Etnologija Hrvata Bosne i Hercegovine: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 20:
Pomoć u slučaju bolesti tražena je od [[Franjevačka provincija Bosna Srebrena|fratara]] i od [[Tradicionalna medicina|narodnih liječnika]] uglavnom travara. Način liječenja prenosio se s koljena na koljeno. Liječenje se provodilo po određenim recepturama, koje su zavisile od vrste bolesti. Sredstva upotrebljavana u liječenju bila su biljnog i životinjskog podrijetla te ostala sredstva. Postojalo je vrijedno blago liječenja onim što se našlo na našim poljima i livadama, međama i živikama, vrtlacima i vrtlačićima, dakle ljekovitu travu i bilje uopće, od kojih su se spravljali blagotvorni [[čaj]]evi, sirupi, napitci, [[sok]]ovi... Trebalao je, dakako, dobro znati razlikovati bilje i ne ubrati nešto nekorisno ili otrovno, znati vrijeme branja i način sušenja te pravo pohranjivanje u drvenim posudama.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/kako-smo-se-lijecili/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Kako su se liječili ljudi</ref>
U [[Hrvati Bosne i Hercegovine|našem narodu]] je ostao izraz “alaliti se” u smislu oprostiti. To je bio trenutak i podmirenja nekih neizravnanih računa s bližnjima. Bolesnik je tražio oprost, a ni najtvrđe srce ne bi bilo toliko kapriciozno i ne znam koja pogreška nije bila neoproštena. Valjalo je strogo voditi računa da se bolesniku dok je pri svijesti dovede [[svećenik]]. Obavila se sveta [[ispovijed]], bolesnik se pričestio i primio [[bolesničko pomazanje]] (ranije se zvalo posljednja pomast pa je sam izraz posljednja izazivao strah u ljudi). U selu bi se brzo saznalo za smrt, jer bi netko iz kuće zajaukao. Najčešće i najprirodnije je bilo da to učini kćer.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/obicaji-pri-smrti-i-ukopu/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Običaji pri smrtu i ukopu pokojnika</ref>
Odavno su Hrvati u Bosni i Hercegovini izabrali zaštitnike svojih sela. Blagoslovi sela su imali zajednički karakter. Naime, pojedina sela su imala svatko svoga zaštitnika i taj dan se zvao blagoslov, a patron župe je bio neki drugi svetac ili [[Blažena Djevica Marija]]. Običaji vezani za vjerske datume su uz blagoslov groblja i polja u proljeće, kada se nakon mise održava dernek i odlazi se po kućama na zajedničko slavlje uz jelo i piće. Tu treba još spomenuti paljenje [[svitnjaci|svitnjaka]] (lomača) za [[Sveti Ivan Krstitelj|Ivandan]] i [[Ilija prorok|Ilindan]], oko koji su se okupljali i pričali, a pepelu su pridavana ljekovita svojstva pa bi ujutro po njemu bosi gazili s uvjerenjem da narednu godinu neće dobiti naboje i bradavice.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/blagoslov-sela/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Blagoslov sela</ref>
Otajstvo [[Božić]]a oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o [[Božić#Hrvatska božićna tradicija|hrvatskom Božiću]]. Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja. Isto vrijedi i za [[Uskrs#Hrvatska tradicija|najveći kršćanski blagdan, Uskrs]].
Redak 37:
Seoske nošnje se mnogo više međusobno razlikuju. Postoje bitne razlike u načinu odijevanja između pojedinih širokih geografskih oblasti, tako da se izdvajaju tri geografske cjeline: zapadna Bosna sa Hercegovinom, srednja i istočna Bosna i [[Bosanska Posavina]]. Tako je došlo do podjele narodnih nošnji seoskog stanovnistva na tri glavne grupe ili tri vrste seoskih narodnih nošnji: [[dinaridi|dinarske]] nošnje (nošnje zapadne Bosne i Hercegovine), [[Središnja Bosna|srednjobosanske]] nošnje uključujući i [[istočna Bosna|istočnu Bosnu]] i treća vrsta, posavske nošnje. Mnogobrojne varijante nošnji različitih etničkih skupina ispoljavale su se u manjim detaljima pojedinih odjevnih predmeta, u njihovoj boji ili načinu nošenja, ali su u osnovi zadržale osnovne karakteristike vrste kojoj pripadaju.
[[Datoteka:Narodna nošnja iz Tomislavgrada.jpg|thumb|desno|Nošnje iz Duvna]]
Dinarske nošnje imaju najveći obujam prostiranja. Obuhvaćaju prostor [[Bosanska Krajina|zapadne Bosne]], tj. predjele u sklopu dinarskog planinskog masiva, zalazeći dublje na istok u Bosnu sve do oblasti [[Imljani|Imljana]], [[Banja Luka|Banjalučke Vrhovine]], pa preko [[Travnik]]a do [[Prozor-Rama|Rame]]. Na sjever granica ide sjevernim padinama [[Grmeč]]a, pa preko Banje Luke do [[Prnjavor]]a. Na jugu se granica gubi i produžava u samu [[Hercegovina|Hercegovinu]], zahvatajući pored nje, i dio Bosne oko Foče i Čajniča, sve do rijeke [[Lim]].<ref>Tomo Bratić, ''Narodna nošnja u Hercegovini'', GZM, Sarajevo, 1906.</ref> U ovoj široko rasprostranjenoj oblasti nailazimo na veći broj varijanti u nošnjama kod srpskih i hrvatskih etničkih grupa, dok su bosnjačke nošnje veoma ujednačene.
