Moderna arhitektura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Arhitektura prve polovice 20. st.: : "Old timer structural worker.jpg" > "Old timer structural worker2.jpg" |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 34:
# Slobodno pročelje – pročelja se isto tako mogu varirati po potrebi;
# Maksimalno ostakljenje – ako je pročelje slobodno zašto ne staviti što više prozora;
# Ravan krov – krov više nije beskoristan, može biti prepun zelenila, za igru … npr. kao zamjena [[gabarit]]a (tla koje je zgrada oduzela od krajolika).
Takav projekt Le Curbusier naziva ''[[domino]]'' ([[1914.]]) jer je smatrao da se takve obiteljske kuće trebaju slagati poput pločica u igri domina; na taj način riješio bi problem povećane potrebe za jeftinim stanovima u gradovima. Pet principa Le Corbusier je potpuno primijenio u gradnji velikih armirano-betonskih zgrada, ali i stambenih kuća iznimne ljepote kao što su [[Vila Stein]] ([[1927.]], [[Garches]], [[Francuska]]), [[Vila Savoye]] ([[1929.]], [[Poissy]], Francuska) ili [[Vila Tugendhat]] ([[Brno]], [[Češka]]; 1928. projektirao ju je [[Ludwig Mies van der Rohe]]). Corbusierov način mišljenja i metode projektiranja bit će poticaj nepreglednu mnoštvu arhitekata 20. st., a takav način gradnje bit će nazvan funkcionalističkom arhitekturom, jer sve polazi od namjene (funkcije) i oblikovanje se podvrgava najboljem rješenju namjene.
[[Funkcionalizam]] u arhitekturi dočekan je kao rješenje oblikovnih konflikata 19. stoljeća. Otkrivajući ono što se prije skrivalo, funkcionalizam je sakrio ono što se prije pokazivalo. Tako su nestala pročelja, nekoć najpretenciozniji dijelovi arhitekture, i više se vodilo računa o pogledu iz kuće, nego o pogledu na kuću.
U [[SAD]]-u najistaknutiji učenik "Čikaške škole" bio je [[Frank Lloyd Wright]]. On je osnivač ''organičke arhitekture'' koja nastoji na primjeren način uskladiti volumen i obrise kuće s oblikom terena i okolnom prirodom. Zato njeguje tradicionalne materijale (npr. zidove od crvene opeke, drvene grede i crijepom pokrivene plitke krovove …) umjesto glatkog bijelog zida funkcionalističke arhitekture. Njegov će pristup arhitekturi imati velik odjek i u europskih arhitekata, osobito u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], a poslije i u arhitekturi skandinavskih zemalja. Njegova [[Vila na slapovima]] ([[1937.]], [[Pennsylvania]]). Jedna od najljepših građevina 20. st., koja prirodnim okolišem suprotstavlja suvremenu strukturu armirano-betonskih konzola ostvarujući potpunu ravnotežu. Jedan od najljepših kontrasta ikad postignutih u arhitekturi.
Redak 47:
===Ekspresionistička arhitektura===
[[Ekspresionistička arhitektura]] je avangardna arhitektura u Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji, Češkoj i Danskoj koja je nastala u godinama poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], s vrhuncem do 1930-ih. God. 1913. [[Adolf Behne]] je arhitekturu [[Bruno Taut|Brune Tauta]] u časopisu „Pan“ prvi put nazvao ekspresionističkom upoređujući je sa slikarskim pravcem [[ekspresionizam|ekspresionizma]]. Danas ovaj pojam podrazumjeva svaku arhitekturu koja posjeduje osobitosti ovog pokreta, kao što su izobličenja, fragmentaciju ili silovitu komunikaciju prenaglašenih emocija<ref>Oliver Stallybrass i Alan Bullock (i dr.), The Fontana Dictionary of Modern Thought (Paperback), 1988., Fontana press. str. 301.-392. {{ISBN
===Bauhaus===
[[Bauhaus]] (1919.-1933.) je bio osebujna škola koja je željela povezati sve likovne umjetnosti u industrijsku proizvodnju kroz dizajn. O tome ćemo više kad budemo govorili o industrijskom dizajnu, zasad ćemo se posvetiti samo dvojici arhitekata koji su djelovali vezano za ovu školu.
Prvi je njen osnivač [[Walter Gropius]] (1883.-1969.) koji je već 1910. svojom "Tvornicom Fagus" najavio svoje shvaćanje arhitekture, a objektom ''Bauhausa'' (sveobuhvatna škola koja je željela sjediniti sve vidove likovnih umjetnosti i povezati ih s industrijskom proizvodnjom, prvenstveno kroz dizajn) u Dessau definirao rječnik "moderne". Objekt je jasnog tlocrta, skeletne konstrukcije polivalentne namjene nastave, maksimalno ostakljena tamo gdje treba, čistih i jasnih volumena, redukcija, tj. lišena svega suvišnoga.
