Lyndon B. Johnson: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
-od strane
Redak 54:
Johnson se vratio u Kongres, a nakon ulaska SAD u [[Drugi svjetski rat]] ga je Roosevelt poslao da nadzire rad vojske i mornarice na [[Jugozapadni Pacifik|Jugozapadnom Pacifiku]]. Prilikom jedne inspekcije avion su mu napali japanski lovci te je Johnson jedva preživio. Zbog toga je kasnije dobio odlikovanje.
 
Godine [[1948]]. Johnson se ponovno kandidirao za Senat, i ovaj put pobijedio nakon jedne od najprljavijih i najkontroverznijih izbornih kampanja u povijesti Teksasa. Mnogi povjesničari tu pobjedu pripisuju glasovima namještenim i kupljenim od stranetijekom Johnsonove kampanje za vrijeme preliminarnih izbora za [[Demokratska stranka SAD|demokratskog]] kandidata.
 
Bez obzira na način na koji je došao u Senat, Johnson se vrlo brzo iskazao kao jedan od najsposobnijih i najutjecajnijih senatora. Godine [[1953]]. je izabran za predsjednika demokratske - tada manjinske - frakcije u Senatu. Godinu dana kasnije, demokrati su osvojili većinu u Senatu i Johsnon je postao vođa senatske većine. Mnogi povjesničari drže da se tada najviše iskazao u svojoj karijeri - prvenstveno zahvaljujući bliskim odnosima kako sa svojim demokratskim kolegama, tako i s [[Republikanska stranka SAD|republikanskim]] predsjednikom [[Dwight D. Eisenhower|Eisenhowerom]].
 
S druge strane, prema senatorima [[John F. Kennedy|Johnu]] i [[Robert Kennedy|Robertu Kennedyju]] je osjećao je [[prijezir]], smatrajući ih razmaženim aristokratima kojima je bogati otac kupio mjesta u Senatu i koji nemaju pojma kako živi prava sirotinja. Zbog toga je pokušao spriječiti demokratsku nominaciju Johna Kennedyja za predsjednika, a nakon što je Kennedy ipak nominiran, ponuđena mu je potpredsjednička kandidatura. Kennedyjevi su očekivali da će Johnson to smatrati za uvreduuvredom i odbiti, ali je on, na veliko iznenađenje, pristao.
 
Nakon što je Kennedy izabran, Johnsonu su udijeljene isključivo ceremonijalne dužnosti te ga je Bijela kuća nastojala što više udaljiti od političkih odluka.
Redak 70:
Iako su se mnogi, uključujući Roberta Kennedyja, teško mirili s novim predsjednikom kojeg je na funkciju bio doveo metak ubojice, Johnson je vješto iskoristio politički kapital stečen smrću svog prethodnika, koga je bio prikazivao kao mučenika čijim putem nastoji nastaviti.
 
Za to su prva prilika bili predsjednički izbori [[1964]]. godine. Republikanci, suočeni s nacijom u žalovanju, su za kandidata nominirali desno orijentiranog [[Barry S. Golwater|Barryja S. Goldwatera]]. Njega je Johnson vješto prikazao kao opasnog ekstremista koji će, ako bude izabran, SAD gurnuti u nuklearni rat. To, serija Goldwaterovih gafova i pijetet prema ubijenom predsjedniku su glasače gurnuli prema Johnsonu i omogućili mu da s 61 % glasova napravi rekordno veliku pobjedu u povijesti američkih predsjedničkih izbora.
 
Takav mandat je Johnson iskoristio kako bi progurao svoj program opsežnih socijalnih reformi zvan ''[[Veliko društvo]]''. Cilj mu je bio da na tekovinama [[New Deal|New Deala]] iskorijeni siromaštvo i nezaposlenost pomoću izdašnih federalnih dotacija, odnosno učini SAD sličnu europskim državama gdje su [[socijaldemokracija|socijaldemokratske]], odnosno [[demokršćanstvo|demokršćanske]] vlade nakon drugog svjetskog rata izgradile [[država blagostanj|državu blagostanja]].
Redak 97:
 
== Nakon Bijele kuće ==
Iako je, s obzirom na odredbe Ustava, mogao računati na još jedan predsjednički mandat, Johnson nije pokazao nikakvu volju da se nakon odlaska iz Bijele kuće ponovnoponovo bavi politikom.
 
Iz Washingtona se povukao na svoj ranč u Teksasu kogakojeg je poslije preuredio i u [[oporuka|oporuci]] ostavio državi kao spomen-park. On i supruga su također sagradili veliku predsjedničku biblioteku. Johnson je također napisao memoare pod nazivom ''Vantage Point'', izdane [[1971]]. godine.
 
Lyndon Baines Johnson je umro [[1973.]] godine od srčanog udara u dobi od 64 godine.