Pornografski film: razlika između inačica

Napretkom tehnologije i padom cijena potrebne opreme za snimanje filma sve je češći slučaj snimanja filmova "u kućnoj radionici". Prvi takav film je snimila [[Tonya Harding|Tonya Harding]], olimpijska pobjednica i profesionalna klizačica. Tonya Harding je svoj film prodavala za 25 dolara u enormnom, nepoznatom broju primjeraka. Njenim primjerom su pošli i drugi, [[Pamela Anderson]] je snimila film prve bračne noći, a zatim je i nasljednica lanca hotela "Hilton" [[Paris Hilton]] također snimila takav film koji je u javnosti pušten pod nazivom "Jedna noć u Parizu" (eng. "One Night in Paris"). Prije ili poslije takav film "slučajno" izađe na tržište i "zvijezda" takvog filma postaje izuzetno popularna i o njome pišu mediji. Film hrvatske pjevačice [[Severina Vučković|Severine Vučković]] je bio predmet velikog interesa medija.

Postoje veoma kvalitetni filmovi na samoj granici pornografije. U njima često igraju poznati glumci/glumice. Jedan od prvih takvih filmova je japanski film "[[Carstvo čula]]" čija umjetnička vrijednost značajna no sadrži dugačke videoisječke pornografije. Ovaj trend nastavljen je i u francuskoj kinematografiji sa filmovima "[[Romansa X]]" i "[[Baise moi|Kresni me]]" u kojima se pojavljuju pravi porno glumci i glumice. Poznati [[književnik]] i književni teoretičar [[Umberto Eco]] u svome radu ''Šest šetnji pripovjednim šumama'' iznio je kriterij po kojemu se razlikuju pornografski film i obični film s eksplicitnim seksualnim scenama. Razlika je u tome što u se u nepornografskom filmu ne pridaje važnost tzv. praznom hodu; vrijeme je "sažeto" i snima se samo ono što je važno u tom trenutku. U pornografskome filmu, naprotiv, prikazan je uvid u sve radnje koje prethode seksualnom činu - vrijeme protječe realno, jednako kao u stvarnom [[Život|životuživot]]u.

*Patrick Robertson: ''Film Facts'', 2001, Billboard Books, {{ISBN |0-8230-7943-0}}