Drugi važni arhitekt koji u Bauhausu vodi radionicu za arhitekturu i urbanizam je [[Nizozemci|Nizozemac]] [[Ludwig Mies van der Rohe]] (1886.-1969.). Svoja uvjerenja u arhitekturi je najbolje izrazio čuvenom rečenicom: ''"Manje je više!".'' Godine [[1929.]] na Međunarodnoj izložbi u Barceloni projektira ''"njemački paviljon"'' koji ima briljantni tlocrt sveden na neophodnu suštinu stvari (okomite i položene plohe). Likovno je komponirao zidove, stupove, pregrade od stakla i plošnim bazenom u kojem se zrcali jednostavnost prostora – danas klasika moderne.
Redak 67:
===Internacionalni stil===
{{glavni|Internacionalni stil}}
S jačanjem [[Nacizam|nacizma]] u Njemačkoj, najbolji njemački arhitekti traže sklonište u [[SAD]]-u, i uvelike utječu na razvoj američke arhitekture. Gropius, kao predsjednik odsjeka arhitekture na [[Sveučilište Harvard|Harvard]]u, i Ludwig Mies van der Rohe u [[Chicago|Chicagu]] će nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] ostvariti san moderne arhitekture. Oni započinju stil u arhitekturi koji će trajati nekih 25 godina, a mi ga nazivamo ''Visoki Modernizam (Internacionalni stil)''. To je bio vrhunac razvitka koji se odvijao prvom polovicom 20. st. Njegovi jedinstveni prostori, geometrijski ili organski, utjelovljuju skladnu viziju stila koji se razvijao, bez obzira na nebrojene loše kopije koje su istovremeno nastajale širom svijeta.
Krunsko djelo američke arhitekture nakon II. svjetskog rata je svakako neboder (Skysraper), kojeg je uvelike definirao Mies van der Rohe. Njegovo djelo "Zgrada Seagram" iz 1958. g. je utjelovljenje dostignuća Louisa Sulivana, F. L. Wrighta i Bauhaus i Chicago škole s težnjom ka visinama. Pa opet, zgrada ne liči nimalo na prethodne. Utjelovljujući svoju krilaticu: "Manje je više", postižući maksimalnu vertikalu zrcalne fasade, skrivajući konstrukciju, postigao je sklad vertikalnih i horizontalnih sila. Skladnost ove zgrade odražava društveni i estetski idealizam koji promovira arhitektura visokog modernizma.
Redak 85:
===HI-TECH arhitektura===
{{glavni|High-tech arhitektura}}
[[Arhitektura visokog modernizma]] je nastala uvođenjem novih materijala i formi, a završila kao ekstremna visoko-tehnološka (HI-TECH) gradnja. To su zgrade na kojima se nije štedilo i izgledaju futuristički u svojim originalnim rješenjima. Prva je bila ''[[Centar Pompidou]]'', u [[Pariz]]u ([[Richard Rogers]] i [[Renzo Piano]], [[1977.]]). Ona izgleda kao da je izvrnuta naopako, tj. cijela konstrukcija i stubište su izvana na čeličnim nosačima (izgleda kao zgrada - [[viseći most]]), tako da je interijer potpuno polivalentan, tj. uopće nema fiksnih zidova, sobe se mogu planirati proizvoljno i služiti svakojakoj namjeni.
Najreprezentativnija zgrada ovog stila je svakako ''[[Hong Kong banka]]'' u [[Hong Kong]]u ([[1986.]]) arhitekta [[Norman Foster|Normana Fostera]]. Ogromna i najskuplja zgrada do tada na kojoj je sve ekstremno. Kao kod gotičke katedrale, nosivi elementi su izvana, a iznutra skeletna gradnja s ogromnim atrijem – "katedrala bankarstva", što su naručitelji i željeli.
Redak 97:
===Dekonstruktivizam===
[[Dekonstruktivizam]] u arhitekturi je usmjeren protiv pravila utvrđenih u stilu modernizma. Tu arhitekti grade protivno pravila pa se građevina ponekad doimlje kao da ne prati ono osnovno pravilo, čvrstoću (npr. [[SITE]], ''Best prodavaonice'', [[Houston]], [[1975.]]; [[Frank Gehry]], ''[[Guggenheim muzej u Bilbau]]'', 1997., [[Španjolska]] i ''[[Plešuća kuća]]'' [[Vlado Milunić|Vlade Milnunića]] u [[Prag]]u, [[1996.]], i dr.).
Koncem stoljeća se često suvremeni stilovi u arhitekturi spajaju, kao što je HI-TECH arhitektura slobodnih oblika i postmoderne simbolike [[Santiago Calatrava|Santiaga Calatrave]] i dr. Danas samo možemo nagađati kojim će od ovih pravaca krenuti buduća arhitektura.
| |||