Inačica od 2. travnja 2017. u 12:18 uredi Drago Karlo (razgovor \| doprinosi) 578 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. veljače 2020. u 17:34 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 1: '''Elektronski afinitet''' je težnja atoma ili iona nekog elementa u plinovitom stanju da veže na sebe elektron, ''e<sup>−</sup>''. ▼ ▲'''Elektronski afinitet''' je težnja atoma ili iona nekog elementa u plinovitom stanju da veže na sebe elektron, ''e<sup>−</sup>''. Afinitet prema elektronu jednak je [[energija\|energiji]] '''''E''<sub>a</sub>''' <ref name="Fil"/> (ili '''''E''<sub>ea</sub>'''), koja se oslobađa ili koju treba dovesti kada neki [[atom]] ili ion primi [[elektron]]. Line 8 ⟶ 7: :::Drugi stupanj: <math>\qquad \mathrm{X^-(g)+e^-(g)\rightarrow X^{2-}(g)}</math> Kada atom primi elektron, nastaje negativno nabijeni ion jer je u elektronskom omotaču jedan elektron više nego što ima protona u jezgri i dobivena čestica više nije neutralna. Porastom protonskog broja afinitet prema elektronu se unutar periode povećava, a unutar skupine smanjuje. Atomi nemetala imaju gotovo popunjenu valentnu ljusku i primanjem elektrona mogu postići energetski povoljniju [[Elektronska konfiguracija\|elektronsku konfiguraciju]] [[Plemeniti plinovi\|plemenitog plina]]. Zato nemetali lako tvore negativne ione i imaju velik elektronski afinitet. Elektronski afinitet mjeri se kao promjena energije, najčešće [[Entalpija\|entalpije]], koja se oslobađa ili troši kada atom ili negativno nabijeni ion u plinovitom stanju primi elektron. Postupak određivanja je složen zbog čega su točno određeni afiniteti samo malog broj elemenata.<ref name="Fil">Filipović, Lipanović: "Opća i anorganska kemija", 9. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1995., {{ISBN \|953-0-30907-4}}, str.189-190 </ref> Najveći afinitet prema elektronu imaju [[~~Halogeni elementi\|~~halogeni elementi]] čijim atomima nedostaje jedan elektron do stabilne konfiguracije plemenitog plina. Oni oslobađaju najveću energiju prilikom vezivanja elektrona ili drugim riječima imaju veliku negativnu vrijednost [[Entalpija\|entalpije]] vezanja elektrona (prema termodinamičkoj konvenciji), Δ<sub>ea</sub>H<ref name="Atk"> P. W. Atkins, M. J. Clugston: Načela fizikalne kemije, Školska knjiga, 4.izd, Zagreb, 1996., {{ISBN \|953-0-30908-2}}, str. 20-41 </ref>. Elektronski afinitet se najčešće izražava upravo kao negativna vrijednost entalpije vezanja elektrona. [[File:Electron affinity of the elements.svg\|mini\|desno\|650px\|Elektronski afinitet]] {\|class="wikitable" !colspan="3" \|Vriijednosti elektronskog afiniteta \|- !reakcija\|\|E<sub>ea</sub> / eV <ref name="Fil"/>\|\|E<sub>ea</sub> / kJmol<sup>-1−1</sup><ref name="Atk"/> \|- \|H + e<sup>-</sup> → H<sup>-</sup>\|\|align="center"\|-0,76\|\|align="center"\|-74 Line 35 ⟶ 34: \|} Afinitet prema elektronima je značajno svojstvo atoma, koje pored [[Promjer atoma\|promjera atoma]] (iona) i [[Energija ionizacije\|energije ionizacije]], bitno odlučuje o prirodi [[Kemijska veza\|kemijske veze]] koju će promatrani atomi međusobno ostvariti. Kad su atomi već vezani kemijskom vezom tada razmatramo svojstvo [[~~Elektronegativnost\|elektronegativnosti~~elektronegativnost]]i kako bi tumačili svojstva nastalog spoja. Elektronegativnost atoma u kemijskoj vezi upravo se računa iz energije ionizacije i elektronskog afiniteta.<ref name="Atk"/> ==Izvori== * P.W. Atkins, ''Physical Chemistry'', 5th edition, 1994, Oxford University Press, Walton Street, Oxford. [[Kategorija:Opća kemija]]

Elektronski afinitet: razlika između inačica