Hrvatska demokratska zajednica: razlika između inačica

Osnivanje Hrvatske demokratske zajednice najavio je dr. [[Franjo Tuđman]] na Tribini Društva književnika u Zagrebu [[28. veljače]] 1989. Nakon njegove najave osnivanja stranke, okružno javno tužiteljstvo je pokrenulo prekršajni postupak protiv Tuđmana pod tvrdnjom da je prekršio sudsku zabranu javnog istupanja u roku od pet godina, međutim, postupak je obustavljen jer je Tuđmanu zabrana javnog istupanja istekla još 1988. U SAD-u je u listu ''[[Zajedničar]]'' [[Hrvatska bratska zajednica|Hrvatske bratske zajednice]] objavljen [[:s:Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice|Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice]]. Osnivačka skupština HDZ-a trebala se održati [[17. lipnja]] [[1989.]] u [[Hotel Panorama|hotelu Panorama]] u Zagrebu, međutim, ''Gradski sekretariat unutrašnjih poslova'' (GSUP) Zagreb je izdala rješenje kojim je zabranila održavanje skupštine, stoga je Inicijativni krug i Pripremni odbor HDZ-a odlučio da se skupština održi na nenajavljenom mjestu. Osnivačka skupština se održala 17. lipnja u prostorijama [[NK Borac Zagreb|Nogometnog kluba Borac]] na [[Jarun|Jarunu]]u, a bilo je nazočni 48 osnivača i tri gosta iz Slovenije. Na Osnivačkoj skupštini za predsjednika stranke izabran je Franjo Tuđman, izabrano je Predsjedništvo, Središnji odbor i ostala stranačka tijela te je usvojena Programska deklaracija stranke.

Uskoro se počinju uspostavljati i ogranci HDZ-a u inozemstvu. U [[Švicarska|Švicarskoj]] je 9. srpnja u [[Zürich|Zürichu]]u osnovano ''Društvo prijatelja Hrvatske demokratske zajednice''. Istog je dana u Zürichu održana prva Koordinacija novoosnovanih ogranaka HDZ-a i izabran Koordinacijski odbor za Švicarsku i [[Lihtenštajn]]. U Australiji, u [[Melbourne|Melbourneu]]u, 29. kolovoza, osnovan je prvi ogranak HDZ-a. Tijekom jeseni 1989. osnivaju se ogranci po Europi, najviše u Njemačkoj te u Kanadi i SAD-u.

Dana 29. studenog 1989. HDZ je uputio ''[[:s:HDZ-ov Proglas građanima i Saboru SR Hrvatske i cijelomu hrvatskom narodu|Proglas građanima i Saboru SR Hrvatske i cijelomu hrvatskom narodu]]'' u kojemu su zahtijevali oživotvorenje prava hrvatskog naroda na samoodređenje. Do kraja godine podružnice HDZ-a osnovane su u [[Ploče|Pločama]], [[Sveti Filip i Jakov|Svetom Filipu i Jakovu]], [[Sisak|Sisku]], [[Metković|Metkoviću]]u, [[Osijek|Osijeku]]u, [[Lovreć|Lovreću]]u, [[Zagreb|Zagrebu]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Đakovo|Đakovu]] i [[Slivno|Slivnom]]m (općina [[Imotski]]).

Glavni programski cilj stranke bio je uspostava demokratske, samostalne i suverene [[Republika Hrvatska|hrvatske države]] izvan [[SFRJ]]. Oko ovih temeljnih pitanja bilo je u hrvatskom narodu veliko [[konsenzus|suglasje]] i HDZ je tih godina nailazio na veliku podršku naroda. Na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnja 1990. odnosi pobjedu i ustrojava novu hrvatsku vlast. Na početku je bio nacionalno-demokratski pokret, a na [[2. Opći sabor HDZ-a|2. Općem saboru]] 1993. donosi Program stranke i definira se svjetonazorski kao [[Demokršćanstvo|demokršćanska]] stranka. Od tada pa do danas pojedinačno je najjača politička stranaka u Hrvatskoj. HDZ je na vlasti bio od prvih višestranačkih izbora [[1990.]] godine, pobjeđuje pod vodstvom Franje Tuđmana na izborima za Hrvatski sabor 1992. i 1995., kao i na lokalnim izborima 1993. i 1997. sve do do [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|2000.]] godine kada gubi izbore od koalicije šest stranaka. Franjo Tuđman izabran je četiri puta za predsjednika na Općim saborima stranke, 1990., 1993., 1995. i 1998.