Od hrvatskih narodnih nošnji mogu se nabrojati: [[Debeljaci|debeljačka]] i [[ivanjska]] u okolini Banje Luke, [[Sasina (Sanski Most, BiH)|sasinska]] u okolini Sanskog Mosta, kraljska i [[Zavalje|zavaljska]] u okolini Bihaća, [[Kupres|kupreška]], [[Livno|livanjska]], [[Šujica (Tomislavgrad, BiH)|šujička]], [[Duvno|duvanjska]] i [[Prozor-Rama|ramska]] u tim navedenim krajevima. U [[Hercegovina|Hercegovini]] se odvajaju dvije varijante humska ([[Zahumlje|Hum]] - stari naziv za Hercegovinu) i brdska. Humska nošnja zahvaća uglavnom zapadni i srednji dio Hercegovine, uključujući tu i okolinu [[Mostar]]a, [[Konjic]]a, [[Stolac (BiH)|Stoca]] i [[Ljubuški|Ljubuškog]], dok se brdska prostire u istočnim dijelovima. Posebnosti u tradicijskom odijevanju Hrvata u pojedinim dijleovima Hercegovine nalazimo u okolici [[Posušje|Posušja]] i [[Grude|Gruda]], u Gornjoj i Donjoj Bekiji, u okolici Ljubuškog, [[Čitluk]]a i Mostara nalazimo belevarsku nošnju, kojoj se naziv dovodi u vezu s bijelom bojom. U mjestima oko [[Čapljina|Čapljine]], Stoca i [[Neum]]a nema posebnih naziva za nošnju. Posebnu podvrstu nalazimo u graničnom području između Hercegovine i Bosne, u Klisu ili Neretvici, kraju oko [[Konjic]]a.
Redak 83:
Većina spomendana koji se slave u [[Hrvati Bosne i Hercegovine|hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini]] proistekla je iz [[Bosanskohercegovački Hrvati u Ratu u Bosni i Hercegovini|Domovinskog rata]]. Tim danima, koji su u rijetkim slučajevima neradni, Hrvati odaju počast svojim žrtvama rata, slave velike vojne pobjede i obilježavaju obljetnice utemeljenja svojih političkih, kulturnih, ekonomskih i vojnih institucija.
Dana [[18. studenog]] [[1991.]], utemeljena je [[Hrvatska zajednica Herceg-Bosna]]. Ovo je najvažniji nadnevak u novijoj povijesti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovaj se dan još slavi kao Dan [[Zapadnohercegovačka županija|Zapadnohercegovačke županije]], Dan općine [[Grude]] i neradni je dan na prostoru te županije. Također, [[Sveučilište u Mostaru]] ne radi na ovaj dan jer ga je utemeljila Herceg-Bosna.<ref>[http://www.bljesak.info/content/view/63663/158/ Bljesak.info] [FOTO/AUDIO] U Mostaru obilježena obljetnica Herceg-Bosne
U [[Hercegovina|Hercegovini]], Hrvati slave [[30. svibnja|Dan svehrvatske državnosti]], utemeljenje brojnih postrojbi i brigada [[HVO]]-a (od kojih su najvažnije: 1. gardijska brigada HVO-a "[[Bruno Bušić|Ante Bruno Bušić]]" i [[2. gardijska brigada HVO-a]]), oslobođenje čapljinske vojarne (prva oslobođena vojarna u ratu), pobjedničku [[Operacija Lipanjske zore|operaciju Lipanjske zore]] (oslobođenje doline Neretve i grada [[Mostar]]a), a odaju počast svojim žrtvama, ubijenim u napadima, pokoljima i logorima Armije Bosne i Hercegovine. Slave zauzimanje sela Here i kote Zavišće, uspjeh kojim je uspostavljen novi odnos na ramsko-uskopaljskoj bojišnici i [[Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja]], ali se prisjećaju i srpskog granatiranja [[Široki Brijeg|Širokog Brijega]] i Mostara, istog tog dana.
