Evanđelje po Ivanu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
|||
Redak 11:
{{citat|Cvijet Biblije su Evanđelja, a cvijet Evanđelja jest Ivanovo Evanđelje.|[[Origen]]}}
==Književna vrsta==
Line 17 ⟶ 16:
Značajni su dugački govori i dijalozi u kojima se provlače oštre rasprave o [[Isus]]ovoj vlasti. Ističu se sadržajno bogati [[teologija|teološki]] „slikoviti govori“. U usporedbi sa sinopticima Ivanovo evanđelje razlikuje se svojom jedinstvenom koncepcijom koja je obilježena jednostavnim jezikom, pretpostavkom o svijetu i pojmom svijeta. Ivanova misao kruži oko nekoliko odlučujućih spasenjskih pojmova: život, mir, svjetlo, radost, istina, riječ, vjerovati, upoznati, ljubiti. Ivanovo evanđelje, osobito proslov i Isusovi govori, ima poetski oblik koji se očituje ne u [[paralelizam|paralelizmima]] ili [[rima|rimi]], već u [[ritam (glazba)|ritmu]]. Isusov govor u Ivanovu evanđelju zbog toga je mnogo svečaniji nego kod sinoptika. U [[Stari zavjet|Starom zavjetu]] Božja riječ objavljena po prorocima ima također uglavnom poetski oblik.
Isus koji dolazi od Boga koristi se ljudskim rječnikom koji nije sposoban izraziti božanske stvarnosti. Zato se Ivanov Isus često služi [[metafora]]ma kako bi opisao sebe ili predstavio svoju poruku. Isusovi sugovornici često ne razumiju metaforu, jer je shvaćaju doslovno. U Ivanovu evanđelju često nailazimo i na [[ironija|ironiju]]. Isusovi protivnici ne htijući i ne znajući izriču o Isusu tvrdnje koje su istinitije i imaju dublje značenje nego što oni misle. Ivan često upotrebljava [[inkluzija|inkluzije]] kojima označava glavnu ideju određenog teksta te ujedno njegov početak i kraj.
Ivan od svih evanđelista ima najsiromašniji rječnik. Rabi oko tisuću riječi, trostruko manje nego drugi evanđelisti. Međutim mnoge riječi imaju simboličko značenje. Ovakav [[stil]] čini četvrto evanđelje teškim za razumijevanje ali i bogatim u značenju. [[Klement Aleksandrijski]] naziva ga »duhovnim evanđeljem«. Dubinsko shvaćanje [[Isus|Krista]] i njegove djelatnosti postiže se kod Ivana pomoću simbolizacije njegove povijesti. Činjenice i riječi imaju različite razine smisla i neprestano upućuju onkraj sebe samih. Odatle važnost pojma »znamenje« te upućivanje na mnogostruki smisao neke činjenice ili riječi. Samo iskustvo [[Duh Sveti|Duha Svetoga]] omogućuje dokučiti nakanu teksta.
Line 23 ⟶ 22:
==Autor==
[[Datoteka:Karolingischer Buchmaler um 820 001.jpg|210px|minijatura|desno|Prikaz četiri evanđelista u karolinškom stilu 820. godine.]]
Prema tradiciji autor je sveti [[Ivan Evanđelist]], učenik kojega je Isus ljubio. Bio je blizak svetom [[Sveti Petar|Petru]]. Potječe iz [[Galileja|Galileje]], s [[Galilejsko jezero|Galilejskog jezera]], baš kao i Petar. Ivan je tako bio i jedan od Isusovih najbližih učenika.
Stara otačka predaja u 2. st. pripisuje djelo Ivanu [[Zebedej]]evu, bratu [[Jakov Stariji|Jakova starijeg]], a nova istraživanja žele pronaći nekog drugog. To sigurno nije neki prezbiter Ivan, iz [[Efez]]a, niti neki Ivan, [[esen]] iz [[jeruzalem]]ske esenske zajednice koji je ugostio Isusa i postao mu vjerni učenik. Jedna od njegovih značajki u evanđelju je [[dualizam]] svjetlost-tama koji je prisutan i u [[kumran]]skom nauku. On dobro poznaje i [[Gnosticizam|gnostičke]] elemente i služi se njima.
Koristi se i [[Otkrivenje|apokalipsom]], ali je odbacuje. On dakle dobro poznaje [[Židovstvo|židovski]] i [[poganstvo|poganski]] svijet da bi što bolje i jasnije iznosio radosnu vijest, da je Isus Krist Sin Božji i jedini put do vječnog života.
Line 49 ⟶ 48:
4. Evanđelje - knjiga spasenja u kojoj je opisano svjedočanstvo Krista u svijetu (5,1-12,50), te život [[Crkva|Crkve]] koji se temelji na Isusovu uskrsnuću (13,1-20,31).