Tijekom 2000. - 2002. prevladaju unutarstranački sukobi koji kulminiraju sve do sedmog Općeg sabora održan u travnju 2002. godine. Na tom saboru istaknuta su tri kandidata za predsjednika stranke, uz Ivu Sanader, kandidat je njegov najveći suparnik Ivić Pašalić. Treća kandidatkinja bila je Maja Freundlich. Saboru su predvodili napeti unutarstranački izbori na svim razinama. Uoči sabora bile su malverzacije s popisom od 1.900 izaslanika, posebno izaslanika raznih zajednica i iseljeništva. Na Saboru pobjedio je Ivo Sanader s 51% glasova, poraženi protukandidat dobio je 47%, dok je Maja Freundlich ostvarila 2% podrške izaslanika. Za zamjenicu predsjednika izabrana je Jadranka Kosor, koja je pobjedila Ljerku Mintas Hodak.<br />

Na prvoj sjednici Središnjeg odbora održanoj 15. lipnja 2002. Sanader uspije smijenjiti Ivića Pašalića s dužnosti ravnatelja [[Zaklada hrvatskog državnog zavjeta|Zaklade hrvatskog državnog zavjeta]], te zatim pod točkom razno raspušta kompletnu organizaciju Mladeži HDZ-a koja je Sanaderu bila u oporbi. Predsjednišvo HDZ-a ubrzo isključuje Pašalića iz stranke te tijekom 2002. i 2003. raspušta Gradski odbor Grada Zagreba te daljnjih 10 županijskih organizacija u Hrvatskoj. No, u javnosti, vodećim medijima te od [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]] Sanader dobiva podršku koja se tumači kao demokratizacija stranke s umjerenjim političkim profilom i otklonom od Tuđmanovog nacionalnog programa.

Zanimljiv je odnos između predsjednika prema kojem je predsjednik koji je u stranku uveo novog člana redovito bio izbacivan nakon dolaska tog člana na mjesto predsjednika. Tako je [[Ivo Sanader]] uveo [[Jadranka Kosor|Jadranku Kosor]] u HDZ, da bi ga ona izbacila dolaskom na vlast. Kosor je uvela [[Tomislav Karamarko|Tomislava Karamarka]] u stranku, da bi ju isti kasnije izbacio. Isto se dogodilo i Karamarku s [[Andrej Plenković|Andrejom Plenkovićem]]. Jedina poveznica između četiri predsjednika je [[Gordan Jandroković]] koji je uživao povjerenje svih predsjednika i u svakom od mandata vršio visoku političku dužnost (saborski zastupnik, ministar, potpredsjednik vlade, predsjednik sabora).<ref> Nino Raspudić. [https://www.vecernji.hr/amp/premium/njuska-li-to-svizac-phill-vjetrove-promjena-1246131 Njuška li to svizac Phil vjetrove promjena] ''Večernji list'', 18. svibnja 2018. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.) </ref>

Na saboru 2012. izmijenjen je statut na način da od 2016. svi članovi stranke biraju izravno predsjednika. Prvi takvi izravni izbori održani su 17. travnja 2016. na kojemu je izabran Tomislav Karamarko, a nakon njegove ostavke 21. lipnja, održani su tri mjeseca poslije prvih izbora, drugi izravni izbori 17. srpnja 2016. na kojemu je izabran [[Andrej Plenković]].

*[[7. Opći sabor HDZ-a]], 21. i 22. travnja 2002. <ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/2002/04/21/HRT0004.html Sedmi opći sabor HDZ-a], HRT. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.</ref>

*[[15. Opći sabor HDZ-a]], 20. svibnja 2012.<ref>[http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=21746:15-opi-sabor-hdz-a-izaslanici-biraju-novog-predsjednika&catid=1:politika&Itemid=9 Hrsvijet.net] R. Horvat: 15. Opći sabor HDZ-a: Izaslanici biraju novog predsjednika, 20. svibnja 2012. </ref>

* [[Hrvatska stranka]] (osnovana 14. veljače 1990., a [[nadnevak|nadnevka]] 22. veljače 1998., članovi Hrvatske stranke prešli su u HDZ na 4. općem saboru HDZ-a),<ref>Neda Erceg, Renata Pekorari, ur., ''Političke stranke u Republici Hrvatskoj : od 1995. do 1999. godine'', Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, Zagreb, 1999., {{ISBN |953-6430-06-1}} (HIDRA), str. 22., {{NSK-zapis|id=000240634}}</ref>

* [[Hrvatska konzervativna stranka]] (prišla<ref>[[Mladen Schwartz]], ''Što je to - desnica? : o jednoj mrcvarenoj kategoriji'', Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2001., {{ISBN |953-98181-1-7}}, str. 96. {{NSK-zapis|id=000298564}}