Bjelovar: razlika između inačica

U izvorima na njemačkom jeziku naziva se ''Belowar,'' [[mađarski jezik|mađarski]] ''Belovár,'' [[kajkavsko narječje|kajkavski]] ''Belovar.''<ref>S. Belović–Đ. Blažeka: Rječnik govora Svetog Đurđa (Rječnik ludbreške Podravine), Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet {{ISBN |978-953-7210-19-9}} s. 58.</ref>

* [[Bjelovar]]

Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu [[Bilogora|Bilogore]] (Sjeverozapadna [[Hrvatska]]) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.

Bjelovar je i prometno raskrižje u ovom kraju. Sijeku ga ceste od [[Zagreb|Zagreba]]a za [[Osijek|Osijek]], zatim iz [[Varaždin|Varaždina]]a i [[Koprivnica|Koprivnice]] preko [[Čazma|Čazme]] do [[Ivanić Grad|Ivanić Grada]]a i autoceste, a preko [[Daruvar]]a na jednu stranu vode, za [[Virovitica|Viroviticu]], a na drugu stranu prema [[Pakrac]]u i [[Lipik]]u.

Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 &nbsp;km², a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika.

Grad Bjelovar je [[klima]]tski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. [[zima|Zime]] u ovom prostoru su umjereno hladne, a [[ljeto|ljeta]] su topla. Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 &nbsp;mm godišnje. Godišnji je prosjek relativne vlažnosti 80 %.

Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12&nbsp;° C, srednja siječanjska -0,4&nbsp;° C, a srednja srpanjska 20,6&nbsp;° C.

Najstarija nalazišta iz [[Mlađe kameno doba|mlađeg kamenog doba]] pronalazimo u prigradskom naselju Bjelovara, Ždralovima, gdje se tijekom gradnje podruma za kuću Josipa Horvatića pronašlo zemunice. Iskopine su prepoznate kao dio [[Starčevačka kultura|Starčevačke kulture]] (oko 5000. – 4300. pr. Kr.). <ref>Jakovljević, G. ''Arheološka topografija Bilogore'', Bjelovarski zbornik ‘89, Bjelovar, 1989., str. 108-119</ref> <ref>Dimitrijević, S. ''Das Neolithikum in Syrmien, Slawonien und Nordwestkroatien - Einführung in den Stander Forschung'', Archeologica Iugoslavica X, Belgrade, 1969., str. 39-76 (45, 47)</ref> <ref>Dimitrijević, S. ''Sjeverna zona - Neolitik u centralnom i zapadnom dijelu sjeverne Jugoslavije'', Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Sarajevo, 1979., str. 229-360 (252-253)</ref> Nalazište je identificirano kao najzapadnije za taj tip neolitičke kulture, naziva se Ždralovi facies odnosno <small>»</small>Starčevo – Final<small>«</small>. Oko Bjelovara pronađena su nalazišta [[Korenovska kultura|Korenovske kulture]], [[Sopotska kultura|Sopotske kulture]], [[Lasinjska kultura|Lasinjske kulture]] i [[Vučedolska kultura|Vučedolske kulture]].<ref>Jakovljević, G. ''Povijest naseljenosti bjelovarskog kraja do osnutka grada'' ; '''u''': Slukan Altić, M. ''Povijesni atlasi gradova : I. sv. Bjelovar'', Hrvatski državni arhiv i Državni arhiv u Bjelovaru, 2003., str. 11-19</ref>

Dali višnji Bogovi da to ispadne drukčije!"

Beck je, ne osvrćući se na pritužbe i prigovore, bjelovarsku utvrdu sagradio na visoravni okruženoj močvarama koje su ipak pružale sigurnost. Grad je sagrađen gotovo u jednome dahu. Na poziv vojne uprave, iz Marče kod Ivanić-Kloštra u Bjelovar su došli [[Češka|češki]] redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš [[1761]]. godine. Osnovali su [[škola|školu]] za [[djeca|djecu]] vojničkih časnika i građana. U početku je bilo samo 5 učenika, a nastava se održavala na [[njemački jezik|njemačkom jeziku]]. Budući da je u gradu bila samo kapelica, odlučili su sagraditi [[crkva|crkvu]]. Gradnja je počela [[1765]]. [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebački]] [[biskup]] [[Josip Galjuf]] posvetio je crkvu [[15. listopada]] [[1775]]. na blagdan [[Sveta Terezija Avilska|sv. Terezije Avilske]], po kojoj je crkva nazvana. Ispod crkve u podzemnim hodnicima su osigurana mjesta za šezdeset grobova, ali je u njima pokopano malo ljudi.

