Sumporovodik: razlika između inačica

Molekula [[sumporovodik]]asumporovodika (H₂S) je oblikom slična molekuli vode, ali je polarnost molekule manja, jer je sumpor manje elektronegativan od kisika. Zato između molekula sumporovodika nema vodikovih veza.

Često se pojavljuje kod bakterijske razgradnje sumporovih spojeva bez nazočnosti [[kisik]]a, na mjestima kao što su anoksični dijelovi sedimenta (more, jezera, močvare, itd.), kanalizacija i drugdje. Pojavljuje se i u sastavu [[vulkan|vulkanskih]]skih plinova, prirodnog plina, kao i u nekim izvorima vode. Miris sumporovodika često se greškom zamjenjuje za miris elementarnog [[sumpor]]a, koji nastaje od tragova [[sumporov(IV) oksid|sumporovog(IV) oksida]] uslijed površinske oksidacije na zraku. Također, zamjenjuje se i za miris inače bezmirisnog [[metan|metana]]a.

Sumporovodik se proizvodi izdvajanjem iz prirodnog plina, ako mu je koncentracija visoka. Može se proizvoditi i putem reakcije vodika i taline sumpora oko 450&nbsp;°C, a umjesto vodika mogu se iskoristiti i neki ugljikovodici.<ref>Jacques Tournier-Lasserve: ''Hydrogen Sulfide'' u: ''Ullmann's Encyclopedia of Chemical Industry''</ref>

'''4.''' Hidroliza [[tioacetamid|tioacetamida]]a.

Manje količine sumporovodika mogu se naći u sirovoj [[nafta|nafti]], ali se u prirodnom plinu može naći i do 90%.<ref>''[http://www.chron.com/content/chronicle/nation/h2s/alberta.html Burden of the Beasts: Ranchers wonder why Their Livestock Suffer and Die]'', Houston Chronicle</ref> Vulkani i neki izvori vrele vode (kao i izvori mineralne vode) mogu sadržavati određene količine H₂S, gdje se vjerojatno javlja putem [[hidroliza|hidrolize]] sulfidnih [[minerali|minerala]] odnosno:

Oko 10% ukupnog globalnih ispuštanja spoja dolazi od ljudske aktivnosti. Zasigurno najveći industrijski zagađivač koji ga ispušta su naftne rafinerije: u postupku hidrodesulfurizacije oslobađa se sumpor iz nafte djelovanjem vodika. Nastali sumporovodik se pretvara u elementarni sumpor djelomičnim sagorijevanjem u Clausovom procesu. Taj je proces najveći izvor elementarnog sumpora za industriju. Drugi antropogeni izvori uključuju [[koks|koksare]]are, tvornice [[papir|papira]]a koje koriste sumpornu metodu i industriju kože. Sumporovodik se javlja gotovo uvijek kada elementarni sumpor dođe u doticaj s organskim materijalom, naročito pri višim temperaturama.

Koristi se za dobivanje nekoliko organosulfidnih spojeva, između ostalih [[metantiol|metantiola]]a, [[etantiol|etantiola]]a i [[tioglikolna kiselina|tioglikolne kiseline]]. U spoju s bazama [[alkalijski metali|alkalijskih metala]], sumporovodik prelazi u alkalne hidrogensulfide i sulfide kao što su [[natrijev hidrogensulfid]] i [[natrijev sulfid]], koji se rabe pri degradaciji biopolimera.

Sumporovodik je izuzetno otrovan i zapaljiv. Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Unatoč velikoj otrovnosti, većoj od otrovnosti [[cijanovodik|cijanovodika]]a, manje je opasan jer se isprva lako osjeti dok su mu koncentracije još preniske, međutim ima anestezirajući učinak na [[njušni živac]], pa potencijalna žrtva uskoro gubi osjet mirisa. Za sigurno rukovanje plinom neophodno je pažljivo proučiti sigurnosne procedure i upozorenja.<ref>Iowa State University, Odjel za kemiju MSDS: ''[http://avogadro.chem.iastate.edu/MSDS/hydrogen_sulfide.pdf Hydrogen Sulfide Material Safety Data Sheet]''</ref>

Otrovnost mu je širokog spektra, a najveći utjecaj ima na [[živčani sustav]]. Stvara složene veze sa [[željezo|željezom]]m u enzimima [[mitohondrij|mitohondrijskim]]skim [[citokromi|citokroma]], te tako blokira vezanje kisika i stanično disanje. Premda se sumporovodik često nalazi u prirodnom okruženju, enzimi u organizmu s vremenom su razvili sposobnost njegovog neutraliziranja putem oksidacije u puno manje otrovne sulfate<ref>{{cite journal|author=S. Ramasamy, S. Singh, P. Taniere, M. J. S. Langman, M. C. Eggo|title=Sulfide-detoxifying enzymes in the human colon are decreased in cancer and upregulated in differentiation|journal=Am J Physiol Gastrointest Liver Physiol|volume=291|pages=G288-G296|year=2006|url=http://ajpgi.physiology.org/cgi/content/full/291/2/G288}}</ref>. Pored toga, manje koncentracije mogu se tolerirati u duljem vremenskom razdoblju. Pri određenim kritičnim razinama, djelovanje oksidativnih enzima može biti nedovoljno. Smatra se da je prag djelovanja otprilike oko 300-350 [[ppm]]. Brojni dojavljivači plina u postrojenjima, kanalizacijama i pogonima petrokemijske industrije aktiviraju se pri razini plina od 5-10 ppm, a mogu se postaviti do najviše 15 ppm.

Izlaganje niskim koncentracijama može izazvati iritaciju [[oko|očiju]], suho grlo i kašalj, kratak dah i nakupljanje tekućine u plućima. Ovi simptomi obično nestaju za nekoliko tjedana. Dugoročno izlaganje niskim koncentracijama može prouzrokovati umor, gubitak apetita, glavobolje, slabljenje pamćenja i slične simptome. Visoke koncentracije od oko 700-800 ppm mogu biti [[smrt|smrtonosne]]onosne u vrlo kratkom roku.

Sumporovodik se zbog svojih otrovnih svojstava koristio od strane Velike Britanije kao [[kemijsko oružje]] tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Nije se smatrao idealnim za korištenje u ratne svrhe, ali je zbog nedostatka drugih plinova iskorišten dva puta [[1916]] godine.<ref>{{cite book|last = Foulkes|first = Charles Howard|title = "Gas!" The Story of the Special Brigade|publisher = Published by Naval & Military P.|year = 2001|page = 105}} {{ISBN |1-84342-088-0}}</ref>

* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], Broj 10 (Sl-To), str. 338.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2008.g. {{ISBN |978-953-6036-40-0}}

[[kategorijaKategorija:kemijskiKemijski spojevi]]