Andrija Mohorovičić: razlika između inačica

'''Andrija Mohorovičić''' ([[Volosko]] kraj [[Opatija|Opatije]], [[23. siječnja]] [[1857]]. - [[Zagreb]], [[18. prosinca]] [[1936]].), hrvatski [[Geofizika|geofizičar]], ali i istaknuti hrvatski znanstveni djelatnik na području [[meteorologija|meteorologije]] i [[seizmologija|seizmologije]], s kraja [[19. stoljeće|19.]] i početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Nakon studija [[matematika|matematike]] i [[fizika|fizike]] u [[Prag]]u, radio kao [[gimnazija|gimnazijski]] profesor u [[Zagreb]]u i [[Osijek]]u, a potom kao profesor na Nautičkoj školi u [[Bakar (grad)|Bakru]] (od 1882.), gdje je predavao [[meteorologija|meteorologiju]] i 1887. osnovao [[Meteorološka postaja|meteorološku postaju]]. Od 1892. bio je upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu, koji je preuzeo nadzor i upravu nad svim meteorološkim postajama u tadašnjoj [[Banovina Hrvatska|Banovini Hrvatskoj]]. Mohorovičić je [[doktor]]irao 1893. u [[Zagreb]]u disertacijom ''O opažanju oblaka, te dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru''. Godine 1898. postao je pravi (redoviti) član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]], a od 1910. izvanredni sveučilišni profesor s predavanjima iz [[geofizika|geofizike]] i [[astronomija|astronomije]]. Mohorovičić se ubraja među najznamenitije hrvatske znanstvenike. Po njemu je nazvan jedan [[Mohorovičić (krater)|krater na Mjesecu]], i to na strani nevidljivoj sa Zemlje, a njegovo ime nosi i Geofizički zavod [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu|Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu]],<ref> '''Mohorovičić, Andrija''',[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41535] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> te gimnazija u [[Rijeka|Rijeci]]. [[BŠ-72 Andrija Mohorovičić]] je [[ratni brod]] u sastavu [[flota|flote]] [[Hrvatska ratna mornarica|Hrvatske ratne mornarice]]. Njemu u čast [[1996.]] [[asteroid]] s rednim brojem 8422 dobio je naziv - [[8422 Mohorovicic]].

Rođen je 23. siječnja [[1857.]] u [[Volosko]]m kraj [[Opatija|Opatije]]. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u [[Rijeka|Rijeci]]. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u [[Prag]]u upisao je [[1875.]] Po završenom studiju predavao je najprije u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u [[Zagreb|Zagrebu]]u ([[1879.]] - [[1880.]])<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 896., {{ISBN |978-953-95772-0-7}}</ref>, zatim na realci u [[Osijek]]u, te od [[1882.]] na Nautičkoj školi u [[Bakar (grad)|Bakru]]. Na vlastitu molbu [[1891.]] godine premješten je na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja [[1892.]] postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na [[Gradec (Zagreb)|Griču]]. Za [[doktor]]a [[filozofija|filozofije]] promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu [[1893.]] na osnovi disertacije ''O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru''. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a [[1910.]] postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, te je od [[1893]]. do [[1917]]/[[1918|18]]. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja [[geofizika|geofizike]] i [[astronomija|astronomije]]. Već je [[1893.]] dopisni član, a [[1898.]] pravi član tadašnje [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb]]u. Od [[1918.]] do [[1922.]] bio je tajnik njezina Matematičko-prirodoslovna razreda. Potkraj [[1921.]] umirovljen je, a preminuo je u prosincu [[1936.]] Pokopan je na zagrebačkom groblju [[Mirogoj]].

Za početak znanstvenog rada Andrije Mohorovičića odlučujući je bio rad na Nautičkoj školi u Bakru. Tu prvi put dolazi u neposredan dodir s [[meteorologija|meteorologijom]], koju je predavao učenicima Nautičke škole, a što ga je toliko zaokupilo da je [[1887.]] u Bakru osnovao [[meteorološka postaja|meteorološku postaju]]. Za određivanje gibanja oblaka konstruirao je [[1889.]] [[nefoskop]]. U svijetu je tada postojalo nekoliko vrsta nefoskopa, ali se originalnost Mohorovičićeve izvedbe ogledala u činjenici da je njegov [[mjerni instrument]] uz manje troškove izvedbe omogućavao točnost [[mjerenje|mjerenja]] veću nego ostali ondašnji instrumenti.<ref> Marijana Marinović: '''Bakarska nautika – od sedmogodišnje srednje škole do pomorske akademije''', [http://hrcak.srce.hr/82522], Agencija za odgoj i obrazovanje, Rijeka, www.hrcak.srce.hr/82522, 2015.</ref>

Mohorovičićev rad na području meteorologije obuhvaća istraživanje [[Bura|bure]] na području [[krš]]a i gibanja [[oblak]]a; konstruirao je [[nefoskop]] za određivanje smjera i brzine oblaka te vertikalnih gibanja zraka. Dva rada, ''Tornado kod Novske'' (31. svibnja 1892.) i ''Vijor kod Čazme'' (20. kolovoza 1898.), u kojima je potanko istražio pojave jakog nevremena, pobudila su zanimanje i u znanstvenim krugovima Europe jer su bila prvi [[Sinoptička meteorologija|sinoptički prikaz]] razorna djelovanja [[vjetar|vjetra]], koji je kod [[Novska|Novske]] podignuo uvis [[Željeznička vozila|željeznički vagon]] od 13 tona i nosio ga tridesetak [[metar]]a. Mohorovičić je procijenio da je na tom području [[ciklona]]lno kruženje vjetra dostiglo [[brzina|brzine]] između 46 [[Metar u sekundi|m/s]] i 158 &nbsp;m/s (od 166 do 569 [[Kilometar na sat|km/h]]). Istraživao je i [[klima|klimu]] [[Zagreb]]a na osnovi podataka o [[oborina]]ma, a proučavao je i [[Stopa opadanja temperature u troposferi|smanjenje temperature zraka s porastom visine]].

gdje je: ''c_h'' - ishodišna [[brzina]] u [[Hipocentar|hipocentru]] [[potres]]a, ''r_h'' - udaljenost hipocentra od [[Zemljina jezgra|središta Zemlje]], ''r'' - udaljenost točke u kojoj se određuje brzina ''c'' od središta Zemlje i ''k'' - [[eksponent]] koji odražava porast brzine s dubinom. Tom je pretpostavkom uspio riješiti sva pitanja u vezi sa širenjem potresnoga vala u najgornjem dijelu Zemljine kore, a gornji je izraz ušao u [[znanost]] kao Mohorovičićev zakon. Mnogobrojna kasnija istraživanja povrdila su opstojnost granične plohe (plohe diskontinuiteta brzine) najgornjega dijela Zemlje i u drugim područjima našeg planeta, pa je ta ploha u njegovu čast nazvana Mohorovičićev diskontinuitet, ili kraće '''Moho'''. Pokazalo se da debljina Zemljine kore, odnosno dubina Mohorovičićeva diskontinuiteta, nije svuda jednaka te da se mijenja od mjesta do mjesta. Podno planinskih lanaca doseže dubinu i do 70 [[km]], a podno dubokih [[ocean]]a nalazi se na dubini od samo 5 &nbsp;km. U prosjeku se nalazi 33 &nbsp;km ispod površine Zemlje.

[[Kategorija: Hrvatski znanstvenici]]

[[Kategorija: Hrvatski geolozi]]

[[Kategorija: Seizmologija]]