[[Narodna nošnja]] na bjelovarskom području bila je najjednostavnija i najasketskija u cijeloj [[Hrvatska|Hrvatskoj]], zbog stalne opasnosti od napada Osmanlija i siromaštva stanovnika. Uz to, život [[žena]] bio je težak, zbog nedostatka [[muškarac]]a koji su bili u ratu pa nije bilo vremena za raditi ukrase na nošnjama. [[Odjeća]] je bila jednaka za svakodnevne i svečane prilike, jednaka za odrasle i djecu. Bila je jednostavna, bijele boje izrađena od [[lan]]a s crnim prslukom. Žene su nosile bijele [[marama|marame]], a muškarci crne [[šešir]]e. <ref>Sitta, Silvija, Bjelovarac – gradski list, Bjelovar, 18. ožujka 2004.</ref>

Na početku [[20. stoljeće|20. stoljeća]], izgrađeno je mnogo ustanova i kuća, pretežno u stilu [[secesija|secesije]]. Gimnazija je izgrađena [[1901]]. godine. Poznati [[zagreb]]ački [[arhitekt]] [[Dionis Sunko]] projektirao je zgradu Hrvatskog sokola, koja je završena [[1912]]. godine, a sljedeće godine je izgrađena [[sinagoga]], rad arhitekata Honisberga i Deutscha.

[[Josip Broz Tito]] boravio je i radio u [[Veliko Trojstvo|Velikom Trojstvu]] kraj Bjelovara od [[1922]]. do [[1925]]. godine. Utjecao je na radnički pokret i djelovanje komunističke partije. Bio je član Okružnog komiteta partije za Bjelovar [[1924]]. gdoine. Nakon njegovog odlaska u [[Kraljevica|Kraljevicu]] 1925. godine, nije bilo aktivnosti komunista sljedećih 10 godina.

Električna rasvjeta uvedena je [[1938]]. godine.

[[Bjelovarski ustanak]] dogodio se [[1941]]. [[Hrvati]] u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci nakon izbijanja [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana [[8. travnja]] 1941. otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u [[Veliki Grđevac|Velikom Grđevcu]] i 40. dopunski puk u [[Severin (općina)|Severinu]], koji su bili u sastavu Slavonske divizije jugoslavenske vojske sa sjedištem u Bjelovaru. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku postaju u [[Garešnica|Garešnici]] i stižu u Bjelovar te pružaju podršku gradonačelniku dr. [[Julije Makanec|Juliju Makancu]]. U sukobu žandara i vojske, poginula su dva hrvatska pobunjenika, a tri su ranjena. Nakon toga se gradska vlast pridružuje pobuni, te je srušena jugoslavenska kraljevska vlast. Sljedećih dana su žandari i oficiri iz osvete, ubili 28 civila u predgrađu Bjelovara i u selu Donji Mosti.

Dana [[28. travnja]] [[1941]]. godine, ustaše su ubili oko [[Pokolj u Gudovcu|200 Srba u Gudovcu]] kraj Bjelovara. Nijemci su već u to vrijeme preuzeli civilnu i vojnu vlast u gradu. Uhitili su i zatvorili ustaše, koji su sudjelovali u pokolju te zabranili nove slične akcije. U II. svjetskom ratu stradao je velik broj [[Židovi|Židova]] iz Bjelovara. Sinagoga je kasnije pretvorena u Narodno kazalište, a sada je Dom kulture. Od početnog interijera, ostala je samo [[Davidova zvijezda]].

U središnjem [[park]]u [[1943]]. godine, postavljen je paviljon od [[brač]]kog kamena po nacrtu bjelovarskog arhitekta [[Zdenko Strižić|Zdenka Strižića]].

Američki ratni zrakoplovi bombardirali su grad [[28. veljače]] [[1945]] godine. <ref>http://www.zupa-svetoga-antuna-bj.hr/povjest_zupe.php</ref> [[Partizani]] su zaposijeli grad [[5. svibnja]] [[1945]]. godine. Na području grada bilo je nekoliko logora. Poražene snage [[NDH]]-a i izbjegli hrvatski civili nakon izručenja [[JNA|Jugoslavenskoj armiji]] kraj [[Bleiburg]]a [[15. svibnja]] [[1945]]., pri povratku prolazili su "Križnim putem" i kroz Bjelovar, gdje su izvršene masovne likvidacije. Dio ljudi je pogubljen u [[šuma]]ma Lug i Trnovka. Ubijena su i dva mlada franjevca [[Sebastijan Šantalab]] i [[Ferdo Gassmann]]. U Bjelovaru je u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] poginulo 518 ljudi, a neposredno nakon rata ubijeno je još 471 <ref>Zdravko Ivković: Hrvatski križni put-postaja Bjelovar-Lug 1945., Matica Hrvatska, Bjelovar 2006.</ref>.

