Londonski metro: razlika između inačica

Daljim razvitkom sustava, nedostaci ''cut-and-cover'' metode postajali su sve izraženiji. Zatvaranje prometnica za vrijeme radova izazivalo je velike prometne kolapse. Rad je bio izuzetno naporan i bilo je potrebno transportirati tisuće tona suvišne zemlje.

 

Za takve tunele, [[inženjer|inženjeri]] su koristili relativno postojan sloj [[Glina (tlo)|gline]] u zemljištu na dubini od približno 20 m. Posebni strojevi su korišteni za iskapanje uskih tunela (najčešće dva usporedna, jedan do drugog) u koje bi, zatim, bili umetani čelični prsteni i prerađeni čelični ili betonski elementi. Odatle i potiče popularan i općeprihvaćen naziv – ''The Tube'' (zbog karakterističnog oblika tunela; u prijevodu: ''Cijev''). Ovakav način izgradnje je brži od ''cut-and-covera'' i ne ometa ostali promet.

 

Razlikuju se dva osnovna tipa linija: dubinske i podpovršinske. Prve su relativno novijeg datuma, koriste vrlo uske tunele (širine oko 3.6 m) na dubini od oko 20 m. Najveća dubina na kojoj trenutno postoji linija je na jednoj dionici Northern linije i iznosi čak 67.4 m ispod zemlje. Jubilee linija ima dionicu s najvećom depresijom – nalazi se 32 metra ispod razine mora. Podpovršinske linije su najstarije, građene su ''cut-and-cover'' metodom i nalaze se oko 5 metara ispod površine. Tuneli su obično široki i u jednom tunelu se najčešće nalaze dva kolosijeka za oba smjera.

 

 

{| {|prettyinfobox|} border="1" cellspacing="0" align="center"

* [http://metros.hu/terkep/k/london.html London metro map at metros.hu]

 

[[Kategorija:Građevine u Londonu]]

[[Kategorija:Prometna infrastruktura u Ujedinjenom Kraljevstvu]]