Slavenosrpski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m lektura |
||
Redak 5:
Nakon [[Velika seoba Srba|Velike seobe]] [[1689]]., pod [[Arsenije III. Crnojević|patrijarhom Čarnojevićem]], velik se dio srpskoga naroda našao u okviru [[Austrija|Austrije]] koja ga je pokušala katolicizirati preko unijaćenja, tj. vjerskopolitičkih poteza kojim bi se ukinula samostalnost [[Pećka patrijaršija|Pećke patrijaršije]] koja je okupljala srpski narod. Na civilizacijskom polju, budući da se radilo o sličnim južnoslavenskim jezicima, Austrija je smjerala nametnuti neki oblik hrvatskoga («ilirskoga») jezika, koji je u vernakularu postojao stoljećima, a doživljavao je procvat u [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Bosna|Bosni]] i [[Slavonija|Slavoniji]]. Također, pokušavala se ukinuti [[ćirilica]] i uvesti [[latinica]] u školama koje bijahu pod jurisdikcijom Pećke patrijaršije.
Kao otpor tim nastojanjima koja su protumačena kao napadaj na vjerskonarodnosno biće Srba, srpska je crkvena hijerarhija pozvala u pomoć [[Rusija|Rusiju]] [[Petar Veliki|Petra Velikoga]], koji je poslao određen broj knjiga, udžbenika i učitelja. Taj, tzv. [[ruskocrkveni jezik]] (esencijalno, ruski jezik na stupnju razvitka kakav je imao početkom i sredinom 18. stoljeća) postao je službenim liturgijskim jezikom [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]].
Slavenosrpski jezik je, u borbi za općesrpski jezični standard, bio glavnim takmacem jeziku koji je je uobličio srpski jezični i uljudbeni reformator [[Vuk Karadžić]], ponajviše na novoštokavskom folklornom idiomu uz primjese utjecaja hrvatske jezikoslovne i književne tradicije. Sredinom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] opseg uporabe slavenosrpskoga se počeo osjetno smanjivati, dok je poslije [[1870]]. potpuno nestao iz javne uporabe.
Redak 23:
{{Slavenski jezici}}
[[Kategorija:
[[Kategorija:Povijest bugarskog jezika]]
|