Janusz Korczak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m lektura (budući da -> jer)
Redak 93:
== Pisac, publicist, radijski djelatnik ==
 
Debitirao je u tjedniku ''Kolce'' (hrv. ''Trnje'') 26. rujna 1896. još kao gimnazijalac – budući dajer nije mogao službeno objavljivati svoje radove, potpisivao ih je nadimkom ''Hen''. Kasnije je koristio i druge nadimke, ''Hen-Ryk'', ''Hagot'', ''Stari Doktor''. No nadimak ''Janasz Korczak'', koji je u nešto izmijenjenu obliku ''Janusz Korczak'' postao poznatiji od njegova pravog imena, preuzeo je iz naslova jednog od romana J.I.Kraszewskog (''O Janaszu Korczaku i pięknej miecznikównie''). Prvi ga je put upotrijebio 1898. potpisavši tako svoju dramu u četiri čina ''Kuda?'' s kojom se prijavio na dramsko natjecanje (tekst nije sačuvan). Između 1898. i 1901. objavljivao je u časopisu ''Czytelnia dla Wszystkich'' (hrv. ''Čitaonica za sve''), no kao Janusz Korczak počinje publicirati 1900. godine. Ovim je nadimkom potpisivao čak i privatna pisma, premda nije odustao ni od ostalih nadimaka – kao Hen-Ryk surađivao je sa satiričkim časopisom ''Kolce'' u kojem je od 1901. pisao feljtone. Njihova je zbirka pod naslovom ''Svaštarije'' (polj. ''Koszałki opałki'') objavljena je 1905. U istom časopisu tiskan je i roman u nastavcima ''Djeca ulice'' (1901).
 
Korczakova književna ostavština obuhvaća ukupno 24 knjige i više od 1400 tekstova objavljenih u periodici, no sačuvalo se samo 300 tekstova – malobrojni rukopisi pisani rukom ili pisaćim strojem, dopisi, pisma. Među najznačajnija Korczakova djela iz područja pedagogije spadaju: ciklus od četiri knjige pod naslovom ''Kako voljeti dijete'' (polj. ''Jak kochać dziecko'',1920), ''Odgojni trenuci'' (polj. ''Momenty wychowawcze'', 1924), ''Kada budem opet malen'' (polj. ''Kiedy znów będę mały'', 1925), ''Pravo djeteta na poštovanje'' (polj. ''Prawo dziecka do szacunku'', 1929) i ''Šaljiva pedagogija'' (polj. ''Pedagogika żartobliwa'', 1939). Među knjigama za djecu najveću su popularnost stekle, te su prevedene na više od 20 jezika, knjige ''Kralj Maćuš I.'' i ''Kralj Maćuš na pustom otoku'' (polj. ''Król Maciuś Pierwszy'' i ''Król Maciuś na wyspie bezludnej'', 1923) te ''Bankrot malog Džeka'' (polj. ''Bankructwo małego Dżeka'', 1924), ''Pravila života'' (polj. ''Prawidła życia'', 1930) i ''Kajtuš čarobnjak' (polj. ''Kajtuś Czarodziej'', 1935).