Rafael: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 21:
[[File:Raffaello_Sanzio_-_Madonna_del_Cardellino_-_Google_Art_Project.jpg|mini|200px|<center>''[[Gospa od češljugara]]'', 1505.-'06., ulje na drvu, 107 x 77 cm, [[Uffizi]], [[Firenca]].]]
Između 1498. i 1500. radio u radionici umbrijskoga slikara [[Perugino|Perugina]] u [[Perugia|Perugi]]. U prvom razdoblju stvaralaštva radio je u duhu Peruginova slikarstva pretežito kompozicije iz života [[Gospa|Blažene Djevice Marije]]. Likove smirene ljepote smještao je u prostore s dubokim perspektivnim rješenjima (Krunidba Majke Božje; Madonna Conestabile; Zaruke Blažene Djevice Marije)<ref name=HE/>. God. 1501. dobio je titulu »majstora«, čime je njegovo školovanje bilo okončano. Njegovo prvo samostalno djelo bila je oltarna slika za crkvu sv. Nikole Tolentinskog u mjestu [[Città di Castello]] (danas sačuvana samo u dijelovima koji su u različitim muzejima), a najpoznatije djelo mu je oltarna slika ''[[Raspeće|Raspeća]]'' u obližnjoj crkvi sv. Dominika.
Od jeseni [[1504]]. Rafael boravi i radi u [[Firenca|Firenci]] na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], [[Andrea del Sarto|Andree del Sarta]], [[Michelangelo|Michelangela]] i [[Fra Bartolomeo|Fra Bartolomea]]. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prouči radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i [[21. travnja]] [[1508]]. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa „Rafaelo, slikar u Firenci”.
=== Firentinski utjecaj ===
Rafael je vodio "nomadski" život, radio je u raznim centrima u sjevernoj Italiji, ali je proveo dobar dio vremena u Firenci, možda oko 1504. Međutim, iako je tradicionalno datiranje njegova "firentinskog razdoblja" oko 1504.-08., on vjerojatno nikada nije bio stalni stanovnik Firence. Možda je isprva posjetio grad kako bi osigurao materijaleza radionicu u Perugi, dobivši mogućnost da asimilira utjecaj firentinske umjetnosti, gradeći svoj originalni stil. Freske u Perugi iz oko 1505. pokazuju novu monumentalnu kvalitetu u kompoziciji koje mogu predstavljati utjecaj Fra Bartolomea, za kojeg Vasari kaže da je bio prijatelj Rafaela. No najupečatljiviji utjecaj u radu tih godina je [[Leonardo da Vinci]], koji se vratio u grad 1500. - 1506. Rafael je počeo koristiti dinamične i složene kompozicije, a iako su njegove figure još uvijek uglavnom mirne, napravio je studije borbe golih muškaraca, jedne od opsesija firentinskog razdoblja. Drugi crtež je portret mlade žene koja koristi tročetvrtinski piramidalni sastav tek završene ''[[Mona Lisa|Mona Lise]]'', ali još uvijek izgleda potpuno rafaelovski. Još jedna Leonardova kompozicija je piramidalna ''Sveta Obitelj'' koju Rafael ponavlja u nizu radova koji ostaju među njegovim najpoznatijim štafelajnim slikama. Tu je i rafaelov crtež Leonardovog izgubljenog djela ''[[Leda i labud]]'', iz kojega je iskoristio kontrapost pozu na svojoj slici ''[[Sveta Katarina Aleksandrijska]]''. Također je usavršio i svoju verziju Leonardova [[sfumato]] modeliranja, čime daje suptilnost svojem slikanju, ali čuva lagano jasno svjetlo Perugina<ref>Hugo Chapman, Tom Henry, Carol Plazzotta, Arnold Nesselrath i Nicholas Penny, ''Raphael: From Urbino to Rome''; National Gallery Publications Limited, 2004., str. 21.-45. {{ISBN
Leonardo je bio više od trideset godina stariji od Rafaela, ali je [[Michelangelo]], koji je bio u Rimu u tom razdoblju, bio stariji tek osam godina. Rafael bi bio svjestan njegovih djela u Firenci, što se može vidjeti na njegovu ''Skidanju s Križa'' gdje npr. Wöllflin prepoznaje utjecaj Gospe s Michelangelova ''[[Doni tondo]]a'' u klečećoj figuri na desnoj strani, ali ostatak slike je daleko od njegovog ili leonardovog stila i postaje rafaelov prepoznatljiv stil koji se temelji na plastičnosti i monumentalnosti.
