Inačica od 8. siječnja 2020. u 12:38 uredi Koora (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 1.665 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 27. siječnja 2020. u 23:11 uredi ukloni ovu izmjenu Peregrin Falcon (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 1.256 edits →‎Južni ili novoštokavski jekavski Novija izmjena →
Redak 89: [[datoteka:New_southern_subdialects.PNG \|mini\|desno\|300px\|Poddijalekti novoštokavskog jekavskog u Hrvatskoj i BiH]] Ovaj se dijalekt naziva južnim (zauzima krajnji jug hrvatske štokavštine), a poznat je i pod imenima novoštokavski jekavski ili ~~hercegovački.~~istočnohercegovački odnosno [[istočnohercegovačko-krajiški dijalekt\|istočnohercegovačko-krajiški]]. Njime se govori u velikom dijelu BiH, Hrvatske, te krajnjem jugozapadu Srbije (zapad Sandžaka/Raške) te sjeveru Crne Gore. ~~<br>~~U BiH se govori u središnjoj i istočnoj Hercegovini, Podrinju, te većem djelu Bosne od rijeke Une do Bosne (minus brojne enklave). U Hrvatskoj se govori na jugu, istočno od Neretve, na potezu od Bjelovara do Osijeka, krajnjem zapadu Slavonije te uz granicu s BiH od Dvora na Uni do sjeverne Dalmacije (uz pokoju enklavu u unutrašnjosti). ~~U BiH se govori u središnjoj i istočnoj Hercegovini, Podrinju, te većem djelu Bosne od rijeke Une do Bosne (minus brojne enklave).<br>~~ Ovaj dijalekt sastavljen je od jednoga nekadanjega istočnoštokavskog dijalekta te dvaju nekadanjih zapadnoštokavskih dijalekata. Istočnoštokavski dijalekt koji ga tvori je [[istočnohumski dijalekt]] (ijekavski, štakavski) koji u starini nije bio vrlo udaljen od zapadnoštokavskoga tipa. Zapadnoštokavski dijalekti koji ga tvore su [[poneretvanski dijalekt]] (ijekavsko-ikavski, štakavski) i dubrovački (ijekavski, štakavski), i oba su dijalekta bila dosta bliska istočnoštokavskim govorima. Danas su govori poneretvanskoga tipa uklopljeni u idiomima krajiškoga tipa.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59945 Hrvatska enciklopedija] ''štokavsko narječje''. Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 27. siječnja 2020.)</ref> U Hrvatskoj se govori na jugu, istočno od Neretve, na potezu od Bjelovara do Osijeka, krajnjem zapadu Slavonije te uz granicu s BiH od Dvora na Uni do sjeverne Dalmacije (uz pokoju enklavu u unutrašnjosti). Naglasni sustav mu je novoštokavski. Vokalni sustav mu je peteročlan (5 vokala hrvatskog standarda). U većini govora se fonema č i ć, kao i njihovih zvučnih parova dž i đ nisu izjednačili. Inicijalna skupina -čr je prešla u -cr. Staroslavensko d' je dosljedno prešlo u đ. Redak 98: Ovaj dijalekt obuhvaća i bivša područja [[Dubrovački dijalekt\| dubrovačkog dijalekta]], koji je nekad bio poseban, a danas je dijelom jekavskog novoštokavskog dijalekta ([http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/148/html/hrvatski/06.htm članak Josipa Lisca] u "Vijencu" Matice hrvatske). Također su zanimljiva i arhaična područja Žumberka. Dubrovniku su karakteristične riječi ura i tisuća.<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> Karakteristična su mu izgovorna skupine ''–šta'' (kliješta). Izvorni govornici su Hrvati, Bošnjaci, Srbi i Crnogorci. Dijelekt dijeli niz ~~isoglosa~~[[izoglosa]] sa slavonskim i istočnobosanskim dijalektima. ====Vojvođanski ili novoštokavski ekavski====

Štokavsko narječje: razlika između inačica