Leonard Bajić: razlika između inačica

 

== Životopis ==

 

Bio je prepoznatljiva stila pisanja. Znao je što čitateljstvo želi, pa su ga čitali i jednostavni i učeni, pratio je inozemne bogoslovno-[[asketizam|asketske]] revije i iz njih crpio nadahnuće za daljnji rad. Pozornost je posvetio brojnim jednostavnim, dobrim i svetim dušama među našim ljudima, koje još uvijek, radi naše nemarnosti, ostaju nepoznate, a mogu biti uzor bogoljubna i kreposna života drugima. Među ostalim opisao je [[Ivka Živalj|Ivku Živalj]], [[Ivan Rozić|Ivana Rozića]], [[Josip Ivelić|Josipa Ivelića]] i dr. Druge teme o kojima je pisao su [[svijest Božjeg boravka u ljudskom tijelu]], [[nesavršenost]]i, [[samoodricanje]], novi putevi duhovnog života i [[apostolat]]a, [[sakramen]]ti kao sredstvima [[kršćanska mistika|mističnog]] [[mistično sjedinjenje|sjedinjenja]], sabranost u molitvi, Sveto pismo, BDM i njeno štovanje u katolika te kod sjedinjenih i nesjedinjenih istočnih kršćana, duhovno savršenstvo, tekstove nabožno-divulgativne naravi, [[listopadska pobožnost|listopadskim pobožnostima]], čudesima (Lourdes, [[čudotvorno raspelo u Limpiasu]]), ukazanjima Žalosne Gospe u La Saletti i dr. U duhu svog vremena branio je svojim pisanjem istine vjere i zasade katoličkog nauka. To je činio pokrivanjem tema i izravnog vjerskog života kao i temama koje su se ticale narodnih i kulturnih tekovina kao sastavnicâ koje pripadaju vjeri i nacionalnoj svijesti.

 

Čitateljstvu je skretao pozornost na važnost mističnog bogoslovlja koje je toliko bitno da poznavanje istog snažno utječe na cjelokupni život i pojedinaca i cjelokupne kršćanske zajednice.

Kraj drugog svjetskog rata dočekao je u Zagrebu. Bio je žrtava progona koje su nove jugokomunističke vlasti sprovodile nad katoličkim svećenstvom. Hrvatska je po broju proganjanih i usmrćenih katoličkih svećenika prednjačila u Europi (samo ova fratarska zajednica je za rata i poraća na razne načine izgubila 44 fratra). Nove [[jugokomunizam|jugokomunističke]] vlasti okomile su se na njega i još nekoliko svećenika, dvojice radnika i jedne kućanice ([[Ivan Matošić]], [[Ivica Salamon]], fra [[Serafin Rajić]], fra [[Matej Vodanović]], fra [[Alberto Bukić]], fra [[Josip Visković]] i [[Jolanda Bauer]] ). Bajić je tad boravio u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Uz veliko policijsko osiguranje Udbinu su agenti u detaljno pripremljenoj akciji upali u ranim jutarnjim satima 19. travnja 1947. upali u samostan. Uhićenike su istoga dana smjestili u u istražni zatvor u Petrinjskoj ulici br. 12 u samice. Traumatično svjedočenje uhićenja imao je fra [[Karlo Jurišić]], koji je prvi put u životu stigao u Zagreb baš u predvečerje pretresa i uhićenja fratara.

 

 

Bajić je 17. srpnja iste godine optužen u staljinističkom, totalitarističkom stilu: "''od prvog dana poslije oslobođenja rovarili protiv narodnih vlasti širili raznovrsnu neprijateljsku propagandu, unosili zabunu u narod, stupili u vezu sa stranom špijunažom sami postali špijuni, šiljući inozemnim špijunima neistinite prikaze o našoj državi da bi konačno svršili kao teroristi i ubojice za novac koji dobivaju iz inozemstva''", uz sulude optužbe da on i suoptuženi kolege "''nikad nisu imali veze sa narodom, nikad se nisu brinuli o narodu i njegovim interesima, nikad im na srcu nisu ležali dobrobit i blagostanje narodno''" "''odmah poslije osobođenja pristupili su neprijateljskom, posebno špijunskom radu, a zatim stvorili i špijunsko-terorističku organizaciju u [[franjevački samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu|franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske]] u Vrbanićevoj ul. br. 35 u Zagrebu, smišljali i sprovodili diverzije i ubijstva''" i za vojni angažman.

Krvavi obračun novih vlastiju s Crkvom nije stajao samo na ovome. Vrh ondašnje komunističke vlasti prijetio je upravi upravi franjevačke provincije da će ukinuti cijelu zajednicu, provinciju ukinuti, samostan Majke Božje Lurdske ukinuti, okupirati i u njega smjestiti "novi komunistički proleterijat" (prosvjednici koji su u ime partijskih organizatora svakodnevno dolazili ispred samostana i demonstrirali). Ovaj samostan bio je na piku jugokomunistima zbog više razloga. Među ostalim u njemu su tijekom rata u bijegu bježeći pred indoktriniranim partizanima sklonili se mnogi izbjegli svećenici iz Dalmacije i Bosne i Hercegovine, pa su ga jugokomunisti smatrali "ustaškim gnijezdom". Zbog ove prijeteće situacije i zbog izbjegavanja još većeg zla optuženim odnosno zatvorenim fratrima, vikar provincije fra Karlo Nola javio je svećenicima u inozemstvu neka ne koriste ovo montirano suđenje u propagandne svrhe. Samo suđenje nije odjeknulo u inozemstvu kao suđenje nadbiskupu Alojziju Stepincu i njegovoj skupini od godine prije, no baš zbog ovih prijetnji udarom na franjevce i katoličku Crkvu, odustalo se od eskaliranja s ovim problemmom u međunarodnoj javnosti.

 

 

 

{{citat|''"Sve je na tom procesu bilo nepravedno, iskaz grube sile nove komunističke vlasti, koja ima iza sebe ne samo tužiteljstvo, sa zloglasnim Vladimirom Ranogajcem, koji je tolike poslao u smrt, već i sud, pa čak i odvjetnike koji su na sramotu svojeg uzvišenog poziva, otvoreno stali na stranu optužbe! Mračni istražitelji Ozne grubom fizičkom silom i himbenim psihičkim pritiscima čine sve nezakonitosti da bi od uznika dobili priznanje kakvo je totalitarnom režimu trebalo, jer, proces je trebao poslužiti osudi Katoličke Crkve da bi se uklonilo ili barem oslabilo najjaču uzdanicu naroda koji je trpio pod grubim policijskim i ideološkim terorom."''|[[Zvonimir Šeparović]] o suđenju Bajiću i drugovima.}}

 

== Djela o njemu ==

 

Fra [[Petar Bezina]] napisao je djelo o procesu i suđenju Bajiću i inim optuženicima u Zagrebu 1947. ''Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948''.

*fra Stjepan Čovo: [http://www.gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=133&Itemid=50 O fra Leonard (Miško) Bajić, život i djelo], Majka Božja Lurdska - Zagreb, pristupljeno 6. listopada 2014.

{{izvori}}

 

{{GLAVNIRASPORED:Bajić, Leonard}}

[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]

[[Kategorija:Hrvatski teolozi]]