Otopine: razlika između inačica

'''Otopina''' u širem smislu je homogena smjesa u kojoj se sastojci nalaze u molekularnom (prava otopina) ili koloidnom razdjeljenju (koloidna otopina) i koja može biti u sva tri agregatna stanja: plinska smjesa, smjesa kapljevina, čvrsta otopina (npr. srebra u zlatu, vodika u metalu paladiju).

'''Otopina''' u užem smislu je samo tekuća otopina, ponajprije ona nastala otapanjem čvrste tvari u otapalu. <ref name="„Hrv"> [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45894] Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska enciklopedija: Otopina </ref>

Osnovno je svojstvo svih pravih otopina homogen sastav, što znači da npr. otopina etanola u vodi u svakom svom djeliću ima jednak sastav, odnosno da je svuda u otopini omjer broja molekula [[etanol]]a i vode stalan. U otopinama valja razlikovati '''[[otapalo]]''' i '''[[otopljena tvar|otopljenu tvar]]'''. Ako su otapalo i otopljena tvar tekućine, otapalom se najčešće naziva onaj sastojak kojeg u otopini ima više. Inače, pod otapalom se razumije tekućina, a pod otopljenom tvari kruta ili plinovita [[tvar]] koja se u toj tekućini otapa.

==Vrste otopina <ref name="„Hrv"/>==

Čvrste se tvari redovito otapaju u [[Otapalo|otapalima]] u ograničenoj mjeri. Najveća količina čvrste tvari koja se pod danim uvjetima (ponajprije pri određenoj temperaturi) može otopiti u određenoj količini otapala naziva se topljivost te tvari pod tim uvjetima.

Sve otopine u kojima je otapalo tekućina (voda) možemo podijeliti u tri disperzna sustava prema otopljenim ili raspršenim česticama:<ref name="Hab">Habuš, Strićević, Liber: Opća kemija 2, Udžbenik kemije, 2. izd., Profil, Zagreb, 2008., {{ISBN |978-953-12-0390-6}}, str.30-42</ref>

|Suspenzija||align="center"|> 200 &nbsp;nm||mutna riječna voda

|Koloidna otopina||align="center"|1 - 200 &nbsp;nm||mlijeko, citoplazma

|Prava otopina||align="center"| <1 &nbsp;nm ||morska voda, vino

Voda je uobičajeno ali istovremeno vrlo osobito otapalo. Molekule vode su [[Dipol|dipolidipol]]i među kojima djeluje [[Kemijska veza|vodikova veza]] te je voda najpolarnije otapalo. Neka druga otapala su također polarna (alkoholi), slabo polarna (eteri) ili nepolarna (ugljikovodici). U vodi se zato dobro otapaju polarne odnosno [[Ionska veza|ionske tvari]], građene od nabijenih čestica [[Ion|ionaion]]a a to su razne [[Soli|soli]], [[Kiseline|kiseline]], [[Hidroksidi|hidroksidi]], dok se nepolarne tvari (jod, sumpor) ne otapaju ili ne miješaju (ugljikovodici, ulja). Obrnuto u nepolarnim ili slabo polarnim otapalima (ugljikovodici, eteri) slabo se otapaju ionske tvari a dobro se otapaju nepolarne kovalentne tvari (ulja, masti). Zato je postavljeno "zlatno pravilo" otapanja:

Svojstva otopine (npr. gustoća, [[Vrelište|vrelište]]) linearno se mijenjaju s njezinim sastavom samo onda kada su sastojci među sobom kemijski srodni, npr. u smjesama ugljikovodika (idealne otopine). U protivnom, postoje redovito znatna odstupanja od linearnosti (npr. neke smjese kapljevina vriju na temperaturi nižoj ili višoj od vrelišta bilo kojeg od njihovih sastojaka). Tada linearna ovisnost o sastavu postoji samo za razrijeđenu otopinu. S povećanjem koncentracije otopljene tvari smanjuje se tlak parâ otapala, što kao posljedicu ima sniženje temperature očvršćivanja i povišenje temperature vrelišta otopina. Ova dva svojstva otopina zajedno s [[Osmoza|osmozom]] ubrajamo u [[Koligativna svojstva|'''[[koligativna svojstva]]''']] otopina. To su svojstva koja ovise jedino o broju otopljenih čestica a ne i o njihovoj kemijskoj ili fizikalnoj prirodi. <ref name="„Hrv"/>

{{Glavni|Stehiometrija#Primjena stehiometrije - sastav smjesa tvari}}