Kraljevina Mađarska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m lektura (budući da -> jer)
Redak 71:
===Uspostava Monarhije===
 
U siječnju [[1920.]] održani su prvi izbori s općim pravom glasa za muškarce i žene u političkoj povijesti Mađarske. Samo glasovanje nije imalo puni demokratski legitimitet, budući dajer je dio lijevih stranaka i pokreta bio zabranjen, a dio je bojkotirao izbore. U jednodomnom parlamentu desnica je imala ogromnu većinu. 1. ožujka 1920. sastavljena je koalicija desnih stranaka te je Mađarska ponovno postala ustavna monarhija. U ožujku je parlament i službeno poništio [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] iz [[1867.]], a u Mađarskoj je obnovljena [[monarhija]]. Međutim, bilo je očigledno da Antanta neće dopustiti povratak habsburgovca Karla IV. za kralja. Kako su građanski nemiri i potresi u društvu bili preveliki za miran izbor kralja, odlučeno je da će regent predstavljati monarhiju. Izbor je pao na [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]], posljednjeg zapovjednika Austro-ugarske ratne mornarice. Horthy s ovlastima imenovanja premijera, pravom veta na zakone, pravom sazivanja i raspuštanja parlamenta i vrhovnim zapovjedništvom nad oružanim snagama zauzimao je dotadašnji položaj kralja u Austro-Ugarskoj.<ref>Sinor, Denis. 1959. ''History of Hungary'', London: George Allen and Unwin Ltd. Pp. 289</ref><ref>Sinor, p. 289</ref> [[Sándor Simonyi-Semadam]] bio je prvi premijer u Regenstvu.
[[Datoteka:Trianon consequences.png|200px|minijatura|lijevo|Raspad Zemalja Krune sv. Stjepana u Trianonu]]
Nakon pregovora u [[Pariz]]u, Mađarska je potpisala [[4. lipnja]] [[1920.]] bila prisiljena potpisati [[Trianonski sporazum]] kojim je ostala bez dvije trećine zemalja koje su joj pripadale u Autro-Ugarskoj. Gotovo trećina od ukupno 10 milijuna [[Mađari|Mađara]] našla se u drugim zemljama. Osim Hrvatske i Slavonije koje su imale poseban status, Mađarska je ostala bez [[Prekmurje|Prekmurja]] i [[Međimurje|Međimurja]], te dijela [[Bačka|Bačke]] i dijela [[Baranja|Baranje]] koji su pripojeni [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Dio [[Banat]]a priopao je također Kraljevini SHS, a drugi dio [[Rumunjska|Rumunjskoj]] (Beograd je bio prisiljen ustupiti Rumunjskoj područje oko [[Temišvar]]a i povući se iz [[Pecs]]a). Čitava [[Transilvanija]] pripala je Rumunjskoj, tzv. Gornja Ugarska, odnosno [[Slovačka]] s potkarpatskim područjem, ušla je u sastav [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], a jedan manji dio pripao je i [[Poljska|Poljskoj]]. Veći dio [[Gradišće|Gradišća]] pripao je nakon [[plebiscit]]a [[Austrija|Austriji]]. Nove međunarodne granice odvojile su mađarska industrijska postrojenja od osnovnih materijala, a mađarska industrija i poljoprivreda ostala se bez većeg dijela svoga tradicionalnog tržišta. Znatno su smanjeni izvori drvnog materijala, obradive površine smanjene su za 43%, a drastično su smanjeni i izvori željezne [[rude]]. S druge strane, u Mađarskoj je ostalo oko 51% stanovništva zaposlenog u industriji i oko 56% industrije, od čega čak 82% teške industrije, kao i 70% banaka.
Redak 87:
===Teritorijalno širenje ===
[[Datoteka:TeritorialGainsHungary1920-41.svg|250px|minijatura|desno|Mađarska 1938.-1944.]]
Krajem rujna 1938., Mađarska je poduprla Njemačku u [[Sudetska kriza|pripajanju Sudeta]] od Čehoslovačke tako što je mobilizirala između 200.000 i 350.000 slabo opremljenih i uvježbanih vojnika te ih poslala na granicu prema Slovačkoj. Tako je pokazala spremnost za uključenje u mogući rat Čehoslovačke i Njemačke ukoliko vlada u Pragu odbije prepustiti Sudete Njemačkoj. Ovaj manevar mađarske vojske bio je samo trik, budući dajer je topništvo imalo strjeljiva samo za 36 sati, a čehoslovačka vojska je bila bolje opremljena, uvježbana i ukopana - sagradili su oko 2.000 bunkera uz granicu. Ipak, [[Münchenski sporazum|sporazumom iz Munchena]] [[Hitler]]u je udovoljeno te je sukob izbjegnut. No, Mađarska je imala trajne pretenzije na južnu Slovačku s mađarskom većinom i Zakarpaće - tada dijelovima Čehoslovačke. Mađarski ministar unutarnjih poslova, [[Miklós Kozma]], bio je rođen u Karpatskoj Ukrajini te je polovicom 1938. njegovo ministarstvo naoružalo tzv. Rongyos Gardu ('Kuštravu Gardu'), koja se počela gerilski prebacivati u južnu Slovačku i Zakarpaće (većinski [[Rusini|rusinski]] kraj). Kako su i Sile osovine željele izbjeći preuranjeni rat, uz posredovanje Trećeg Reicha i Italije sazvana je konferencija u Beču. Prvom bečkom arbitražom [[2. studenog]] [[1938.]] [[Čehoslovačka]] je bila prisiljena prepustiti 11.833 km² Slovačke i južnog Zakarpaća Mađarskoj. Tako je oko 590.000 Mađara, ali i 290.000 Slovaka i 37.000 Ukrajinaca ušlo u sastav Kraljevine Mađarske. Slovačka je izgubila i drugi najveći grad, [[Košice]]. Prva bečka arbitraža nije zadovoljila nijednu stranu, te su se između [[2. studenog]] [[1938.]] i [[12. siječnja]] [[1939.]] dogodila 22 pogranična okršaja, u kojima je bilo mrtvih i ranjenih.
 
