Urea: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Bot: zamjena Urea_Structural_Formula_V2.svg s Harnstoff.svg
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 5:
 
[[Datoteka:Sample_of_Urea.jpg|mini|desno|Urea u obliku granula]]
Najvažniji je derivat ugljične kiseline. Bezbojni kristali, tale se pri 132,7 °C, lako se otapaju u vodi i [[alkohol]]u.
 
Urea je diamid jer se karbonilna skupina veže s dvije amino-skupine. Može se smatrati diamidom ugljične kiseline, dok je monoamid nestabilna karbaminska kiselina (N<sub>2</sub>NCOOH). Zbog svog odnosa prema karbaminskoj kiselini urea se često naziva karbamidom.
Redak 21:
Prije razvoja tehničkih metoda sinteze i njene upotrebe, koji je uslijedio u novije vrijeme, urea je bila zanimljiva prvenstveno zbog toga što je ona glavni konačni produkt metabolizma dušika u sisavaca i izlučuje se u urinu.
 
Godine [[1773.]] [[Francuska|francuska]] kemičarka [[Hilaire Rouelle]] izolirala je ureu iz urina, premda sve do [[1799.]] nije bila potpuno karakterizirana niti imenovana ureom, kada je pobliže ispitana i određena su joj fizikalna svojstva. Prvi ju je vjerojatno sintezirao John Davy, brat Sir Humphrey Davya. On je [[1811.]] načinio fozgen djelovanjem sunčanog svjetla na smjesu klora i ugljikova monoksida, a [[1812.]] objavio je da dobiveni produkt reakcijom sa suhim amonijakom daje krutu tvar koja ne razvija ugljikov dioksid kad se na nju djeluje octenom kiselinom, pa prema tome nije amonijev karbonat. Svoj produkt Davy nije identificirao kao ureu pa je zasluga za sintezu uree pripala njemačkom kemičaru [[Friedrich Wöhler]]u, koji je [[1828.]] opazio da je produkt dobiven kuhanjem otopine amonijeva cijanata s vodom identičan s ureom izoliranom iz urina.
 
Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija|organske kemije]].
Redak 35:
==Izvori==
 
* ''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: [[Zvonimir Jakobović]]. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. {{ISBN |978-953-268-004-1}}, str. 931.
{{Izvori}}