Istočne katoličke Crkve: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
24 crkve
m lektura (budući da -> jer)
Redak 17:
Treća podjela nastala je u vrijeme [[Veliki raskol|Velikog raskola]] [[1054]]., kao posljedica brojnih neslaganja i nerazumijevanja između istočnog i zapadnog kršćanstva. Glavni je problem bio pitanje vlasti u Crkvi, te suparništvo između Rima i »novog Rima«, to jest [[Carigrad]]a, što je dovelo do uzajamne [[ekskomunikacija|ekskomunikacije]] rimskog pape i carigradskog patrijarha. U ovom je slučaju riječ o šizmi, a ne o pitanju krivovjerja. Iz ovog su raskola nastale crkve koje u hrvatskom obično nazivamo pravoslavnim crkvama, a riječ je o crkvama većinom u istočnoj Europi i na Bliskom istoku. Dio pripadnika ovih crkava kasnije je ušao u zajedništvo s Katoličkom crkvom, te se obično u hrvatskom nazivaju [[grkokatolici]]ma.
 
Nije moguće na jednom mjestu prikazati povijest svake pojedine istočne katoličke Crkve, budući dajer je svaka od njih imala drugačiji put pristupanja u zajedništvo s Katoličkom crkvom. Prvi pokušaji stvaranja zajedništva između Istoka i Zapada bili su oni na [[Drugi lionski sabor|Drugom lionskom saboru]] [[1274]]. na kojem je sudjelovao i poslanik [[bizant]]skog cara [[Mihael VIII. Paleolog|Mihaela VIII. Paleologa]] i carigradski patrijarh German s predstavnicima grčkoga [[kler]]a, no, iako se činilo da je postignuto jedinstvo, po povratku u Carigrad, grčki poslanici nisu bilo dobro primljeni, te se jedinstvo nikad nije zapravo ostvarilo.
 
Drugi značajniji pokušaj ostvarivanja novog jedinstva bio je na saboru u [[Firenca|Firenci]] [[1431]].-[[1445]]. no ni to jedinstvo s bizantskom Crkvom nije bilo dugotrajno. Jedinstvo koje je ondje uspostavljeno s [[Armenska apostolska Crkva|Armenskom apostolskom Crkvom]] ostvarit će se tek [[1740]]. s jednim dijelom ove Crkve, te će nastati [[Armenska katolička Crkva]].