Hepburnova romanizacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 3 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
'''Hepburn''' metoda (sustav) [[Transkripcija_i_transliteracijaTranskripcija i transliteracija|romanizacije]] (ヘボン式ローマ字, ''Hebon-shiki Rōmaji'') je metoda romanizacije (transkripcije, ali istovremeno i transliteracije, pošto je japanski uglavnom fonetski jezik) japanskog pisma na [[latinica|latinicu]]. Dobila je ime po Jamesu Curtisu Hepburnu, koji ju je koristio da bi zapisao [[japanski jezik]] na latinici u trećem izdanju Japansko-engleskog [[rječnik]]a iz 1887. Metodu je originalno preporučilo '''Društvo za romanizaciju japanske [[abeceda|Abecede]]''' (羅馬字会, ''Rōmajikai'') 1885. godine. Hepburn metoda je naknadno modificirana i nazvana '''Revidirana Hepburn romanizacija''' (修正ヘボン式ローマ字, ''Shūsei Hebon-shiki Rōmaji''). Ovu verziju se zvalo i '''Standardna Hepburn romanizacija''' (標準式ローマ字, ''Hyōjun-shiki Rōmaji'').
 
Hepburn romanizacija se bazira na engleskoj, a ne japanskoj fonetici, te zbog toga postoji određeni službeni otpor njenom korištenju u [[Japanski_DietJapanski Diet|japanskoj Vladi]]. Ipak, ovaj sustav je bio odobren i širen od strane [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Savezničke]] okupacijske vlasti za vrijeme [[okupacija Japana |okupacije Japana]] nakon kapitulacije u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], te je ''de facto'' standard romanizacije u Japanu i, posebice, izvan njega. Primjerice, koristi se u engleskom izdanju Wikipedije. Alternative su joj '''[[Kunrei-Shiki]]''' (訓令式ローマ字, ''Kunrei-shiki rōmaji'' ) metoda, bazirana na Japanskoj fonetici, koju podržava japanska Vlada, i tzv. '''[[Wāpuro rōmaji]]''' (ローマ字仮名変換) metoda, koja nije službena, ali se vrlo često koristi u okruženjima gdje je potreban jednostavan unos japanskog pisma preko računalne tipkovnice sa latinskim znakovima, pošto ne koristi dijakritičke znakove i kompatibilan je sa automatskim programima za upisivanje japanske abecede preko romanizacije.
 
== Varijante ==
Postoje tri standardne varijante Hepburn romanizacije. Prve dvije se smatraju povijesnim, i preporuča se korištenje treće, najnovije.
 
*Prva je '''tradicionalni Hepburn''', koja ima više različitih načina zapisivanja dugih samoglasnika i slogovnog "n". Ona odgovara trećem izdanju Hepburnovog Japansko-Engleskog rječnika iz 1887<ref>J.C.Hepburn, [http://www.halcat.com/roomazi/doc/hep3.html A Japanese-English and English-Japanese Dictionary] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140917124652/http://www.halcat.com/roomazi/doc/hep3.html |date=17 Rujan 2014 }} (|改正増補和英英和語林集成), Shanghai, American Presbyterian Mission Press, 1886.</ref>. Potrebno je naglasiti da je od vremena izdavanja rječnika do danas japansko pismo revidirano, te su neka slova izbačena, a neka druga predstavljaju druge glasove.
 
*Prva je '''tradicionalni Hepburn''', koja ima više različitih načina zapisivanja dugih samoglasnika i slogovnog "n". Ona odgovara trećem izdanju Hepburnovog Japansko-Engleskog rječnika iz 1887<ref>J.C.Hepburn, [http://www.halcat.com/roomazi/doc/hep3.html A Japanese-English and English-Japanese Dictionary] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140917124652/http://www.halcat.com/roomazi/doc/hep3.html |date=17. Rujanrujna 2014. }} (|改正増補和英英和語林集成), Shanghai, American Presbyterian Mission Press, 1886.</ref>. Potrebno je naglasiti da je od vremena izdavanja rječnika do danas japansko pismo revidirano, te su neka slova izbačena, a neka druga predstavljaju druge glasove.
* Druga je '''revidirani Hepburn''', u kojoj se slogovno "n" više ne zapisuje kao "m" ako prethodi suglasnicima ''p'', ''b'' ili ''m''.
 
* Treća je '''modificirani Hepburn''' koja ima jedinstveni način zapisivanja dugih samoglasnika (podvostručavanjem – primjerice ''oo'' i ''ii'') i slogovnog "n" (''n̄'').
 
Line 56 ⟶ 54:
* ''Tokyo'': nisu označeni. Ovaj način je čest u japanskim riječima koje su ušle u Engleski jezik. Slično, hrvatski jezik ne poštuje duge samoglasnike : ''Tokio''.
* ''Tôkyô'': označeni "kapicama". Ovaj način se koristi u alternativama Hepburnu, [[Nihon-shiki]] i [[Kunrei-shiki]] metodama, ili kad računalni unos ne podržava crte iznad slova.
* ''Tohkyoh'': označeni sa dodatnim ''h'' iz samoglasnika. Ovaj način se ponekad i zove "putovnički", jer je japansko Ministarstvo vanjskih poslova dozvolilo njegovo korištenje u putovnicama<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.seikatubunka.metro.tokyo.jp/hebon/ |accessdate=19. Veljačaveljače 2010. |title=Arhivirana kopija |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111205110946/http://www.seikatubunka.metro.tokyo.jp/hebon/ |archivedate=5. Prosinacprosinca 2011. }}</ref>.
* ''Toukyou'': zapisano direktno transliteracijom [[kana|japanskog pisma]] – dugo ''o'' kao ''ou'' ili ''oo'', i dugo ''u'' kao ''uu''. Ovaj način se naziva '''Wapuro''', i odgovara načinu na koji bi se japansko pismo unijelo u računalo koristeći tipkovnicu sa latinicom. Također, ovaj način najbolje prikazuje kako se riječ zapisuje u japanskom pismu jer razlikuje おう ''ou'' ( u とうきょう, ''Toukyou''), i おお ''oo'' ( とおい, ''tooi'').
*''Tookyoo'': zapisano podvostručavanjem dugih samoglasnika. Ovaj se koristi u '''modificiranom''' Hepburnu, ali se s njim vrlo često zapisuju i strane riječi bez obzira na sustav transliteracije, primjerice ''paati'' za パーティー (tuđica iz Engleskog, ''party'')
 
 
== Tablica Hepburn romanizacije ==
Line 316 ⟶ 313:
 
[[ja:ローマ字#ヘボン式の表]]
 
[[ms:Ecchi]]