Redak 96:
U narodu je ostala uspomena na ''posljednju'' bosansku kraljicu hrvatske krvi i imena [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču-Kotromanić]]. Njen spomendan je na nadnevak njene smrti koja se dogodila [[25. listopada]] [[1478.]] godine.<ref>[http://kraljeva-sutjeska.com/wp/2010/10/26/proslava-532-obljetnice-od-smrti-kraljice-katarine/ Kraljeva Sutjeska.com] Proslava 532. obljetnice od smrti kraljice Katarine</ref> U subotu najbližu nadnevku smrti kraljice Katarine, na [[Bobovac|Bobovcu]], utvrdi bosanskih kraljeva, održava se Misa za Domovinu. Misu redovno predvodi [[Vinko Puljić|Vinko kardinal Puljić]], vrhbosanski nadbiskup, a svetkovini prisustvuju brojni vjernici [[Vrhbosanska nadbiskupija|Vrhbosanske nadbiskupije]] te vjernici-katolici, pripadnici Oružanih snaga, policije, državnih agencija, Vrhovnog suda, Sudske i Granične policije [[BiH]].<ref>[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/i-ove-se-godine-na-bobovcu-molilo-za-domovinu-2220.html HercegBosna.org] I ove se godine na Bobovcu molilo za Domovinu</ref> U [[Prozor-Rama|ramskom kraju]], svake godine, Hrvati se prisjećaju žrtava četničkog terora iz listopada [[1942.]] U tri dana četnici su pobili ili zaklali više od tisuću ljudi. Mjerilo za ubojstvo bila je kratka talijanska puška, tko je bio viši od nje, ubijen je.<ref>[http://www.rama-prozor.info/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=3725&Itemid=2 Rama-Prozor.info] Foto/Video: Dan sjećanja na ramske žrtve</ref> Kuprešaci i [[Travnik|Travničani]] svake godine se prisjećaju [[22. listopada]] [[1944.]] godine, kada je u Rankovićima kod Novog Travnika strijeljano preko 200 zarobljenih hrvatskih civila i vojnika. Prema jednoj knjizi 154 Hrvata [[Kupres]]a je ubijeno u travničkom kraju.<ref>[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/dan-sjecanja-na-travnicku-tragediju-2225.html HercegBosna.org] Dan sjećanja na travničku tragediju</ref>
U [[Hercegovina|Hercegovini]], Hrvati se prisjećaju [[Hercegovački franjevački mučenici|pokolja fratara]], koji su proglašeni za mučenike. Partizani i njihovi pomagači ubili su hercegovačkog provincijala Lea Petrovića i još 65 franjevaca. Najviše franjevaca je ubijeno 7. i [[8. veljače]] [[1945.]] godine na Širokom Brijegu te [[14. veljače]] 1945. godine u Mostaru, a ostali su ubijeni tijekom 1945. godine.<ref>[http://www.franjevci.info/index.php/pojmovnik/pojam/95 Franjevci.info] Pojmovnik - Franjevački mučenici</ref><ref>[http://www.bljesak.info/content/view/68422/155/ Bljesak.info] Široki Brijeg: Započelo obilježavanje stradanja hercegovačkih franjevaca
U novije vrijeme, [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati]] se prisjećaju tužnih nadnevaka tijekom [[1997.]], [[1998.]], [[1999.]] i [[2002.]] godine. Bošnjaci su tako u travničkoj općini, [[24. veljače]] ubili jednog, [[30. kolovoza]] dva i [[26. listopada]] [[1997.]] ubili jednog, a ranili dva hrvatska povratnika. Dana [[9. veljače]] [[1998.]] godine od minsko-eksplozivne naprave podmetnute pod njegov automobil teško je ranjen jedan, a [[31. srpnja]] [[1998.]] godine od iste naprave je ubijen hrvatski policajac u [[Travnik]]u.<ref>[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/travnik-sjecanje-na-policajca-pericu-bilica-ubijenog-bombom-jos-prije-dvanaest-godina-1359.html HercegBosna.org] Travnik: Sjećanje na policajca Pericu Bilića - ubijenog bombom još prije dvanaest godina</ref>
Teroristički napadi na Hrvate dosegnuli su svoj vrhunac [[16. ožujka]] [[1999.]], kada je u Sarajevu, od eksplozije nepoznate naprave teško stradao jedan visoki hrvatski dužnosnik.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/16/HRT0013.html HRT.hr] Sarajevo: U eskploziji teško ranjen doministar MUP-a FBiH Jozo Leutar</ref> Riječ je o [[Jozo Leutar|Jozi Leutaru]], doministru unutarnjih poslova Federacije BiH, koji je preminuo [[28. ožujka]] [[1999.]], od ozljeda zadobivenih u atentatu.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/28/HRT0005.html HRT.hr] Preminuo Jozo Leutar</ref> Na [[Badnjak|Badnju večer]] [[2004.]] pripadnik vehabijskog pokreta je ubio tri, a ranio jednog člana hrvatske povratničke obitelji Anđelić u selu [[Kostajnica (Konjic, BiH)|Kostajnica]] pokraj [[Konjic]]a.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/2002/12/25/HRT0012.html HRT.hr] Na Badnju večer pokraj Konjica ubijena tri člana hravtske obitelji</ref>
Redak 136:
== Izvori ==
{{izvori|2}}
[[Kategorija:Etnologija Hrvata Bosne i Hercegovine| ]]▼
== Literatura ==
Line 144 ⟶ 142:
* Vidoslav Bagur, Zvonko Martić, ''Vila bana zvala priko Vrana'', KIZ, Zagreb, 2010.
* Članak ''Tradicijsko odijevanje i nakit Hrvata Bosne i Hercegovine'', Katolički tjednik, broj 47., studeni 2005.
▲[[Kategorija:Etnologija Hrvata Bosne i Hercegovine| ]]
| |||