Istočne katoličke Crkve: razlika između inačica

Treća podjela nastala je u vrijeme [[Veliki raskol|Velikog raskola]] [[1054]]., kao posljedica brojnih neslaganja i nerazumijevanja između istočnog i zapadnog kršćanstva. Glavni je problem bio pitanje vlasti u Crkvi, te suparništvo između Rima i »novog Rima«, to jest [[Carigrad]]a, što je dovelo do uzajamne [[ekskomunikacija|ekskomunikacije]] rimskog pape i carigradskog patrijarha. U ovom je slučaju riječ o šizmi, a ne o pitanju krivovjerja. Iz ovog su raskola nastale crkve koje u hrvatskom obično nazivamo pravoslavnim crkvama, a riječ je o crkvama većinom u istočnoj Europi i na Bliskom istoku. Dio pripadnika ovih crkava kasnije je ušao u zajedništvo s Katoličkom crkvom, te se obično u hrvatskom nazivaju [[grkokatolici]]ma.

 

 

Drugi značajniji pokušaj ostvarivanja novog jedinstva bio je na saboru u [[Firenca|Firenci]] [[1431]].-[[1445]]. no ni to jedinstvo s bizantskom Crkvom nije bilo dugotrajno. Jedinstvo koje je ondje uspostavljeno s [[Armenska apostolska Crkva|Armenskom apostolskom Crkvom]] ostvarit će se tek [[1740]]. s jednim dijelom ove Crkve, te će nastati [[Armenska katolička Crkva]].