René Descartes: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m ispravak
Redak 52:
Ako postoji jedan filozof koji označava onu novovjekovnu prekretnicu koju je filozofija i znanost doživjela u 16. i 17. stoljeću to bi bio Rene Descartes. Cogito ergo sum (lat. Mislim, dakle jesam) jest moto novovjekovne filozofije. Najpoznatije filozofsko djelo su njegove ''Meditacije o prvoj filozofiji'' u kojoj razglaba o Bogu i besmrtnosti duše, te koristeći metodu kartezijanske sumnje dolazi do neupitne spoznaje, onoga Ja. Osim filozofije bavio se fizikom i optikom; u fizici je poznat po koordinatnome sustavu, a što se tiče same optike tu i nije baš doživio veliku slavu. Descartes pripada onoj generaciji mislilaca poput Leibniza i Spinoze, koju osim mehanističko-geometrijskog pogleda na svijet spaja i racionalizam - pravac u filozofiji oprečan empirizmu koji smatra da se istinsko znanje spoznaje samo razumom, tj. mišljenjem, a ne iskustvom.
 
Što se tiče samo filozofije Descartes se bavio različitim temama, ali one koje su ga obilježile su božja egzistencija i različitost tijela i duha. Ima dva bitna dijela u kojima je obradio ove teme, a koje se međusobno nadopunjuju, to su: ''Meditacije o prvoj filozofiji'' i ''Rasprava o metodi''. Descartes je svoju knjigu nazvao Meditacije o prvoj filozofiji nazvao po uzoru na Stagiranina i njegovo poimanje metafizike kao discipline koja proučava nadiskustvenu zbilju, a nazvao je prva filozofija. Iako vjernik katolik Descartes smatra da su pitanje boga i duše više filozofske naravi, a ne teološke; vjerovatnovjerojatno po uzoru na Tomu Akvinskoga kojega je puno čitao, jer je upravo Toma prvi napravio distinkciju između teologije koja pručava Objavu tj. Sveto pismo i filozofij, kojae razumom nastoji objasniti stvarnost. Po uzoru na Bibliju smatra da čovjek osim naravne spoznaje boga ima spoznaju i u svom duhu „sve ono što se može znati o Bogu ne treba razlozima tražiti nigdje drugdje nego nam može otkriti naš vlastiti duh.‟ Već u početku meditacija nastoji istaknuti da se svi argumenti protiv boga temelje na dva principa, a to je davanje bogu ljudskih atributa, ili to da mi ljudi pokušavamo odrediti što bi Bog trebao činiti. Cilj Desartovih meditacija jest nastojanje da se pokaže da je spoznaja duha i boga najsigurnija spoznaja od svih, te da do te spoznaje dolazimo umom, a ne osjetom.
 
Descartes nastoji dokazati da je spoznaja razumom ona istinska spoznaja, a ne ona osjetilima jer su ona varljiva, za primjer uzima razliku između jave i sna, kada spavamo mi smo sigurno da je to stvarnost sve dok se probudimo, tako da taj princip namjenjuje i za ovaj „stvarni“ svijet. Desartes indirektno postavlja jedno veoma zaniljivo pitanje. Što je stvarnost? Kako je može razaznati od jave koja se čini jednako tako stvarna, odgovor pronalazi u razumu, odnosno diskurzivnom mišljenju.
Redak 211:
 
{{GLAVNIRASPORED:Descartes, René}}
[[Kategorija: Francuski matematičari]]
[[Kategorija: francuskiFrancuski filozofi]]
[[Kategorija: Francuski fizičari]]
[[Kategorija: Racionalisti]]
 
<!-- interwiki -->