Renault FT: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 1:
{{Oklopno vozilo
|ime = Renault FT
Line 35 ⟶ 34:
==Nastanak==
Kada se govori o povijesti nastanaka tenka, onda se u pravilu započinje s britanskim tenkom Mother, poznatijim kao [[Mark I]]. Osnovna mu je namjena bila probijanje guste njemačke obrane na francuskom bojištu, koju su činili nepregledni [[rov]]ovi. Njegovi projektanti i naručitelji zamislili su tenk kao kopneni ekvivalent mornaričkom razaraču, te su napravili vozilo dužine osam metara, širine 4,2 i visine 2,2 metra, a težine 28,4 tone. Tenk Mark I dobio je tijelo u obliku [[paralelogram]]a, na koje su postavljene kupole s [[top]]ovima [[Kalibar|kalibra]] 57
Prethodnik svih suvremenih tenkova i osnova koja će se koristit i u tenkovima u Drugom svjetskom ratu i poslije njega je francuski tenk Renault FT. Puni mu je naziv Automitrailleuse - chenilles Renault FT modele 1917. Kao i velik broj drugih revolucionarnih ili barem naprednih [[Oružje|oružja]], ni FT nije nastao kao smišljeni rad vojnih stručnjaka već kao plod entuzijazma dvojice ljudi. Jedan je bio francuski [[general]] Jean-Baptiste Estienne koji je duže vrijeme predlagao razvoj malog i lakog (te zato i jeftinog) oklopnog vozila na [[Gusjenica (mehanika)|gusjenicama]] napredne konstrukcije, ali koji nije nalazio odgovarajuću potporu u francuskom vojnom vrhu. Naposljetku se general Estienne u srpnju [[1916.]] izravno obratio francuskom industrijalcu Louisu Renaultu da mu pomogne izgraditi prvi prototip vozila. Iako se dotad [[Renault]] nije bavio proizvodnjom takve vrste vozila (što nije ni čudno jer je prvi britanski te ujedno svjetski tenk dovršen u prosincu [[1915.]]), odmah je prihvatio Estienneov prijedlog da francuskoj vojsci da revolucionarno novo oružje. Za razradu Estiennove koncepcije, Renault je odabrao jednog od svojih najtalentiranijih inženjera Rodolphea Ernst-Metzmaiera, koji je zapravo stvorio FT. Uz takvu potporu prvi je drveni model u prirodnoj veličini prvog lakog tenka dovršen već u listopadu 1916. Ni Estienne ni Renault nisu znali da im predstoji teška "bitka" s francuskim vojnim vrhom da njihovo borbeno vozilo bude prihvaćeno.
Line 45 ⟶ 44:
Zanimljivo je da je Renault prve narudžbe za svoj novi proizvod dobio već u prosincu 1916. Tada je Comite Consultatif de l'Artillerie Speciale naručio 100 lakih tenkova. S obzirom na ratno vrijeme, to je bila vrlo mala narudžba, ali ipak dovoljna da se pokrenu pripreme za organiziranje serijske proizvodnje. Već u veljači 1917. narudžba je povećana na 150 FT. U travnju iste godine Renault je već imao narudžbu za 1000, a u lipnju za 3500 tenkova. Do listopada 1918. ukupne narudžbe za sve modele Renaultovih tenkova dostigle su rekordnu brojku od 7820. Naravno da je odmah nakon okončanja rata najveći dio ovih narudžbi povučen, tako da je Renault na kraju isporučio 3177 tenkova serije FT (od ukupno 3530 tenkova, koliko ih je francuska vojska imala [[11. studenog]] [[1918.]]).
Razvoj FT tekao je sporo, jer su se projektanti suočavali s potpuno novim izazovima, posebno s problemom hlađenja motora. Osim toga, ni francuska industrija nije imala dovoljno kapaciteta da zadovolji toliku potražnju. Najveći su problem bile čelične ploče za izradu tijela tenka, koje su se morale uvoziti iz [[Engleska|Engleske]]. Nakon rata je objavljeno da je tvrtka Renault morala 40 posto isporuka vratiti jer isporučene ploče nisu odgovarale specifikacijama. Osim toga, "na tržištu" nije bilo ni topova Puteaux ([[Kalibar|kalibra]] 37
==Opis tenka==
Line 51 ⟶ 50:
"Tajna" FT je u njegovoj kupoli, koja se mogla okretati (djelovati) u svih 360 stupnjeva. Iako se to danas smatra razumljivim samo po sebi, 1915. i 1916. baš i nije bilo tako, što dokazuju svi britanski tenkovi iz tog vremena. FT je donio i revolucionarno novu koncepciju razmještaja unutar tijela, kakva se i danas rabi. Tako je prednji dio rezerviran za vozača, a središnji za postavljanje kupole s naoružanjem. Stražnji dio vozila namijenjen je smještaju motora i sustava za prijenos snage. Osim na izraelskim tenkovima [[Merkava]] (koji imaju motor s prednje strane), takav se raspored i danas rabi na svim tenkovima.
