Razlika između inačica stranice »Đuro Špoljarić«

Obrisano 55 bajtova ,  prije 7 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
(izmjena)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
 
 
== Sindikalna djelatnost ==
Špoljarić je bio član Centralne sindikalne komisije [[Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije|Ujedinjenoga radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije]], a iza rata je bio i savezni sindikalni čelnik [[Savez sindikata Jugoslavije|Saveza sindikata Jugoslavije]]. U jednom navratu hvalio se ideološkom superionošću ''jugoslavenskih udarnika'' koji su u stanju izdržati 20 – 30 sati rada u najtežim uvjetima.<ref>Lilly, Carol S. ''Power and Persuasion : Ideology and Rhetoric in Communist Yugoslavia, 1944-1953'', Westview Press, Boulder (Colorado), 2001., str. 118., {{ISBN |0-8133-3825-5}} {{Citat|Likewise, trade union leader Djuro Spoljarić described Yugoslavia's shock workers as "incredible heroes, who are able to work 20-30 hours under the most difficult circumstances …}}</ref>
 
== Komunistička djelatnost ==
[[Revolucija|Revolucionarnome]] [[Radnički pokreti|radničkom pokretu]] pristupio je poslije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]], isprva kao član [[SKOJ]]-e ([[1925.]]),<ref name="Tito">[[Josip Broz Tito|Tito, Josip Broz]]. ''The party of the revolution: Fifth Conference of the Communist Party of Yugoslavia – 1940.'', [translation Vesna Grbin], (<small>Zbirka »STP: Socialist Thought and Practice«</small>), Aktualna pitanja socijalizma, Beograd, 1980., str. 167.</ref> zatim [[KPJ]]-e ([[1929.]]).<ref name="Tito"/> Od [[1930.]] je bio instruktor pri Centralnom komitetu KPJ u Beogradu.<ref name="Tito"/> Godine [[1935.]] bio je izabran za tajnika Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku.
 
Na »krnjem kongresu«<ref name="OKP">Kladarin i dr., 1958., 46.</ref> kojim je u noći s [[1. kolovoza|1.]] na [[2. kolovoza]] [[1937.]] osnovana Komunistička stranka Hrvatske postaje prvoizabrani ''sekretar''<ref>Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?cd=2&id=rv_sAAAAMAAJ&q=%C4%90uro+%C5%A0poljari%C4%87 str. 66.,] (64. – ...), {{ISSN|0351-8221}}</ref> ([[Hrvatski jezik|hrv.]] tajnik) Glavnoga odbora [[KPH|Komunističke stranke Hrvatske]] (kasnije Središnjega odbora ''Komunističke partije Hrvatske''). U Središnjem odboru KPH (kasnije ''Centralnom komitetu KPH'') Špoljarić je bio zadužen za kontakte s [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskim zagorjem]] i [[Međimurje|Međimurjem]]m, te sa Sušakom.
 
Godine [[1939.]] je zajedno s [[Marko Orešković|Markom Oreškovićem]] radio na ustrojavanju podružnice njihove stranke u [[Sušak]]u. Uhićeni su i bilo im je suđeno temeljem čl. 1. ''Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi'', radi širenja komunističkih ideja. Obojica su sudu izjavili pripadnost komunistima. I prije ovoga suđenja bio je zatvaran u Zagrebu ([[1937.]]).
[[1939.]] je smijenjen s položaja sekretara, ali i položaja člana [[Centralni komitet KPH|CK KPH]].
 
Ivo Banac označava Špoljarića kao predstavnika hrvatskih [[Narodna fronta Hrvatske|pučkofrontovaca]], koji su umnogome izgubili svoj položaj unutar KPJ-e, kao glavni gubitnici unutar starih frakcija, pometeni u stranu, označeni kao [[Kominterna|kominternisti]].<ref>[[Ivo Banac|Banac, Ivo]]. ''Protiv straha : članci, izjave i javni nastupi : 1987. – 1992.'', Slon, Zagreb, 1992., str. 23.</ref> Po Bančevoj ocjeni u Hrvatskoj staljinizam nije uhvatio korijena, a pristajanje hrvatskih komunista uz Rezoluciju bio je, po njegovom sudu, na svojevrstan način oblik vezivanja uz [[Andrija Hebrang (otac)|Hebrangovu]] struju, misleći pritom upravo na nacionalno pitanje.<ref>Banac, Ivo. ''Sa Staljinom protiv Tita : informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu'', [s engleskoga preveo Josip Šentija], Globus, Zagreb, 1990., str. 178., {{ISBN |86-343-0407-8}}</ref><ref>Kašić, Biljana. ''Idejna strujanja u Hrvatskoj 1948. – 1952.'', // [[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]], Vol. 25, br. 1 (1993.), str. 101. – 124., {{ISSN|0590-9597}}</ref>
 
