Grčka komedija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m One picture in higher resolution and with more details. Quality image on Commons - Athen Theatre of Dionysus BW 2017-10-09 14-29-49.jpg |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 49:
Za ovu vrstu komedije karakteristična je, dakle, obrada tema od opće važnosti, npr. rat i mir, suvremeno i tradicionalno obrazovanje, pravična i nepravična raspodjela bogatstva, te njihovo transponiranje u svijet običnih ljudi i njihovih obitelji. No ''politička'' stara komedija bila je zapravo samo jedna vrsta komedije, koja je došla do izražaja upravo zahvaljujući činjenici što njoj pripadaju glavni Aristofanovi komadi koji su došli do nas. No Aristofan i njegovi suvremenici nisu obrađivali samo političku tematiku, već i razne druge teme kojima se komedija bavila i prije i nakon njih. Tako se, osim za Kratesa, i za Ferekrata, koji se na njega ugledao, može reći da po prevladavajućoj tematici pripada prije srednjoj ili čak novoj komediji: on, na primjer, u ''[[Hiron|Hironu]]'' (Χείρων) kritizira inovacije u glazbi, u ''Divljacima'' (Ἄγριοι) opisuje život van civilizacije, a u ''Dobrim ljudima'' (Ἀγαθοί) napada ekstravagantan život viših društvenih slojeva.<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=pherecrates-bio-1&fromdoc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104 William Smith (ur.), ''Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology'', 1870, s.v. Pherecrates.]</ref> Mitološke teme obrađivao je Kratin u ''Nemezi'' (Νέμεσις) i ''Odisejima'' (Ὀδυσσεῖς), a književne u ''Ljudima sa [[Serifos|Serifosa]]'' (Σερίφιοι), kao i u komadu ''[[Arhiloh|Arhilosi]]'' (Ἀρχίλοχοι), u kojem se pojavljuju likovi [[Homer|Homera]] i [[Hesiod|Hesioda]]. Književnost je i tema ''Tragičnih pjevača'' (Τραγῳδοὶ) i ''Muza'' (Μοῦσαι) komediografa [[Frinih (komediograf)|Friniha]] (Φρύνιχος), kao i u Aristofanovim ''Žabama'' i danas izgubljenom ''Amfijaraju'' (Ἀμφιάραος). Rešavanje [[Zagonetka|zagonetki]] (γρῖφοι), jednu od odlika nove komedije, nalazimo već u Kratinovim ''Kleobulinama'' (Κλεοβουλῖναι). Motiv [[Zlatno doba|zlatnog doba]] obrađuju Teleklid u ''[[Amfiktion|Amfiktioncima]]'' (Ἀμφικτύονες) i Eupolid u ''Zlatnom rodu'' (Χρύσουν γένος). Hermip je napisao ''Rođenje [[Atena (mitologija)|Atene]]'' (Ἀθηνᾶς γοναί), a zna se da su "rođenja" (γοναὶ) bila među omiljenim motivima srednje komedije. Čak i u Aristofanovom ''Plutu'' ne radi se više o politici ili o književnost, nego o nejednakoj i nepravednoj raspodjeli bogatstva, svi likovi u tom komadu su generalizacije, a jednu od glavnih uloga igra rob, kao što će biti slučaj u kasnijoj komediji. A spominje se i Aristofanova komedija ''Kokal'' (Κώκαλος),<ref>Hipoteza 4 uz Aristofanov ''Pluto''.</ref> koja sa svojom temom ljubavne intrige i scenom [[Anagnorizam|prepoznavanja]] jasno anticipira neke od glavnih odlika nove atičke komedije.
Mahaffy zamjećuje da pjesnici stare komedije nisu mogli biti tako produktivni kao tragičari, jer su svoje zaplete morali izmišljati; s druge strane,
==== Komedija i sloboda ====
|