Za još jedno napredno rješenje zaslužan je Ernst-Metzmaier. Za razliku od ranih britanskih i francuskih tenkova koji su, po ugledu na brodove, rabili šasiju kao noseći element (i time nepotrebno povećavali masu i veličinu), Ernst-Metzmaier je zaključio da je samo tijelo napravljeno od čeličnih ploča debljine 16
Ernst-Metzmaier je također zaključio da golema gusjenica, koja se kreće oko tijela vozila, ne pridonosi bitnije pokretljivosti vozila te je gusjenice smjestio bočno od vozila, na posebne hodne uređaje, čiji su glavni dio bili osloni kotači. Kako bi povećao pokretljivost preko okomitih zapreka, na prednji dio vozila je postavio veliki ljenivac, koji je u tim slučajevima korišten kao veliki osloni kotač. Na stražnjem dijelu tijela FT je dobio "rep" - rampu koja je trebala spriječiti prevrtanje tijekom prelaska preko okomitih zapreka. Osim što je bitno smanjio veličinu i masu tenka, Ernst-Metzmaier je tim rješenjima povećao i njegovu pokretljivost.
[[Datoteka:RenaultFT-17TankInternalLayoutDiagram.jpg|mini|lijevo|250px|Presjek FT tenka]]
Na taj je način dobiven tenk ukupne mase oko 6,5 tona (ovisno o inačici), čija je razina oklopne zaštite bila barem jednaka kao i na tadašnjim britanskim tenkovima. Pokretljivost bi bila i veća da je Ernst-Metzmaier na raspolaganju imao snažnije motore. Ovako je u FT morao ugraditi benzinski motor Renault 4.48 snage 35 KS pri 1500 okretaja u minuti, što je značilo da je jednu tonu moralo pokretati samo šest konjskih snaga. Usprkos tome, FT je na dobroj cesti mogao postići maksimalnu brzinu od 10
Još jedna velika prednost FT nad drugim britanskim i francuskim tenkovima bila je i posada od samo dva člana (zapovjednik/ciljatelj i vozač). Vozač je u tenk ulazio kroz dvostruka vrata na prednjem dijelu. Iako je ista vrata mogao rabiti i zapovjednik, on je dobio još dvije mogućnosti. Prva je bila ulazak kroz otvor na vrhu kupole, a druga kroz vrata na njezinu stražnjem dijelu. Ova vrata na kupoli postavljena su zapravo kao izlaz u nuždi.
Line 61 ⟶ 60:
==Inačice==
Glavna inačica FT bila je Char a Canon 37, naoružana topom s kratkom cijevi Puteaux SA18 L/21 kalibra 37
Druga glavna inačica bila je char mitrailleur, naoružana [[Strojnica|strojnicom]] Hotchkiss M1914 kalibra 8
Tijekom I. svjetskog rata napravljena je i inačica FT 75 BS. Riječ je o prvom samovoznom topu, ili bolje rečeno haubici, na svijetu. Naime, ta je inačica naoružana kratkocijevnom haubicom Blockhaus Schneider L9.5 kalibra 75
Još jedna važna novina koju je donio FT, a koja se i danas rabi, jest zapovjedni tenk s dodatnim [[radiouređaj]]ima. Ova je inačica dobila oznaku Char signal ili TSF (telegraphie snags fil). Kako bi se dobio prostor za trećeg člana posade (vozač, radiotelegrafist i motritelj), uklonjena je pokretna kupola i na njezino mjesto postavljena velika nepokretna kutijasta konstrukcija. Na nju je postavljen i jarbol za antenu. Vozilo nije imalo naoružanje. Ukupno je naručeno 300 komada, od čega je dovršeno 188.
Kako je francuska vojska [[1931.]] u svojim spremištima još imala 1580 FT, odlučila ih je modernizirati ugradnjom strojnice Reibel Chatellerault MAC31 kalibra 7,5
Na osnovi FT nastao je i [[SAD|američki]] tenk [[Tank M1917]] (zapravo se radilo o licencnoj proizvodnji) i [[Italija|talijanski]] [[FIAT 3000]]. Talijani su uspjeli smanjiti masu FIAT-a 3000 na samo 5,5 tona, tako da su debljinu čeličnih ploča smanjili na 16 i samo 6
Zanimljivo je da je prvi sovjetski tenk [[T-18]], nazvan Russkij Reno, zapravo bio vjerna kopija FT.
Line 105 ⟶ 104:
{{Hrvatski vojnik}}
*Hrvatski vojnik br. 180
* {{jezikk|en}} Spence C. Tucker, "Tanks: an ilustrated history of their impact", Santa Barbara, Kalifornija, ABC-CLIO 2004., {{ISBN
{{
[[Kategorija:Francuska vojna oprema]]
| |||