Lucien Bonaparte: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
infookvir, sadržaj i vanjske poveznice |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 60:
Tijekom konzulata je bio [[Ministar|ministar]] unutrašnjih poslova. Tu dužnost je obavljao od [[1799.]] do [[1800.]] godine. Budući da je shvatio kako je Napoleonova težnja za moći, ugroza za [[demokracija|demokraciju]], došao je u konflikt s Napoleon, zbog čega je izgubio dužnost ministra.
Godine 1800. godine je bio proglašen poslanikom na dvoru u [[Španjolska|Španjolskoj]]. Tamo je upoznao Manuela de Godoya, koji mu je ponudio visok novac da ne napadnu [[Portugal]] i stupe s njom u [[mir]]. Lucien je prihvatio ponudu, što je razljutilo njegova brata Napoleona. On je htio da okupiraju [[Portugal]] i napadnu ga. Zbog toga je Napoleon zašao u sukob sa svojim bratom. Nazvao ga je izdajicom i lopovom. Zbog tog sukoba je Lucien [[1804.]] godine morao otići u [[Rim]]. Istovremeno, umrla je Lucienova supruga, [[Christine Boyer]], a Lucien se tajno vjenčao s [[Alexandrine de Bleschamps|Alexandrinom de Bleschamps]], što je izrevoltiralo Napoleona,
U [[prosinac|prosincu]] [[1807.]], Napoleon mu je ponudio naslov francuskog princa, ukoliko razvrgne brak sa suprugom. Lucien je odbio ponudu i otputovao u [[Amerika|Ameriku]]. No tamo su ga [[Englezi]] zarobili i držali u kućnom pritvoru sve do [[1814.]] godine, kada je oslobođen. Otišao je natrag u [[Rim]] i iste je godine proglašen knezom od Canina. Kasnije, [[1815.]] godine, podržava Napoleonov ponovni povratak na prijestolje i pristupa njegovoj drugoj vladavini. No iste te godine je car Napoleon I. bio poražen u [[Bitka kod Waterlooa|bitci kod Waterlooa]], a onda prognan na [[Sveta Helena (otok)|Svetu Helenu]], otočić u [[Atlantski ocean|Atlantskom oceanu]]. Lucien je kao njegov brat i podanik, bio zarobljen od strane kralja [[Sardinija|Sardinije]]. No zahvaljujući brzoj intervenciji papa [[Pio VII.|Pia VII.]], je bio oslobođen. Lucien Bonaparte je ostatak svog života proveo u [[Italija|Italiji]], gdje je stekao i naslov kneza od Musignana (1824.).
| |||