Inačica od 6. veljače 2019. u 04:36 uredi Stijenor NGC (razgovor \| doprinosi) 10.541 edit Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 22. siječnja 2020. u 22:17 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m ispravak Novija izmjena →
Redak 40: Promatranja i analize potvrđuju model kometske jezgre, koji je 1950. postavio [[Fred Lawrence Whipple]]. Model se naziva '''zaprljanom grudom snijega'''. Jezgra je rahli anglomerat smrznutih tvari (plinova) i stijenja, to jest prašine. Led i prah zastupljeni su otprilike jednako. Središte jezgre je u istom stanju kao u doba stvaranja kometa. Kora, koja je debela vjerojatno oko metra ili manje, nosi oznake meteorskih kratera, i u njoj prevladava prašina. Veoma je porozna. Njena je pojava, naime, posljedica procesa koji se odvijaju prilikom proleta kometa kraj Sunca. Pri svakom proletu kraj Sunca, komet veličine Halleyjeva izgubi dio kore, i nova se stvara. Do promjena na jezgri dolazi zagrijavanjem Sunčevim zračenjem, obično na udaljenosti od Sunca od 2.5 do 3 [[AJ]]. Kod [[Halleyjev komet\|Halleyjeva kometa]] promjene su zapažene na daljini 6 AJ, kada se pojavila koma. Mijenjala je oblik i sjaj. Sjaj se znao u jednom danu promijeniti za nekoliko puta. Zašto? Zato što iz jezgre izlazi tvar koja stvara atmosferu, ali ne izlazi jednoliko i po čitavoj površini, već iz nekoliko mjesta, i to poput mlazova. Zajedno sa strujom plina iz površine se odvajaju i čestice praha. [[Energija]] Sunčeva zračenja dovodi do prijelaza [[led]]a u [[plin]]. To je proces [[sublimacija\|sublimacije]], izravan prijelaz iz čvrstog u plinovito. No tvari koje su bile sleđene opet mogu u atmosferi resublimacijom prijeći u ledena zrnca. Tako dolazi do različitih pojava kome: plin, prah, ledena zrnca. Oblak od praha i ledenih zrnaca u daljem razvoju kometa sakriva jezgru od našeg pogleda, jer se na krutim česticama rasipa [[Sunčeva svjetlost]]. Prava jezgra sakriva se u središnjem svjetlosnom zgušćenju. Osnovni sastojak ledova je [[led]] [[voda\|vode]] (H<sub>2</sub>O). Uz vodu ~~vjerovatni~~vjerojatni su sastojci HCN i CH<sub>3</sub>CN. [[Kristal]] leda vode, zapravo jedna vrlo velika [[molekula]], sadrži mnoge međušupljine, u kojima se mogu smjestiti manje molekule. To su takozvani klatratni [[hidrati]]. Kada se zagrijavanjem narušava struktura leda, zajedno s molekulama vode otpuštaju se i te druge molekule. Time se tumači tipična pojava kome na daljini od 2.5 do 3 AJ. [[Brzina oslobađanja]] od kometa iznosi nekoliko [[Metar u sekundi\|m/s]]. Stoga se [[plin]] vrlo brzo širi i lako otječe u međuplanetarni prostor. [[Molekule]] se rastavljaju (disociraju) na atome i manje skupine, a atomi ioniziraju pod djelovanjem Sunčeva zračenja i Sunčeva vjetra. Jedan proces ionizacije je fotoionizacija (upijanje [[svjetlost]]i), a drugi izmjena [[Električni naboj\|naboja]]. Naime, [[proton]] Sunčeva vjetra ([[vodik]]ov [[ion]]) u sudaru s neutralnim kometskim [[atom]]om oduzima njegov [[elektron]]; vodikov se ion neutralizira, a kometski se atom ionizira. Širenje ioniziranog plina na daljinu od 1 000 000 km oko kometske jezgre dovodi do presudnih posljedica. [[Sunčev vjetar]] nailazi na prepreku i usporava se. Zbog promjene u načinu strujanja javlja se takozvani udarni val, a Sunčev vjetar mijenja smjer i optječe oko kometa. Između udarnog vala i jezgre nalazi se najprije područje gdje su izmiješani ioni Sunčeva vjetra i kometski ioni; bliže kometu prevladavaju kometski ioni ili kometska plazma. Čestice praha ispunjavaju još manje područje, a najmanje područje, ledeni halo, ispunjavaju ledena zrnca.

Rep kometa: razlika između inačica