5. Dramatska objava Krista: [[Ivan
6. Knjiga znamenja (1,19-12,50), objava kroz znamenja (2,1-4,54), blagdani: subota, Pasha, Sjenice, Posveta Hrama, ususret času smrti i slave (11,1-12,50), knjiga slave (13,1-20,29), muka , smrt ( 18,1-19-42), ukazanja i iskustvo vjere (20,1-29), kraj evanđelja (20,30-31).
Line 58 ⟶ 57:
==Sadržaj evanđelja==
Proslov započinje rečenicom ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Bogu i Riječ bijaše Bog...''(Iv 1,1). To podsjeća na sedam dana stvaranja kojima počinje svijet i stvaranje. Već sam proslov želi naglasiti da Riječ koja je jedno s [[Bog Otac|Ocem]], dolazi u ovaj svijet s ciljem da se obnovi ono što je već stvoreno i da započne doba novog stvaranja, obnove u Isusu. Po toj Riječi, tj. po Isusu Kristu počinje novo stvaranje, božanski svijet koji ulazi u stvarnost na zemlji.
Nakon proslova slijede poglavlja u kojima su opisani židovski blagdani na kojima je Isus prisutan. Evanđelje po Ivanu obuhvaća Isusov život od dana kada se rodio pa sve dok je raspet na [[križ]]u.<ref>http://www.lektire.hr/evandelje-po-ivanu/ Preuzeto 30. studenoga 2015.</ref> Ivan opisuje mnoga čudesa koja tada Isus čini. Upravo kroz to Ivan želi otkriti tko je Isus. Izravno se spominju tri Pashe, a neizravno i četvrta (druga po redu) (2,13; 5,1; 6,4; 12,1), blagdan Sjenica (7,2) i Posveta Hrama (10,22), a uz ove glavne blagdane spominju se i drugi manji blagdani. Kroz blagdane Isus objavljuje svoju tajnu. Prva Pasha (2,13,19-21) kada Isus čisti hram i objavljuje da je njegovo tijelo pravi novi i istinski hram. U vrijeme blagdana [[Pedesetnica|Pedesetnice]] opisano je kako Isus liječi i pokazuje svoju mesijansku ulogu. Treća Pasha važna je jer se tada Isus proglašuje kruhom života, a na blagdan Sjenica, tj. blagdan svjetla i vode Isus sebe naziva ''živom vodom''(7,37-38) i ''pravim svjetlom'' (8,12).
Na blagdan Posvete Hrama (10,22) Isus se objavio kao onaj koga je Otac posvetio (10,36), kao Dobri pastir. U vrijeme četvrte Pashe objavljuje se kao nova Pasha po žrtvi [[križ]]a i [[uskrsnuće|uskrsnuća]]. Red blagdana ovom evanđelju daje ritam i ozračje mesijanskog proglasa. Između svih tih blagdana, najvažnija je Pasha. Prve tri Pashe usmjeruju i navještaju posljednju, četvtu Pashu, u kojoj se stvara novi hram i [[liturgija]] koje će zamjeniti židovske blagdane, a to je Kristova pashalna žrtva, kršćanska pasha.
Line 66 ⟶ 65:
=== Manjinska perspektiva ===
[[Datoteka:The last chapter by J. Doyle Penrose (1902).jpg|230px|minijatura|desno| J. Doyle Penrose: Sv. [[Beda Časni]] prevodi Evanđelje po Ivanu na bolesničkoj postelji.]]
