvatske. Porazom u Krbavskoj bitki je započeto raseljavanje i naseljavanje stanovništva s ovog prostora ili na ovaj prostor. Bježeći pred Turcima, dolazi do napučivanja kako obalnih gradova tako i zapadnih hrvatskih područja, ali i promjene strukture stanovništva na prostorima Like koju naseljavaju stanovnici iz unutrašnjosti Turskog Carstva.
Krbavska bitka bila je na neki način uvod u [[Mohačka bitka|Mohačku bitku]], u kojoj je poginuo kralj [[Ludovik II. Jagelović]], te ulazak Hrvatske u sastav [[Habsburška Monarhija|Habsburške]] Monarhije, čime je neposredno određena i budućnost hrvatskog naroda dugi niz stoljeća.
| |||