Razlika između inačica stranice »Mirko Thököly«

Obrisano 9 bajtova ,  prije 2 godine
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
[[Datoteka:Thokolyi.jpg|mini|desno|Mirko Thököly]]
'''Mirko Thököly''' (Emerik Thököly, Imre Thököly) ([[Kežmarok]], Slovačka, [[25. rujna]] [[1657.]] {{--}} [[Nikomedija]]/Ízmit, [[13. rujna]] [[1705.]]), mađarski knez i vojskovođa, poslije turski vazal <ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/48788/ Thököly, Imre (Mirko, Emerik)], Proleksis enciklopedija LZMK. Ažurirano: 10. rujna 2014. Pristupljeno 26. srpnja 2016.</ref>
U svoje je vrijeme ironično bio nazivan kao „tót király“ ("slovački kralj") odnosno. „kuruc király“ (kurucki kralj).
 
== Ime ==
Posljednji je odvjetak grofovskog ogranka mađarske velikaške obitelji [[Thököly]]. Nakon što je ugušena [[Zrinsko-frankopanska urota|Zrinsko-frankapanska urota]] 1671., postao je vođa ugarskih emigranata u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju). Povezao se je s Francuzima i Osmanlijama protiv Habsburgovaca.<ref name="proleksis"/> 1678. podigao je [[ustanak Mirko Thököly|ustanak]] protiv Habsburga.<!-- ova rečenica nije iz proleksisa --> Osmanlije su ga postavile za [[Kneževina Gornja Ugarska|kneza]] [[Gornja Ugarska|Gornje Ugarske]]<ref name="proleksis"/> (tur. ''Muin-i Ali Osman'a itaat üzereyim emre, Kral-ı Orta Macar'ım ki namım Tökeli İmre''), uz uvjet da im plaća godišnji danak od 40 tisuća talira. Tijekom iste godine osvajao je tvrđavu za tvrđavom i proširio si svoju državinu do rijeke [[Váh]]a.<!-- Vag? -->
 
God. 1683. , prije [[Opsada Beča 1683.|pohoda i opsade]] Beča, pozvao je [[Hrvatski sabor]] i hrvatskog bana [Nikolu III. Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy odbili su poziv.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5719 Nikola III. Erdődy], Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.</ref>
 
[[Datoteka:Central europe 1683.png|mini|desno|Središnja Europa 1683. godine.]]
 
Sudjelovao 1683. u opsadi Beča. Oženio se je udovicom ugarskoga velikaša [[Franjo I. Rákóczy|Franje I. Rákóczyja]] [[Jelena Zrinska|Jelenom Zrinskom]]. Nije se uspjela suprotstaviti austrijskim postrojbama tijekom [[Ustanak Franje I. Rákóczyja|ustanka]] te je pala u zarobljeništvo. Dok mu je supruga sedam godina bila zatočena s dvoje djece u nekom austrijskom samostanu, borio se je u sjeveroistočnoj Ugarskoj borio sa svojim kurucima protiv habsburške vojske.
 
1690. su ga godine Osmanlije imenovale velikim [[Kneževina Sedmogradska|sedmogradskim]] (erdeljskim) knezom. Nakon [[mir u Srijemskim Karlovcima|mira]] u Srijemskim Karlovcima 1699. stekao je naslov [[vidin]]skoga kneza.<ref name="proleksis"/> Splete okolnosti dovodi do razmjene zarobljenika supruga Jelena mu se [[1695]]. godine vratila.
Godine 1691. sudjelovao u [[bitka kod Slankamena|bitci kod Slankamena]] i 1697. u [[bitka kod Sente|bitci kod Sente]], kao dio turske vojske. Predvodio je [[kuruc|kuručke]] konjanike, koji su se uglavnom borili protiv Austrijanaca. <ref>Markó László: A Magyar Állam Főméltóságai, str. ?, Magyar Könyvklub, Budimpešta, 2000. {{ISBN |963-547-085-1}}</ref>
 
Godine [[1699]]. došlo je sklapanja [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovačkog mira]], te su supružnici, nalazivši se na poraženoj strani, morali otići u izgnanstvo u [[Turska|Tursku]]. Tamo je Jelena živjela neko vrijeme u [[Carigrad|carigradskojcarigrad]]skoj četvrti Galata, a zatim sve do svoje smrti [[18. veljače]] [[1703]]. u gradu Nikomediji, današnjem [[Izmit]]u.
 
Umro je u izgnanstvu u [[Turska|Turskoj]] [[1705.]] godine. U 20. su stoljeću njegovi posmrtni ostatci vraćeni u Kežmarok i pokopan je u mauzoleju u nove luteranske crkve.
19.624

uređivanja