Redak 31:
[[Datoteka:Pope_Julius_II.jpg|mini|lijevo|200px|<center>''Portet Pape Julija II.'', 1512., ulje na platnu, 108,7 × 81 cm, palača [[Pitti]], [[Firenca]].]]
[[Slika:Sanzio 01 Raphael.jpg|mini|200px|<center>Rafaelov autoportret u desnom kutu ''[[Atenska škola|Atenske škole]]'', [[Vatikan]] 1514.]]
Prvu naobrazbu iz arhitekture pružio mu je slavni arhitekt [[Donato Bramante]]. Krajem [[1508]]. upravo po preporuci Bramantea Rafael dobija poziv od pape Julija II. da dođe u [[Rim]] da bi ukrasio privatne odaje sa [[freska]]ma u [[Vatikan]]u. Oslikao je tri odaje u [[Vatikan]]u freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama ([[Rafaelove sobe]]). Devet godina je radio na te tri čekaonice (''Stanze'') u Vatikanu: od [[1509]]. - [[1511]]. na prvoj sali ''Stanza della Segnatura'', od [[1511]]. - [[1514]]. ''Stanza d'Eliodoro'', te od [[1514]]. - [[1517]]. ''Stanza dell'Incendio di Borgo''.
Godine [[1511]]. Rafael upoznaje [[Michelangelo|Michelangela]] koji je radio na osliku svoda poznate [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]]. Michelangelo nije volio Leonarda, a kad je došao u Rim volio ga je još i manje pripisujući mu zavjere protiv njega<ref>[[Giorgio Vasari]], ''Le Vite de' più eccellenti pittori, scultori, e architettori'', Torentino, Firenca, 1550., str. 251.</ref>. Kroz poznanstvo sa [[Sebastijan del Piombo|Sebastijanom del Piombom]], koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje sa [[Venecijanska renesansa|venecijanskim slikarstvom]]. Kod svih fresaka koje je Rafael izveo za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali suradnici koje je zaposlio. Tako je kod programa za ''Sala di Costantino'', za koju je Rafael napravio idejnu skicu, očigledno kako je malo dijelovaon sam svojom rukom nacrtao, a dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od [[1520]]. do [[1524]]., [[Giulio Romano]], [[Sebastiano del Piombo]] i [[Giovanni Francesco Penni]].
Tijekom radova na stanzama umire [[papa]] [[Julije II]]. [[21. veljače]] [[1513]]. i papa postaje Giovanni de Medici pod imenom [[Lav X]]. [[11. ožujka]]. I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti [[Donato Bramante|Bramantea]] [[11. travnja]] [[1514]]. proglašen je za nasljednika, i već [[1. travnja]] te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova na [[Bazilika sv. Petra|bazilici Sv. Petra]]. Godine [[1515]]. postaje konzervator antičkih spomenika u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Castiglione. U studenom te godine Rafael kupuje kuću u [[Borgo|Borgu]].
Dana [[20. travnja]] [[1519]]. prvih sedam tapiserija ''[[Djela apostolska]]'', što ih je Pieter van Aelst istkao u [[Bruxelles]]u (1516.–19.), su obješeni na zidove u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]]; kartoni se čuvaju u [[London]]u (''[[Victoria and Albert Museum]]'').