[[15. ožujka]] [[1939.]] [[Slovačka Republika (1939. - 1945.)|Slovačka]] proglašava nezavisnost, a nakon nekoliko sati i Zakarpaće kao ''Karpatska Ukrajina''. Gotovo istovremeno mađarska vojska prelazi granicu i okupira čitavo Zakarpaće. Sav otpor je slomljen do 18. ožujka. Unatoč završenim pregovorima s vlastima novonastale Slovačke Republike oko granice, mađarska vojska bez najave i objave rata napala je [[23. ožujka]] s istoka Slovačku s naredbom "prodrijeti što zapadnije". Tzv. "[[Slovačko-mađarski rat|Mali rat]]" trajao je do [[4. travnja]], uz djelovanje zrakoplovstva i tenkova na objema snagama. U konačnici, Slovačka je bila prisiljena prepustiti pojas zemlje na istoku Mađarima.
Redak 111:
Horthyjeva vladavina kao [[Regent]]a imala je značajke diktature. Nasljednik u slučaju njegove spriječenosti ili smrti nije određen. Za pretpostaviti je da bi parlament izabrao novog regenta ili pokušao vratiti Habsburge pod [[Otto von Habsburg|Princom Ottom]]. U siječnju 1942., parlament je imenovao Horthyjeva najstarijeg sina Istvana zamjenikom regenta i nasljednikom. To je vjerojatno bio i korak prema uspostavi mađarske dinastije. No, Istvan je poginuo u zrakoplovnoj nesreći u kolovozu te godine, a novi zamjenik nikad nije imenovan.
 
U prvih deset godina svog regenstva, Horthy je vodio povećanu represiju nad manjinama, ograničio broj Židova na sveučilištima i ozakonio smrtnu kaznu. Premijer [[István Bethlen]] degradirao je demokraciju, budući dajer je manipulirao izborima u ruralnim područjima. Njegova Stranka jedinstva osvojila je nekoliko izbora zaredom. Nakon gospodarske krize, Bethlen je bio prisiljen dati ostavku.
 
Očajna situacija nagnala ej Horthyja da prihvati desničara Gyulu Gömbösa kao premijera. Obećao je zadržati postojeći politički sustav i napustiti svoj žestoki antisemitizam te primiti Židove u vladu.
Redak 130:
{{izvori}}
 
[[kategorijaKategorija:Povijest Mađarske]]