Duh: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Reverted 1 edit by 46.188.146.141 (talk) to last revision by Ganglij (TwinkleGlobal)
Oznaka: uklanjanje
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 5:
Kao ljudska ličnost, duh je sveukupnost psihičkih procesa ili ljudski karakter i mentalitet.
 
Izraz duh se katkada zbog sličnog značenja poistovjećuje sa [[duša|dušom]], ili se koristi kao istoznačnica za um.
 
Duh je i temeljna osobina nekog djela, [[znanost]]i, [[doktrina|doktrine]], [[religija|religije]], filozofije, pokreta, [[kultura|kulture]], civilizacije, povijesnog razdoblja, umjetnosti, itd.
Redak 21:
== U filozofiji ==
Latinskim riječima ''spiritus'' i ''animus'' izvorno značenje je srodno i usko vezano uz predodžbu disanja; latinski ''spirare'', disati. Oba izraza se isprva zamjenito upotrebljavaju, dok kasnije u [[skolastika|skolastičkoj]] filozofiji, animus pretežno označava cjelokupnost duševnih funkcija, dok spiritus postaje metafizički termin za „duhovno biće“, koji se primjenjuje za Boga i nevidljiva stvorenja i na „viši vječni“ dio čovjeka.
U filozofiji duh je nematerijalna supstancija. Grčki izraz πνεῦμα, ''pneuma'', naziv je za „životni dah“, za kojega se vjerovalo da udisanjem ulazi u tijelo i održava [[život]] i da se na samrti izdiše.
 
Kod [[stoicizam|stoika]], duh označava logičko kozmičko načelo. Posebnu nijansu metafizičkog značenja dobiva spiritus kod [[René Descartes|Descartesa]] (franc. ''esprit'') koji ga definira kao zasebnu kategoriju bića, kao misaonu tvar ''res cogitans'', toliko oprečnu materiji ''res extensa'', da je među njima nemoguć odnos.
 
Dalje od Descartesa duh postaje osnovnim pojmom mnogih duhovnih i idealističkih filozofija, predstavljajući jedinu ili bar primarnu osnovu čitave zbilje. Osobito u njemačkom [[idealizam|idealizmu]] duh, ''Geist'', postaje predmetom spoznajnoteorijskih i [[ontologija|ontoloških]] spekulacija. Za [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling|Schellinga]] duh je jedan od polova „apsolutnoga“; za [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]] on je stadij u [[dijalektika|dijalektičkom]] razvoju [[ideja|ideje]], a očituje se u tri oblika, kao subjektivni: individualni, psihološki; kao objektivni: povijesni, društveni, kulturni i kao apsolutni: umjetnički, religiozni i filozofski.
I u novijim filozofskim strujanjima idealističkog tipa, duh se često suprotstavlja kao osnovna posebna kategorija [[bitak|bitka]] prema materiji.
 
== Nus ==
'''Nus''' (grčki ''νοΰς'', latinski ''intellectus'', um, [[razum]], duh) označava samu [[misao|misaonu]]nu aktivnost. Kod [[Anaksagora|Anaksagore]] nus je objektivni um- najfinija i najčistija tvar, odvojena od svih drugih, beskonačni i nepromjenjivi prvi uzrok kretanja. "Nus je dao poticaj za svrhovito (teleološko) uređenje svemira"<ref name="Kalin">Kalin, Vladimir, "Povijest filozofije", 28. izd., Školska knjiga, Zagreb,2004., {{ISBN |953-0-20486-8}}, str.83.</ref> . Kod [[Platon]]a i [[Aristotel]]a, nus je najplemenitiji dio duše..,
 
== Vidi ==