Vojarna "Božidar Adžija" na Vojnoviću u samom gradu i objekti [[JNA]] u okolici Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga, jer se 265. mehanizirana brigada na čelu s pukovnikom Rajkom Kovačevićem nije željela mirno predati. Planom "Bilogora" HV je [[29. rujna]] [[1991.]] napala i zauzela vojarnu. Skladište se našlo u okruženju i pod napadom. Nakon kraće borbe, major Milan Tepić je naredio vojnicima, da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, u 10 sati i 17 minuta, 29. rujna, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je i sam poginuo, kao i još 11 hrvatskih vojnika. Na mjestu eksplozije ostao je veliki krater, šuma je izgorila, a danas je to [[spomen-područje Barutana]]. Major Milan Tepić u Srbiji se slavi kao ratni heroj, po njemu su nazvane ulice u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci i Bačkoj Palanci. <ref>http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=4822:ratna-svjedoanstva-bjelovarskih-branitelja&catid=62:osvrti&Itemid=56</ref> Tijekom [[29. rujna]] [[1991]]., trajao je oružani sukob oko vojarne. Bilo je razmjene pješačke i minobacačke vatre. Jedan od tenkova napustio je vojarnu i pucao po kućama oko vojarne, koje su pri tome jako oštećene. Više minobacačkih granata palo je i na [[Bjelovarska katedrala|crkvu sv. Terezije Avilske]] pri čemu su poginule tri žene. Oko 19 sati, hrvatska vojska zauzela je vojarnu, pri čemu su ubijeni pukovnik Rajko Kovačević, potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase JNA Dragiša Jovanović, a ostali vojnici su zarobljeni. <ref>http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1077&NrSection=1&NrArticle=13457</ref>

Operacija "Bljesak" 1995.g.; Operacija Oluja 1995.g.(djelovi brigade); obrambena operacija "Zid" za vrijeme trajanja "Oluje".

Kroz 105.br. HV je od 1991.g. pa do 1995.g. prošlo više od 7000 ljudi, a od toga je bilo više od 5000 Bjelovarčana. Brigada je u bojevim djelovanjima od 1991. do 1995. g imala 92 poginula pripadnika, i više od 350 ranjenih.

Za svoj doprinos u Domovinskom ratu Odlikovana je visokim državnim vojnim odličjem "Red Bana Jelačića"

Početkom [[21. stoljeće|21. stoljeća]], Bjelovar je dobio prvu ženu gradonačelnicu [[Đurđa Adlešič|Đurđu Adlešič]], koja je uspješno upravljala gradom u dva mandata. Zbog funkcije potpredsjednice Hrvatske Vlade, u njenom drugom mandatu zamijenio ju je [[Antun Korušec]].

[[Papa]] [[Benedikt XVI.]] utemeljio je [[Bjelovarsko-križevačka biskupija|Bjelovarsko-križevačku biskupiju]] sa sjedištem u Bjelovaru [[5. prosinca]] [[2009]]. godine. Prvim biskupom Bjelovarsko-križevačke biskupije imenovan je mons. [[Vjekoslav Huzjak]]. Biskupija je zaživjela [[20. ožujka]] [[2010]]. godine, izvršenjem bule o osnivanju te ređenjem i preuzimanjem službe prvog biskupa. Svečano euharistijsko slavlje održano je na [[Trg Eugena Kvaternika (Bjelovar)|Trgu Eugena Kvaternika]] uz prisutnost velikog broja biskupa i svećenika iz desetak država. Glavni zareditelj bio je kardinal [[Josip Bozanić]], nadbiskup i metropolit zagrebački, uz suzareditelje mons. Marija Roberta Cassarija, apostolskog nuncija u Hrvatskoj i mons. [[Josip Mrzljak|Josipa Mrzljaka]] biskupa varaždinskoga. Katedrala je postala dosadašnja župna [[Bjelovarska katedrala|crkva sv. Terezije Avilske]] u Bjelovaru.

U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje [[mlijeko|mlijeka]] i [[sir]]eva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”. Izvorni sirevi su: Bilogorac, Podravac, Dimsi itd. U postupku je proces brandiranja, lokalnih sireva kvargl i graničar.

* [[Bjelovarsko_kazalište|Bjelovarsko kazalište]]

"Argo" iz Bjelovara prva je posada, koja je pobijedila na [[Maraton lađa|Maratonu lađa]], a da nije iz doline Neretve. O njihovoj neočekivanoj pobjedi 2016. godine, snimljen je [[dokumentarni film]] "Zlatno runo, Argonauti s ribnjaka". <ref>http://turizam-bilogorabjelovar.com.hr/manifestacije/bjelovar/dokumentarni-film-zlatno-runo-argonauti-s-ribnjaka Preuzeto 6. kolovoza 2017.</ref> Nakon pobjede, dobili su Domagojev štit i priređen im je veliki svečan doček u Bjelovaru.

*Ivan Crnjak, “Bjelovar i okolni krajevi”, Školska knjiga, Zagreb 1989. {{ISBN |9788603992663}}

*Željko Karaula, “Studije iz povijesti Bjelovara 1848.-1991.”, Čvor, Bjelovar, 2011. {{ISBN |9789533100128}}