Redak 42:
== Djela ==
[[Datoteka:"The School of Athens" by Raffaello Sanzio da Urbino.jpg|mini|300px|<center>''[[Atenska škola]]'', ''Stanza della Segnatura'', [[
[[Slika:Transfiguration_Raphael.jpg|mini|<center>''[[Isusovo preobraženje (Rafael)|Isusovo preobraženje]]'', ([[Vatikanski muzeji]], iz 1516.-20.) je ostala nedovršena po Rafaelovoj smrti i dovršili su je njegovi učenici.]]
Rafael je majstor sklada, a njegova umjetnost je lirska i dramska. On je bio najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoju umjetnost uklopio sve dotadašnje spoznaje i iskustvo umjetnosti (''[[kjaroskuro]], sfumato'' i kompozicije od [[Leonardo|Leonarda]], te karakternost i voluminoznost likova od [[Michelangelo|Michelangela]]).
U firentinskom razdoblju nastaju njegove velike oltarne slike (''Madona pod baldahinom; Polaganje u grob''), veći broj Gospi (''Madonna u zelenom'' ([[1505.]], ''Sveta Obitelj'' ([[1507.]]), ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[1504]]., ''Madonna del Granduca; Madona sa češljugarom; Madonna Tempi; Madonna Colonna''; ''Lijepa vrtlarica'', tzv. ''La Belle Jardinière''), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (''Angiolo Doni''), te mnogobrojni crteži i studije aktova<ref name=HE/>. Njegova rana slika ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[Brera]]) pokazuje lirski ugođaj; hram je u pozadini, komplicirana izvedba perspektive … nagovještavaju Rafaelove kasnije radove kao arhitekta. Bio je i izvrstan portretist te je razvio svoj način slikanja Bogorodice kao čistu i idealiziranu. Ona će postati modelom generacija slikara koji slijede.
Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polujavnim sobama – stanze (oko 1510). Tri od ovih fresaka, ''[[Atenska škola]], Sveti razgovori i Poetika'', su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se štovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirane, jasne i mirne; one zrače spokojnošću.
Povremeno se ogledao i u scenografiji ([[Ludovico Ariosto]], ''Zamjena osoba'', 1519.). Za boravka u Rimu izradio je više portreta visoke umjetničke vrijednosti (''Baldassare Castiglione; Kardinal Tommaso Inghirami; Žena s velom; Julije II.; Leon X. s kardinalom Giulijem de’ Medici i Luigijem de’ Rossi'') te nekoliko madona, u kojima je dosegnuo vrhunac svojega izraza (''Madonna di Foligno; Madonna della sedia; Sikstinska Madona'' i poznata okrugla slika, ''Madonna della seggiola''). Posljednje su mu velike kompozicije ''Sv. Cecilija sa svecima i [[Isusovo preobraženje]]'' što su ih dovršili Giulio Romano i Giovan Francesco Penni<ref name=HE/>.
Kao graditelj sljedbenik je [[Donato Bramante|Bramanteova]] stila visoke renesanse i klasicizma [[Andrea Palladio|Andrea Palladija]]. Projektirao je veći broj građevina: vilu ''Madama'', palače ''della Valle i Vidoni-Caffarelli'' te grobnu kapelu ''Chigi'' u crkvi ''Sta Maria del Popolo'' u Rimu<ref name=HE/>.
<gallery perrow="5">
Slika:Raffael_stcatherina.jpg|<center>''[[Sveta Katarina Aleksandrijska]]'', [[1507.]], [[Nacionalna galerija]], [[London]].
Slika:Raffaello,_pala_baglioni,_deposizione.jpg|<center>''Skidanje s križa'', 1507., ulje na dasci, 184 x 176
Slika:Raffael 012.jpg|<center>''Galatea'', [[freska]] iz vile Farnese, [[Rim]] (1511.).
Slika:Raffael, Sixtinska madonnan.jpg|<center>''[[Sikstinska Madonna]]'', Dresden (1513.-14.).
| |||