Ivanova inačica Evanđelja tješi i nadahnjuje skupine vjernika koje se nalaze u položaju ugnjetavane manjine, koja je "sol zemlje" i "svjetlost u svijetu. Evanđelje počinje uvodnim riječima [[Knjiga Postanka|Knjige Postanka]], po kojima Bog „u početku" odvaja [[
U vrijeme nastanka evanđelja, rani kršćani još uvijek se nisu smatrali zasebnom religijom, već pokretom unutar [[judaizam|judaizma]].<ref>Bruce Chilton and Jacob Neusner, Judaism in the New Testament: Practices and Beliefs (New York: Routledge, 1995.)</ref> Mnogi stručnjaci vjeruju da Evanđelje po Ivanu predstavlja mišljenje vjernika izbačenih iz domaćih [[sinagoga]] zbog svoje tvrdnje da je [[Isus]] [[Mesija]], i otuđenih od židovske zajednice. Smatraju da je ovaj traumatični razdor definirao autopercepciju Ivanove grupe koja vidi sebe kao malenu manjinu Božjih ljudi „koju svijet mrzi," i koja potiče svoje članove da odbace cijelokupni društveni i religijski kontekst u kojem su rođeni.<ref>William Horbury, „''The Benediction of the Minim and Early Jewish-Christian Controversy''". Journal of Theological Studies 33 ([[1982]]): 19-61</ref><ref>T. C G. Thornton. „''Christian Understandings of the Birkath ha-Minim in the Eastern Roman Empire''". Journal of' Theological Studies 38 ([[1987]]): 419-31</ref><ref>Asher Finkel. „''Yavneh's Liturgy and Early Christianity''". Journal of Ecumenical Studies 18: 2 ([[1981]]): 231-50</ref><ref>Alan F. Segal. „''Ruler of This World: Attitudes about Mediator Figures and the Importance Sociology for Self-Definition''". In E. P. Sanders, ed. ''Jewish and Christian Self-Definition''. Vol 2, pp. 245-68. Philadelphia: Fortress Press, [[1980]].</ref>
Line 72 ⟶ 71:
== Kristologija ==
[[Datoteka:Francisco de Zurbarán - Crucifixion - The Art Institute of Chicago.jpg|180px|minijatura|desno|[[Francisco de Zurbarán]]: ''Krist na križu'']]
Prema jednom znanstveniku (S. Harris), Ivan prikazuje Isusa Krista kao "kratku manifestaciju vječne Riječi, čiji besmrtni duh ostaje uvijek prisutan uz [[kršćanin]]a koji vjeruje." <ref
=== Isusova božanska uloga ===
U sinoptičkim evanđeljima, Isus često govori o [[Kraljevstvo Božje|Kraljevstvu Božjem]]; dok je njegova božanska uloga u drugom planu. U Ivanu, Isus otvoreno govori o svojoj božanskoj ulozi. On kaže da je: "Put, Istina i Život (14,6). Odzvanja Jahvinu vlastitu izjavu uz nekoliko "Ja sam" izjava, koje ga također identificiraju sa [[simbol]]ima velikog značaja.
Isus kaže: "Ja sam":
Line 90 ⟶ 89:
=== Logos ===
[[Datoteka:Logos.svg|250px|minijatura|desno|Logos napisan na [[grčki|grčkome jeziku]].]]
U prologu, Ivan prepoznaje Isusa kao Logos (Riječ). Pojam iz grčke filozofije, znači načelo kozmičkoga razloga. U tom smislu, slično je hebrejskom pojmu mudrosti, koja je pratilac Božji i intimni pomagač u stvaranju. Židovski filozof [[Filon]] spojio je ove dvije teme, kada je opisao Logos kao Boga Stvoritelja i posrednika s materijalnim svijetom.
Kod Ivana, Logos je shvaćen kao [[Sin Božji]] i odnosi se na Isusa Krista koji predstavlja utjelovljenje božanskoga Logosa. Prve [[riječ]]i Ivanovog evanđelja, "u početku bijaše Riječ (Logos)", mnogi su, prije svega [[Sveti Aurelije Augustin
{{citat|U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.|Iv 1,1}}
==Poruka knjige==
Kroz cijelo Ivanovo evanđelje neprestano se provlači važnost vjere jer samo po njoj moguće je zadobiti novi život, odnosno sačuvati postojeći. Ivan Evanđelist kroz svoje Evanđelje želi otkriti tko je zapravo Isus. Njegov utjecaj i identitet do izražaja dolazi kroz njegova brojna čudesa. Ivan vjeru doživljava kao nešto dinamično. Vjerovati znači prihvatiti objavu Boga u Isusu Kristu. Čovjek vjeruje onda kada vidi Isusova znamenja i djela, ali redovito se vjeruje u Isusa ili u njegovo ime. Vjerovanje podrazumijeva vlastito darivanje Isusu i priznavanje Isusa kao svog Gospodina. Potrebno je ući u zajedništvo s Isusom. To znači poznavati Njegovo otajstvo, božansko podrijetlo i priznati ga Bogom - čovjekom.
Evanđelje je tako napisano da njegovi čitatelji u raspetom Kristu mogu prepoznati živoga Krista, prisutnoga u zajednici njegovih vjernika, kojima on dariva Svoga i Očeva Duha. Kao što je [[Evanđelje po Marku|Markovo]], [[Evanđelje po Luki|Lukino]] i [[Evanđelje po Mateju|Matejevo]] Evanđelje usredotočeno na na „Kraljevstvo Božje“, tako je Ivanovo Evanđelje usredotočeno na „život vječni“, koji se sastoji u najprisnijem živom zajedništvu svih vjernika s Isusom Kristom.
Line 109 ⟶ 108:
==Literatura==
*Porsch, Felix: ''Ivanovo evanđelje'', Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2002. {{ISBN
*Tomić, Celestin: ''Počeci crkve: Ivan – Evanđelist ljubavi'', Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1995.
Line 130 ⟶ 129:
* [http://sveto-pismo.net/category/novi-zavjet/komentari-novog-zavjeta/evandelje-po-ivanu/page/2/ Komentar Evanđelja po Ivanu, doc. dr. sc. Ivica Čatić]
[[Kategorija:
| |||