Božidar Kavran: razlika između inačica

Gimnaziju je završio [[1932.]] godine. Od [[1935.]] godine aktivan je u [[kulturno akademsko društvo August Šenoa|kulturno akademskom društvu "August Šenoa"]] (osnovanom [[1932.]] godine), najpoznatijem hrvatskom studentskom nacionalističkom društvu u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].<ref>[[Mario Jareb]] "Ustaško-domobranski pokret", Školska knjiga, Zagreb, 2006., {{ISBN|953-0-60817-9}}, str. 470</ref> Na studiju farmacije diplomirao je [[1939.]] godine. Kao istaknutom članu KAD-a "August Šenoa", čije je članove policija Kraljevine Jugoslavije zatvarala i mučila, Kavranu su, odmah poslije uspostave [[NDH]] povjerene odgovorne dužnosti. U svibnju [[1943]]. [[Ante Pavelić]] ga je imenovao upravnim zapovjednikom svih ustaša i zamjenikom postrojnika za sve ustaške organizacije. Na tim dužnostima rukovodio je djelatnošću ustaških organizacija NDH. Otišao je u inozemstvo [[7. svibnja]] [[1945.]] (britanska vojska ga kao civila nije izručila partizanima). Ondje je pomagao hrvatskim izbjeglicama pa je tako, primjerice za [[Dolores Bracanović]] i još neke organizirao odlazak u Italiju, našavši im vodiče, budući dajer su ih tražile jugoslavenske vlasti. Uskoro se vratio u [[Hrvatska|Hrvatsku]] [[3. srpnja]] [[1948.]] kao glavni organizator naoružane grupe od 96 povratnika u [[akcija 10. travnja|akciji 10. travnja]], no [[UDBA]] ga je uhitila i osuđen je na smrt vješanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine. Komunističke vlasti kao službeni datum smrti navode [[31. kolovoza]] [[1948.]], no supruga Zlata posjetila ga je u zatvoru nakon što su nju pustili iz zatvora [[3. rujna]] [[1948.]]<ref>"[[Tko je tko u NDH]]: Hrvatska 1941. - 1945.", Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 186.</ref> Točan datum smrti do danas nije poznat, isto kao ni u slučaju [[Andrija Hebrang (otac)|Andrije Hebranga]].