Grčka komedija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m One picture in higher resolution and with more details. Quality image on Commons - Athen Theatre of Dionysus BW 2017-10-09 14-29-49.jpg
m lektura (budući da -> jer)
Redak 49:
Za ovu vrstu komedije karakteristična je, dakle, obrada tema od opće važnosti, npr. rat i mir, suvremeno i tradicionalno obrazovanje, pravična i nepravična raspodjela bogatstva, te njihovo transponiranje u svijet običnih ljudi i njihovih obitelji. No ''politička'' stara komedija bila je zapravo samo jedna vrsta komedije, koja je došla do izražaja upravo zahvaljujući činjenici što njoj pripadaju glavni Aristofanovi komadi koji su došli do nas. No Aristofan i njegovi suvremenici nisu obrađivali samo političku tematiku, već i razne druge teme kojima se komedija bavila i prije i nakon njih. Tako se, osim za Kratesa, i za Ferekrata, koji se na njega ugledao, može reći da po prevladavajućoj tematici pripada prije srednjoj ili čak novoj komediji: on, na primjer, u ''[[Hiron|Hironu]]'' (Χείρων) kritizira inovacije u glazbi, u ''Divljacima'' (Ἄγριοι) opisuje život van civilizacije, a u ''Dobrim ljudima'' (Ἀγαθοί) napada ekstravagantan život viših društvenih slojeva.<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=pherecrates-bio-1&fromdoc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104 William Smith (ur.), ''Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology'', 1870, s.v. Pherecrates.]</ref> Mitološke teme obrađivao je Kratin u ''Nemezi'' (Νέμεσις) i ''Odisejima'' (Ὀδυσσεῖς), a književne u ''Ljudima sa [[Serifos|Serifosa]]'' (Σερίφιοι), kao i u komadu ''[[Arhiloh|Arhilosi]]'' (Ἀρχίλοχοι), u kojem se pojavljuju likovi [[Homer|Homera]] i [[Hesiod|Hesioda]]. Književnost je i tema ''Tragičnih pjevača'' (Τραγῳδοὶ) i ''Muza'' (Μοῦσαι) komediografa [[Frinih (komediograf)|Friniha]] (Φρύνιχος), kao i u Aristofanovim ''Žabama'' i danas izgubljenom ''Amfijaraju'' (Ἀμφιάραος). Rešavanje [[Zagonetka|zagonetki]] (γρῖφοι), jednu od odlika nove komedije, nalazimo već u Kratinovim ''Kleobulinama'' (Κλεοβουλῖναι). Motiv [[Zlatno doba|zlatnog doba]] obrađuju Teleklid u ''[[Amfiktion|Amfiktioncima]]'' (Ἀμφικτύονες) i Eupolid u ''Zlatnom rodu'' (Χρύσουν γένος). Hermip je napisao ''Rođenje [[Atena (mitologija)|Atene]]'' (Ἀθηνᾶς γοναί), a zna se da su "rođenja" (γοναὶ) bila među omiljenim motivima srednje komedije. Čak i u Aristofanovom ''Plutu'' ne radi se više o politici ili o književnost, nego o nejednakoj i nepravednoj raspodjeli bogatstva, svi likovi u tom komadu su generalizacije, a jednu od glavnih uloga igra rob, kao što će biti slučaj u kasnijoj komediji. A spominje se i Aristofanova komedija ''Kokal'' (Κώκαλος),<ref>Hipoteza 4 uz Aristofanov ''Pluto''.</ref> koja sa svojom temom ljubavne intrige i scenom [[Anagnorizam|prepoznavanja]] jasno anticipira neke od glavnih odlika nove atičke komedije.
 
Mahaffy zamjećuje da pjesnici stare komedije nisu mogli biti tako produktivni kao tragičari, jer su svoje zaplete morali izmišljati; s druge strane, budući dajer su ti zapleti ovisili o efemernim ("dnevnopolitičkim") događajima, komediografi su morali pisati brže od tragičara. On čak zamjećuje i neke sličnosti između razdoblja stare komedije i [[William Shakespeare|Shakespeareovog]] doba, npr. to da su pisci često počinjali kao glumci<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0019.tlg002.perseus-grc1:507 Aristofan, ''Vitezovi'', 542]: "da prvo treba biti biti veslač prije no što se postane kormilar" (ἐρέτην χρῆναι πρῶτα γενέσθαι πρὶν πηδαλίοις ἐπιχειρεῖν).</ref> ― pa tako iz nekih antičkih vijesti saznajemo da su Krates i Ferekrat također bili glumci, i to suparnički nastrojeni jedan prema drugom;<ref>[http://books.google.co.uk/books?id=QhPVAAAAMAAJ&printsec=frontcover&hl=sr#v=onepage&q&f=false Anonim, "O komediji" ''(Prolegomena de comoedia)'', III, p. 24, Dübner.]</ref> zatim da su morali stvarati vrlo brzo te su umjesto novih komada prikazivali i izmijenjene inačice starih, pa tako čujemo o dva izdanja Aristofanovih ''Oblaka''; dalje, autori su se često oslanjali na djelo drugih komediografa, što je moglo ići sve do optužbi za plagijat ― Eupolid, na primjer, optužuje Aristofana da je pozajmio od njega za ''Vitezove'', dok Aristofan u kasnijem izdanju ''Oblaka'' optužuje Eupolida da je za ''Mariku'' pozajmio iz njegovih ''Vitezova'',<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104%3Aalphabetic+letter%3DE%3Aentry+group%3D12%3Aentry%3Deupolis-bio-1 William Smith (ur.), ''Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology'', 1870, s.v. Eupolis.]</ref> i konačno, da su svoje drame prikazivali pod tuđim imenom ― tako je, na primjer, Aristofan često prikazivao svoje komade pod imenima kazališnih djelatnika [[Filonid|Filonida]] i [[Kalistrat|Kalistrata]].
 
==== Komedija i sloboda ====