Inačica od 23. kolovoza 2018. u 20:58 uredi Lordluka99 (razgovor \| doprinosi) 3.320 edits Mala pogreška Oznake: mobilni uređaj m.wiki ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 12:09 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura (budući da -> jer) Novija izmjena →
Redak 40: '''Henrik IV.''' (dvorac u [[Bolingbroke]]u, [[3. travnja]] [[1367]]. - [[20. ožujka]] [[1413]].), [[Engleska\|engleski]] kralj Poznat je i pod imenom Henry Bolingbrokeski ~~budući da~~jer je rođen u Bolingbrokeskom dvorcu. Sin je Ivana Gentskog, vojvode od Lancastera, a unuk [[Edvard III.\|Edvarda III.]]. Tijekom djetinjstva odrastao je zajedno sa svojim prethodnikom [[Rikard II.\|Rikardom]], ali su se tijekom života politički i osobno razišli zbog toga što je Henrik bio oštri [[Rikard II.\|Rikardov]] protivnik. Nakon što ga je [[Rikard II.]] zajedno sa ocem prognao te mu [[1399]]. godine, nakon očeve smrti, uskratio pravo nasljedstva, uz pomoć [[Francuska\|francuskog]] kralja pokrenuo je vojni napad na [[Engleska\|Englesku]], nadmudrio [[Rikard II.\|Rikarda]], uhvatio ga te prisilio na abdikaciju, poslije koje je zatočen i umro. Henrik je okrunjen [[13. listopada]] [[1399]]. godine kao Henrik IV. i bio je začetnik engleske kraljevske dinastije Lancaster. Pripadnik je i dinastije Anjou-Plantagenet, jer je njegov djed po ocu bio [[Edvard III.]]. Temeljem djedovih prava je polagao pravo i na naslov kralja Francuske. Redak 47: Naime, Henrik Percy bio je na čelu moćne veleposjedničke obitelji, koja je na sjeveru Engleske raspolagala velikom moći. Percyji su u početku poduprli Henrikovo preuzimanje prijestolja, ali su se, bijesni zbog toga što je odbio ispuniti njihove zahtjeve, [[1403]]. pobunili i sklopili savez sa Glyndwrom. Henrik je odlučno odgovorio porazivši i ubivši u [[bitka kod Shrewsburyja\|bitci kod Shrewsburyja]] nasljednika obitelji Percy, "naprasitog" sira Henrika Percyja, prisilivši njegova oca, [[Henrik Percy, barun od Percyja\|grofa od Northumberlanda]] na raspuštanje svoje vojske. Isti je [[1405]]. godine organizirao novu pobunu s Glyndwrom, nadbiskupom Yorka [[Rikard le Scrope\|Scropeom]] i [[Edmund Mortimer, grof od Marcha\|Edmundom Mortimerom]], grofom od Marcha, koji je polagao uvjerljivo nasljedno pravo na krunu, s obzirom da je bio potomak trećeg sina [[Edvard III.\|Edvarda III.]], dok je Henrik bio potomak četvrtog sina. Henrik je uspio suzbiti i ovu pobunu kao što je [[1408]]. suzbio i treću pobunu grofa od Northumberlanda. Tada je isti grof poražen i ubijen u [[bitka kod Bramham Moora\|bitci kod Bramham Moora]]. Henrik je također tijekom svoje vladavine bio suočen i sa slabljenjem [[Engleska\|engleskog]] položaja u [[Irska\|Irskoj]], [[Francuska\|francuskim]] napadima na engleske posjede u [[Akvitanija\|Akvitaniji]] te sukobom sa [[Škotska\|Škotskom]], ~~budući da~~jer je od [[1406]]. godine Henrik u svom zatočeništvu držao škotskog kralja [[Jakov I., kralj Škotske\|Jakova I.]] kojeg su zarobili engleski gusari nedaleko od obale kod [[Flamborough Head]]a, kad je putovao za Francusku<ref>E W M Balfour-Melville, ''James I King of Scots'', London 1936</ref>. Jakov I. je ostao zarobljenikom sve do kraja Henrikove vlasti. Henrik je za svoje vladavine primio u posjet bizantskog cara [[Manuel II. Paleolog\|Manuela II. Paleologa]], jedinog bizantskog cara koji je ikad posjetio Englesku. Boravio je od prosinca 1400. do siječnja 1401. i [[Elthamska palača\|Elthamskoj palači]], a u njegovu čast je priređeno [[viteško natjecanje]]. Henrik je poslao novčanu potporu Manuelu II. nakon njegova odlaska, da bi mu pomogao protiv Osmanskog Carstva.

Henrik IV., kralj Engleske: razlika između inačica