== Stradanje prije rata ==
 
== Drugi svjetski rat ==
Kao sudionik [[NOB]]-e bio je jedno vrijeme politički komesar Mokranjskog bataljuna (u [[BiH]]), te pripadnik [[13. primorsko-goranska divizija|13. primorsko-goranske divizije]].<ref name="Čepo">[[Zlatko Čepo|Čepo, Zlatko]]. ''<u>Zvane Črnja: '''Sukobi oko Krleže''' (1983.)</u>'' (ocjene i prikazi) // [[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]], Vol. 16, br. 1 (1984.), str. 123. – [http://books.google.hr/books?id=XJZpAAAAMAAJ&q=brigadu 126.,] {{ISSN|0590-9597}} {{Citat|Zbog neprijateljske ofenzive Špoljarić nije otišao u Zagreb, već u 13. primorsko-goransku brigadu i nije obavio taj zadatak. Ne vjerujemo kako je to bila jedina Titova inicijativa da se na oslobođeni teritorij dovede Miroslav Krleža, kojemu je bilo namijenjeno mjesto potpredsjednika AVNOJ-a. (možda bi o tome mogao više reći Ivan Krajačić Stevo.)|Čepo, 1984., 126.}}</ref> Za vrijeme rata je bio rukovoditelj srednjega partijskog tečaja pri Okružnom komitetu KPH za Liku,<ref name="Z43"/> stranački instruktor u Dalmaciji. Također je boravio na [[Krk]]u. Bio je vijećnik [[ZAVNOH]]-a, na Prvome,<ref name="Z43">Sirotković, Hodimir <small>(gl. redakt.)</small> ''Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : zbornik dokumenata ― 1943.'', [Sv. 1.], Institut za historiju radničkog pokreta [Hrvatske], Zagreb, 1964., str. 214., 641., 643. i 674.</ref> Drugome,<ref name="Z43"/> [[Treće zasjedanje ZAVNOH-a|Trećem]]<ref>Sirotković, Hodimir <small>(gl. redakt.)</small> ''Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : zbornik dokumenata ― 1944. (od 1. siječnja do 9. svibnja)'', Sv. 2., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1985., str. 675. i 697.</ref> i Četvrtome zasjedanju.<ref>Sirotković, Hodimir <small>(gl. redakt.)</small> ''Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : zbornik dokumenata ― 1945. (od 1. siječnja do 25. srpnja)'', Sv. 4., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1986., str. 728. i 744.</ref>
 
== Stradanje poslije rata ==
Bio je zatočenik [[Politički logor Goli otok|političkoga logora na Golom otoku]],<ref>Mihailović, Dragoslav. ''Goli otok'', Zbirka (Dela / 7.), Politika, Beograd, 1990., [http://books.google.hr/books?id=o53aAAAAMAAJ&q=Шпољарић str. 497.,], {{ISBN |86-7607-001-6}}</ref> iz kojih razloga je promijenio ime i prezime.
 
== Ostale djelatnosti ==
== Literatura ==
*Jelić, Ivan. ''Komunistička partija Hrvatske 1937. – 1941.'', Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1972., str. 60., 141., 229., 356., 357., 358., 368., 373., 380., 381., 388., 398., 405., 410., 412., 413., 422., 428., …
*Jelić, Ivan. ''Osnivački kongres Komunističke partije Hrvatske 1937.'', Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1987., {{ISBN |86-80359-04-01}} <!-- ISBN nije točno izračunan, ali se donosi u izvornomu obliku radi mogućnosti bržega pronalaženja djela u bazama podataka NSK i drugih knjižnica -->
*Kladarin, Đuro; Mardešić, Ivo; Mrazović, Karlo; Saili, Dragutin; Šimić, Rudi; Trbojević, Mane <small>(redak.)</small> ''Osnivački kongres Komunističke partije Hrvatske'', Naprijed, Zagreb, 1958.
*IHRPH, Zbirka: Lepoglava, kutija XX., 1940.
19.624

uređivanja